Dolomiti

Dolomiti

Alpe su kolijevka alpinizma i planinarenja. Kao takve su univerzalna asocijacija i simbol koji se provlači kako kroz modernu kulturu, tako i kroz običaje, aktivnosti i proizvode koji su globalno prihvaćeni i prepoznatljivi, bilo da krenemo od gorske službe spašavanja, planinarskih markacija, planinarske opreme, alpskog mlijeka, švicarskog sira i čokolade pa nadalje. Alpe su prekrasne i raznolike, a u ovom članaku ćemo dati kratki osvrt o njihovom stjenovitom jugoistočnom dijelu – Dolomitima.

Ovo je portal namijenjen popularizaciji zanimljivih lokacija u Hrvatskoj i to će do daljnjega i ostati. Pa kako se onda tu uklapa ovaj članak?

Mnogi ljudi su nas tražili fotografije i informacije vezane uz naš put po Dolomitima, a kako je spomenuto, riječ je o globalnom simbolu aplinizma, planinarenja, prirodne posebnosti, boravka i uživanja na čistom zraku, odnosno svega onog što inače promoviramo kroz naš portal. Zato smo odlučili napraviti iznimku i dati kratki osvrt na, po mnogima, najspektakularniju skupinu planinskih vrhova na svijetu.

Općenito o Dolomitima

Dolomiti

Dolomiti su planinska skupina u istočnim Alpama. Protežu se kroz nekoliko regija sjeverne Italije – Belluno (Veneto), Južni Tirol i Trentino. Većina lokacija koje su navedene u ovom članku nalaze se u Južnom Tirolu. Proglašeni su prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a, a u njima se nalazi 21 vrh viši od 3.000 m nadmorske visine.

Dvojezičnost

Mnoge neupućene posjetitelje iznenadi dvojezičnost. Većina naziva je na talijanskom i njemačkom. Čak smo bili u krajevima gdje se vrlo loše i nevoljko govori talijanski.
Kako to?

Ovaj kraj je stoljećima bio u sastavu Austrije, ali je nakon Prvog svjetskog rata pripojen Italiji. Dosta stanovništva je raseljeno ili djelomično asimilirano. U par navrata je bilo inicijativa da se ovaj dio vrati u sastav Austrije, ali te su inicijative zbog raznoraznih razloga propale. Za vrijeme Prvog svjetskog rata ovdje su se vodile teške borbe po izrazito surovom terenu, a muzej posvećen tome nalazi se na najvišem vrhu Dolomita – Marmoladi (3.344 m).

Passo Giau

Passo Giau

Passo Giau (2236 m) poznati je planinski prijevoj preko kojeg ide cesta između Val Gardene i Arrabe na zapadu i Cortine na istoku. Postoji i zaobilazna cesta koja vodi ispod Cinque Torri, kojom se izbjegavaju serpentine i veliki uspon, te silazak nakon toga, ali posjet Passo Giau je obavezan, jer to je jedna od ikona Dolomita.

Na samom prijevoju nalaze se prostrani parking, dom, te početak planinarske staze prema vrhu. Krajolik je bajkovit, te pomalo drugačiji od većine drugih destinacija u Dolomitima. Suha trava, kamenjar i pogledi na vrhove, isprepliću se u nadrealnim kombinacijama koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim!

Lokacija: 46.48256686046485, 12.054398484230909

Passo Giau
Passo Giau
Passo Giau
Nestvarni krajolici na zapadnom prilazu prijevoju
Passo Giau

Iako se fotografije Passo Giau čine ekstremno obrađenim, poput kakvih slikarskih djela, načinjene su mobitelom s auto HDR opcijom, bez ikakvih filtera i postavljene na stranicu bez ikakve dodatne obrade!

Seceda

Seceda
Seceda, prepoznatljiva i jedinstvena!

Od Secede smo imali velika očekivanja, ali osjećaji su malo pomiješani. To ne znači da u Secedu treba sumnjati i slučajno je izostaviti tijekom posjete Dolomitima. Dapače! Seceda je jedna od najljepših planina, ne samo u Dolomitima nego uopće. Specifičnog je oblika, a ono što je čini posebnom je taj njen greben koji je sa sjevera okomita litica koja završava u bezdanu, a s druge strane travnata padina intenzivne zelene boje koja se spušta u pitoresknu dolinu Val Gardene, ukrašene alpskim kućicama, u daljini uokvirene stjenovitim vrhovima Sassolunga.

