Krka (Skradinski buk)

Krka je uz Plitvice prva od prirodnih zanimljivosti koju ćete nekome strancu preporučiti da posjeti u Hrvatskoj. Iznimno je atraktivna, lako dostupna i ugodna za obilazak, čak i po najvećim vrućinama, jer se nalazi uz vodu i obiluje hladovinom.

Nacionalni park Krka jedan je od najljepših parkova u Hrvatskoj, ali i na svijetu!

Kada se kaže da se ide na Krku, podrazumijeva se da se ide u Nacionalni park Krka na Skradinski buk. Iako je Krka puno više od nacionalnog parka, malo ljudi zna da i sam nacionalni park obuhvaća puno više od lokaliteta oko Skradinskog buka. Nacionalni park Krka se proteže na 142 km² od Knina do Skradina. Park obuhvaća skoro čitav kanjon, te dio kanjona Čikole, kao i samo ušće Čikole u Krku. Tako ćete unutar parka naći i Bilušića buk, Roški slap, rimski logor Burnum, Visovačko jezero s otočićem Visovcem, vidikovac Rogovo, Skradinski buk, brojne druge vidikovce i utvrde, ali i tvrđavu Ključicu koja je na litici iznad rijeke Čikole.

Kod kupnje ulaznica (preporuka je online kupnja), moguće je kupiti ulaznicu za čitav park, gdje je glavna atrakcija Skradinski buk. Ako ne idete na Skradinski buk, nego na Roški slap, Manojlovački slap, Burnum ili Eko kampus Krka, moguće je kupiti ulaznicu samo za ovaj dio parka, koja je upola jeftinija od one za čitav park. Većina ovih dijelova parka van sezone je i besplatna, jer se valjda parku ne isplati angažirati toliki broj osoblja na tako malo posjetitelja.

U svakom slučaju, Krka je uz Plitvička jezera top destinacija u Hrvatskoj, tako da bi valjalo izbjegavati posjete u špici sezone kada su gužve najveće. Iako smo znali ulaznice kupovati na ulazima u park (Skradin, Lozovac, Roški slap), ako se ide u sezoni, preporuka je karte kupiti online, gdje birate ulaz i termin obilaska. Svakako prije planiranog posjeta, treba provjeriti aktualne informacije na stranicama parka https://www.npkrka.hr.

Skradinski buk

Za Skradinski buk postoje dva ulaza – Lozovac (kopneni ulaz) i Skradin (brodski ulaz).

Prije smo preferirali Lozovac (43.79581850697599, 15.967839642328556). Ima ogroman parking na vrhu kanjona, a posjetitelje do početka staze vozi redovita autobusna linija. Nekoć davno se van sezone moglo autom spustiti i do same rijeke, ali ne znamo je li to više moguće.

Sada nam je omiljeni ulaz onaj brodski u Skradinu (43.81659902527896, 15.922793881110255).

Skradin je prekrasan gradić u Šibenskom zaleđu, a od njega voze redovite brodske linije do Skradinskog buka. Osim prigode za obilazak pitoresknog Skradina, plovidba brodom kroz kanjon Krke doživljaj je za sebe!

U Skradinu je također uređen ogroman parking (43.81786327874147, 15.924910241014217), svega 100 m od brodskog pristaništa.

Osim po pristupu, ova se dva ulaza razlikuju i po redoslijedu obilaska atrakcija u nacionalnom parku. Sa strane Lozovca, prvo se obilaze mirniji dijelovi parka. Prvi dio parka se ide drvenim stazama koje vode iznad jezeraca i rukavaca Krke (slično kao na Plitvicama). Svako malo se nailazi na male slapove i brzake. Desnom stranom rijeke uglavnom vodi zemljana staza s odvojcima za vidikovce. Samo finale je spust koji završava ispred impresivnog Skradinskog buka. Tu se nalaze centralni restoran, info centar, suvenirnice i mnoštvo kutaka gdje je moguće u hladovini provesti vrijeme u odmaranju i uživanju u prirodi. Za ugodnije ležanje na livadama zgodno bi bilo ponijeti prostirku.

Upravo je taj centralni dio parka mjesto iskrcaja brodova. Dakle, ako iz Skradina dolazite brodom, obilazak parka kreće od ove točke.

Skradinski buk je jedan od najimpresivnijih slapova u Hrvatskoj. Iako ni približno nije najviši, njegova zakrenutost vidikovcu (mostu preko Krke), količina vode, te kaskadna konfiguracija, čine ga nevjerojatno atraktivnim i moćnim.

Kada mu pristupite s desne strane (lijeva obala rijeke), možete prići jako blizu toj ogromnoj silini vode koja se kaskadno spušta prema podnožju. Ako nema gužvi i uspijete prići uz samu ogradu, na trenutak imate dojam da se ne nalazite u pitomom nacionalnom parku u Hrvatskoj, već u divljinama Patagonije ili središnje Afrike.