Jedino donekle slično Secedi je Hornstrandir na krajnjem sjeverozapadu Islanda. I dok je Hornstrandir teško dostupan i divlji, Seceda je izrazito dostupna i kultivirana i upravo je to ono što dosta umanjuje njenu draž.

Uspon kreće iz slikovitog mjesta Ortisei (St. Ulrich in Gröden). Auto valja ostaviti u jednoj od garaža žičara za Seiser Alm (Alpe di Siusi) (46.57313112859847, 11.6708900390284). Mostom se prijeđe rječica, te se kroz mjesto za 10-ak minuta stiže do pokretnih stepenica koje vode do žičare Ortisei – Furnes – Seceda (46.576539893940094, 11.674566088446689).

Žičara vas dovede do vrha gdje masa ljudi uživa u fotografiranju i ispijanju kava na ležaljkama razbacanim po livadi ispred planinarskog doma. Oni koji ne vole žičaru, mogu unajmiti helikopter koji će vas dovesti do iza doma. Nekima je to lijepo, meni kao pasioniranom ljubitelju prirode i divljine, nije.

Seceda
Seceda
“Uživanje” na ležaljkama s pogledom na dolinu

“Instagramuše” su na svakom koraku, a dronovi iz zraka upotpunjuju ugođaj.

Od tu se može birati više staza, a najzanimljivija je ona koja po vrhu grebena ide put stjenovitih vrhova. Podjednako su zanimljivi i sjeverna i južna strana.

Seceda
Neponovljiva scenografija Secede

Sjever je surov s pogledom na udaljene proplanke susjednih planina, a iz ponora oblaci sukljaju poput dima. Vrijeme se ovdje mijenja iz minute u minutu. Kiša i sunce se brzo izmjenjuju, tako da je prikladna planinarska odjeća preporuka. Međutim, mnogi se ovamo zapute u štiklama i svečanim haljinama (!?!). Ovo ne pretjerujemo! Kada to vidite srce vam zaplače za Velebitom.

Seceda
Seceda
Sjeverna strana
Seceda
Seceda
Pogled na Val Gardenu i Sassolungo na jug
Seceda
Seceda
Spust žičarom prema Ortiseiu
Seceda
Kitnjavi Ortisei

Crkva sv. Ivana

Ovdje se nema šta puno za pričati. Fotografija govori tisuću riječi!

Kada idete obići Sv. Magdalenu ili ste u prolazu za Adolf Munkel Trail (Zanser Alm), parkirate ovdje: 46.63696699470821, 11.720832043083707, prošetate nekih 70 m prema istoku do platforme vidikovca i uživate u jedinstvenom pogledu! Najbolje doba dana je sunčano popodne. Vrhovi Secede u pozadini, prekrasna livada intenzivne zelene boje uokvirena jelama, tradicionalna drvena ograda i crkvica kao glavni akter, scena su vrijedna dolaska s druge strane planete. Tko želi do same crkve, može uz plaćanje ulaznice.

Sveta Magdalena

St Magdalena

Da li igdje na svijetu postoji savršenije složena kontinentalna scena?

Ako ste mislili da je Sv. Ivan sve što ova mala dolina nudi, grdno ste se prevarili. Pogled na crkvu sv. Magdalene, niti kilometar prije Ivana, zaštitni je znak Dolomita, Alpa i savršene scenografije općenito!

Ova scena krasi mnoge wallpapere, a mnogi misle da je izmišljena. Nije, ali kao da je!

Tipičan austrijski izričaj u svakom pogledu. Nema veze s Italijom, osim što se nalazi u njoj. Stil gradnje, groblje s njemačkim prezimenima, savršena organizacija života i turizma… Slikovit primjer kako se zaštititi od masovnog turizma, a bez potrebe za pribjegavanjem američkim umotvorinama kao što su lutrije, gdje samo dobitnici iste, i to neposredno prije termina obilaska (tako da ne možete složiti plan puta), mogu obići neke od najrazvikanijih prirodnih zanimljivost. Ovdje je sve vrlo jednostavno, nenametljivo i učinkovito. Priroda zaštićena, kulturna dobra zaštićena, životna kolotečina domicilnog stanovništva neugrožena. Čovjek bi rekao da ovaj kraj i “divlji” Balkan dijeli tisuću godina evolucije.

Ako bismo morali tražiti “dlaku u jajetu”, možda bi je našli u konstataciji da je sve presavršeno.

Auto ostavite na parkingu ovdje: 46.641306, 11.715167
Prošetate se nekih 1,5 km do vidikovca ovdje: 46.647778, 11.716750
Nakon toga obići crkvu i groblje oko nje… Kod crkve smo osjetili da ovo mjesto ima dušu. U Dolomitima, turističkoj meki, gdje je sve komercijalizirano i prepuno turista, ovo je jedno od mjesta gdje smo osjetili ono nešto, što je čak i ljepše od svršeno namještene scene za savršen pogled i svršenu fotografiju.

St Magdalena
St Magdalena
St Magdalena
St Magdalena
Na pragu crkve s pogledom u dolinu. Mjesto koje ima dušu.

Seiser Alm (Alpe di Siusi)

Seiser Alm

Seiser Alm je najviši pašnjak u Europi. Nalazi se na nadmorskoj visini između 1.680 m i 2.350 m, te se prostire na površini od 52 m2. Tijekom dana zabranjen je promet svim motornim vozilima, osim lokalnim stanovnicima i javnom prijevozu, tako da je ova dolina raj za šetače i bicikliste.

Seiser Alm

Do Seiser Alma se može doći iz smjera Val Gardene, ali glavni ulaz je sa zapada iz mjesta Seis (46.5405079, 11.5647496) odakle vodi žičara do mjesta Compatsch (46.5422269, 11.6169408). To je najveće mjesto i u njemu su smješteni restorani, dućani sa sportskom opremom i druga potrebna infrastruktura. Kako je riječ o velikoj površini, odlučili smo unajmiti električne bicikle i s njima obići sve kutke ovog prekrasnog “pašnjaka”. Za takav pothvat će vam trebati čitav dan, jer staza, brežuljaka, šuma i jezera ima na sve strane. Također postoji i nekoliko žičara koje vode na okolna brda i vidikovce. Mudro je bicikle rezervirati koji dan unaprijed.

Seiser Alm

Seiser Alm je najlakše obići električnim biciklama koje valja rezervirati par dana ranije.

Krajolik je stvarno kao naslikan. Konji i krave na ispaši izgledaju kao s plakata, a prekrasne pašnjake sa zapada dramatično nadvisuje Sassolungo sa svojim kamenim vrhovima.

Seiser Alm
Seiser Alm
Seiser Alm
Seiser Alm
Seiser Alm
Glava ovna izrezbarena u deblu pretvorenom u svaršenu klupu!
Seiser Alm
Seiser Alm

Sassolungo (Langkofel)

Sassolungo, još jedna od ikona Dolomita (često spominjana rečenica). Najviša je planina lokalne grupe, poznati prijevoj i omiljeno stajalište motociklista i svih putnika namjernika. Uspon je moguć planinarskom stazom, ali i jedinstvenom žičarom sa istočne strane, koja je posebna po tome što ima izrazito male kabine u koje stane dvoje ljudi stojeći! Gondola vas vodi među stjenovite vrhove do planinarskog doma, a ulazak i izlazak iz kabine se obavlja u vožnji bez stajanja! Istina, u tome vam pomaže osoblje žičare, ali to je svakako jedna od najdojmljivijih žičara na svijetu, kako zbog izloženosti u tako maloj kabini kojom ulazite među ogromne litice, tako i po tom uskakanju i iskakanju u vožnji.

Sassolungo

Sassolungo je ista planina koju gledate s druge strane Val Gardene sa Secede, te planina koja najdominantnije ukrašava Seiser Alm, najviši pašnjak Europe.

Parking: 46.509361, 11.757528

Sassolungo

Cadini Di Misurina

Ovaj lanac šiljatih vrhova je jedna od najspektakularnijih i najfascinantnijih stvari koje smo vidjeli, ne samo u Dolomitima, nego uopće!

Cadini Di Misurina

Nalaze se odmah nasuprot puno razvikanijih Tre Cime i sva sreća da je tako. Prema Tre Cime se slijevaju rijeke ljudi, a prema Cadini samo pokoji entuzijast. I tako, doku su se svi nakon iskrcaja iz autobusa zaputili prema Tre Cime, mi smo lukavo krenuli u spurotnom smjeru, znajući točno koju točku želimo “osvojiti”. Ta točka je udaljena niti pola sata lagane šetnje, a kada dođete do nje shvatite da se ovdje priroda totalno raspametila! Za iskonske puritance i zaljubljenike u fascinaciju postavila je pravu pravcatu pozornicu za promatranje Cadini!!!