Upravo ovakvi momenti stvaraju čaroliju nekih lokacija, a vidjeli smo da mnogi turisti samo prođu pored ovakvih mjesta, ne skrećući s glavne staze, nošeni bujicom mase koja srlja ka nekom imaginarnom odredištu kojeg zapravo nema.

Kada posjećujete ovakve lokacije, svaki odvojak, svaki vidikovac i skriveni kutak nude novu perspektivu i pružaju jedinstveno iskustvo koje ostaje u trajnom sjećanju.

Šibenik – prvi cjeloviti sustav javne rasvjete na svijetu

Upravo na ovom dijelu staze na lijevoj strani Krke, pronaći ćete ostatke jedne od najstarijih hidroelektrana na svijetu. Hidroelektrana Jaruga I, puštena je u rad 28. kolovoza 1895. godine. Bila je to prva cjelovita proizvodnja i distribuciju višefazne izmjenične struje u Europi.

Pod Teslinim vodstvu, samo tri dana ranije, 25. kolovoza 1895., počela je s radom prva hidroelektrana na svijetu, ona na Nijagarinim slapovima. Međutim, ta elektrana nije odmah bila spojena na dalekovod do obližnjeg grada Buffala, već je to učinjeno tek sljedeće godine. S druge strane, hidroelektrana na Krki imala je od samog početka izgrađen dalekovod do Šibenika, čime je stvoren prvi cjeloviti sustav proizvodnje, prijenosa i distribucije izmjenične struje na svijetu.

S puštanjem u rad hidroelektrane, Šibenik je iste večeri, 28. kolovoza 1895., dobio javnu rasvjetu na izmjeničnu struju. To je učinilo Šibenik prvim gradom na svijetu s cjelovitim sustavom javne rasvjete koji je koristio višefaznu izmjeničnu struju. Sustav se sastojao od hidroelektrane, dalekovoda dugog 11,5 km te gradske mreže s rasvjetom i šest transformatorskih stanica. Ova pionirska primjena izmjenične struje, temeljena na patentima Nikole Tesle, u to je vrijeme bila revolucionaran pothvat. Ovo je velika stvar za koju vrlo malo ljudi zna!

Etno selo

“Etno selo” (kako ga mi zovemo) je jedna od najvećih atrakcija Skradinskog buka. Većina turista uopće na silazi u selo, misleći valjda da je riječ o suvenirnicama ili što li već. Šteta!

Etno selo nije nekakva konstruirana atrakcija. Riječ je o autohtonim starim kamenim kućama i mlinicama.

U njima je hvale vrijedan etnološki postav u kojem je na edukativan i zanimljiv način prikazano kako su se nekoć radile neke stvari o kojima danas niti ne razmišljamo.

Osim spomenutih mlinica, gdje proces nastajanja brašna možete vidjeti u njegovom najreprezentativnijem izdanju, prikazana je i kovačnica, zbirka narodnih nošnji, starih alata i predmeta svakodnevne uporabe.

Također se može vidjeti proces nastajanja konca od predene vune, te njegova primjena u tkalačkom stanu. U etno selu će vas u sve tajne starih zanata uputiti obučeno osoblje odjeveno u tradicionalne nošnje.

Istražujući čitav kompleks pronaći ćete i stupe, preteču perilice rublja koja se nekoć koristila ne samo u ovim krajevima, nego na svim rijekama Dalmatinske zagore i Hercegovine.

U posjetu Skradinskom buku bili smo bezbroj puta i svaki put posjetimo i etno selo, jer je prekrasno i jedinstveno! Možete svugdje po Dalmaciji pronaći stare kamene kuće i etno zbirke, ali toliko toga na jednoj lokaciji i uz prezentaciju stručnog osoblja, teško. Jedino nešto slično u kombinaciji s muzejskim postavom možete vidjeti uzvodno na Krki kod Roškog slapa.

Osim spomenutih stvari, tijekom špice sezone angažiraju se i kulturno-umjetnička društva koja izvode narodna kola i plesove, obučeni u tradicionalne nošnje ovoga kraja.

Na uređenje i osmišljavanje ovih sadržaja sve pohvale upravi parka i ljudima koji rade na tome!

Što nam se ne sviđa?

Plaćeni zahodi, loše izvedeni i loše održavani. Sramotno je da nakon plaćanja izuzetno skupe ulaznice (posebno u špici sezone), još dodatno morate platiti korištenje zahoda koji su ružni i loše održavani. To je i najveća zamjerka turista. Osobno nemamo problema s visinom cijena ulaznica. Ja bih je digao još i više ako će to smanjiti gužve, ali onda jedan tako ključan dio infrastrukture parka mora biti na zavidnom nivou. WC mora biti vrhunski, dovoljnog kapaciteta i odlično održavan, a njegovo korištenje mora biti uračunato u cijenu ulaznice.