Do “pozornice” vodi uska staza koja u prvi tren izgleda pitomo i banalno, jer izgleda poput puteljka okruženog travom, ali kada krenete njome s obje strane se otvaraju ponori i ako imalo imate problema s osjećajem izloženosti i visinom, nemojte niti pokušavati. I sam pogled sa distance je dovoljno fascinantan i vrijedan svih iskušenja na putu do ove lokacije (o tim iskušenjima u dijelu teksta o Tre Cime). Kada prođete ovu usku stazu, stupate na “pozornicu”, malo kameno proširenje s ponorom sa svih strana, a Cadina vam se nudi vrlo eksplicitno u svoj svojoj veličanstvenosti!

I kao da to nije bilo dovoljno, priroda ode korak dalje pogasivši svjetla i usmjerivši uski snop “reflektora” točno na “pozornicu”. Ostali smo bez riječi…

Cadini Di Misurina
“Pozornica” obasjana suncem
Cadini Di Misurina
Cadini Di Misurina
Cadini Di Misurina
Na rubu “pozornice”

Staza do ove točke: https://www.alltrails.com/explore/map/tre-cime-di-lavaredo-dreizinnen-hut-f670ef5?u=m

Drei Zinnen (Tre Cime Di Lavaredo)

Tre Cime Di Lavaredo su možda najprepoznatljiviji zaštitni znak Dolomita i vječita inspiracija fotografa iz čitavog svijeta. Nije rijetkost da fotografi ovdje danima čekaju idealan trenutak za fotografiju, obitavajući u kamperima ili u šatorima negdje skriveni među stijenama.

Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Pogled sa istočne strane

Visinom su na granici 3.000 m nadmorske visine i jedna su od najposjećenijih atrakcija u Dolomitima.

Pristup je moguć planinarskim stazama iz više smjerova, a najbliži pristup autom je s juga, odakle se može doći do ispod samih litica, gdje se nalazi veliki parking. Ovaj parking se vrlo brzo napuni, tako da se cesta koja se penje prema njemu tada zatvara u podnožju gdje postoji drugi parking koji se također brzo puni, a ako tu nema mjesta, onda ste u problemu. Zato je preporuka za Tre Cime doći što ranije.

Ako auto ostavite na onom “donjem” parkingu, od njega su organizirani autobusi koji vode izletnike do “gornjeg” parkinga ispod litica, s kojeg kreće staza za obilazak Tre Cime.

Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Pogled na Cadini Di Misurina nas je pratio čitavom stazom na istok

Na početku staze, odmah pored parkinga, nalazi se planinarski dom Rifugio Auronzo. Tre Cime su točno nasuprot Cadini Di Misurina, te se od doma, a i čitavim prvim dijelom staze koja vodi na istok, pružaju prekrasni pogledi na njihove šiljate vrhove. Što se tiče pogleda na same Tre Cime, on je najlošiji upravo sa ove strane. Najljepši pogledi na njih su sa istoka i sjevera, tako ako želite doživjeti ovu lokaciju, trebate doći minimalno do prijevoja Forcella Lavaredo koji se nalazi na istoku, iznad planinarske kuće Lavaredo. To je otprilike 2,5 km, uglavnom ravnog, vrlo širokog puta, prepunog šetača. To je puno prikladniji izraz od “planinara”, jer ovo nema veze sa planinarenjem, osim nadmorske visine na kojoj se nalazite.

Uspon na prijevoj Forcella Lavaredo je prva strmina. Postoji ona blaža i ona malo oštrija, ali obje su jednostavne i nisu posebno naporne. Kada se popnete na prijevoj, otvara vam se pogled na sjevernu stranu Cima, kao i čitavu zaravan iza njih. Preko te zaravni dalje na sjever vode staze prema planinarskom domu Dreizinnen Hut, odakle se pružaju spektakularni pogledi na Cime.

S druge strane uzvisine na kojoj je smješten dom, nalaze se dva mala planinska jezera. Od tu dalje na sjever spuštaju se staze u jednu od najslikovitijih dolina – Val Fiscalina, kojom smo zadnji dan prošli na putu prema jezeru Pragser Wildsee.

Parking (gornji): 46.611528, 12.295278

Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Između Cima su se skupili tamni oblaci iz kojih se čula grmljavina
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Južna strana s parkingom odmah ispod litica
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo
Drei Zinnen - Tre Cime Di Lavaredo

Lago di Sorapis

Lago di Sorapis

Kada smo pripremali put u Dolomite, Lago di Sorapis je nekako stavljen na popis rezervnih destinacija. Kako smo već imali na listi jedno od najljepših jezera na svijetu, Pragser Wildsee, činilo nam se da je Lago di Sorapis nepotrebna “egzibicija”. Sva sreća da je ipak nekako završio na glavnoj listi, jer riječ je o jednoj od najfantastičnijih atrakcija koje smo do sada igdje vidjeli!!!

Prvo treba napomenuti da staza koja vodi do jezera nije za svakoga. Na par mjesta ste izloženi vrlo blizu ponora, tako da svi koji imaju problema s visinom trebaju dva puta razmisliti da li se uputiti u takvu avanturu. Nama ta mjesta nisu izgledala strašna, jer smo se i po našim planinama navikli na slične, ali i puno ekstremnije situacije. Uglavnom, na svim potrebnim mjestima, postavljene su sajle i stepenice, tako da se čitavo vrijeme osjećate sigurno. Istina, “promet” je prilično gust, kao i na većini atrakcija u Dolomitima, ali ni mimoilaženja nisu problem, jer se uvijek da dogovoriti sa ljudima iz suprotnog smjera.

Auta se ostavljaju na proširenjima uz cestu, te od tu kreće planinarska staza duga nekih 5,6 km sa 360 m visinske razlike. Normalnim hodom s pauzama za slikanje, trebat će vam oko 2 h do jezera.

Dobar dio staze vodi kroz šumu, da bi nakon toga staza postala kamenitija i nastavila vijugati uz liticu s ponorom koji se gubio u magli. Staza nije teška. U drugoj polovici ima malo više uspona, ali svatko s prosječnom kondicijom ne bi trebao imati nikakvih problema.

Prije nego dođete do jezera, ukazat će vam se atraktivna špicasta Punta Sorapiss (3.205 m). Ona s jezerom čini jedan od najnevjerojatnijih prizora na svijetu. Ako ste gledajući na internetu mislili da je riječ o “fotošopiranim” fotografijama, nije. Jezero ima nadnaravnu mliječno plavu boju, koja je još izraženija po oblačnom vremenu. Obično su oblaci ti koji vodama oduzmu najljepše tonove boje, ali ovdje je situacija upravo suprotna. Čak i kada se skroz približite vodi i u nju uronite ruke, intezitet boje je jednak onom na fotografijama

Lago di Sorapis

Jedino gdje smo vidjeli takvu boju vode je Blue Lagoon na Islandu.

Rijeke ljudi se neprestano slijevaju prema jezeru, tako da je teško napraviti fotografiju, a da vam netko ne uleti u kadar, ali nije nemoguće.

Prije jezera na lijevoj strani nalazi se skriven planinarski dom. Dobro je opskrbljen hranom i pićem.

Parking: 46.55618940099968, 12.204608256208699
Staza: https://www.alltrails.com/explore/map/map-august-24-2022-f5aa4bd–2?u=m

Lago di Sorapis
Lago di Sorapis
Lago di Sorapis
Lago di Sorapis
Lago di Sorapis
Lago di Sorapis
Lago di Sorapis
Lago di Sorapis

Cinque Torri (Fünf Türme)

Pet tornjeva – još jedna od ikona Dolomita. Nedavno sam pročitao članak gdje su se ljudi zaputili do Dolomita samo radi Cinque Torri. Nas su ostavili relativno ravnodušnim. Nije da nisu atraktivni, svakako ih preporučujemo za obići, ali nakon što vidite ostala čudesa koja Dolomiti nude, ne osjetite neki poseban ushit.

Cinque Torri

To je još jedna tipična turistička lokacija Dolomita. Ostavite auto i žičara vas dovede do doma koji je u stvari restoran, a nalazi se odmah nasuprot stijena. Do stijena vodi kružna staza na kojoj možete potrošiti nekih pola sata i to je uglavnom to. Ako se stvore neki specifični meteorološki uvjeti, doživljaj može biti intenzivniji, a fotografije zanimljivije. Vidjeli smo dosta penjača koji s opremom idu penjati stijene. Njihov doživljaj lokacije je sigurno puno intenzivniji.

Cinque Torri

Do gore vodi i uska cesta čije stanje i restrikcije vožnje nismo istražili. Kako ogromna većina ljudi auto ostavlja u podnožju, restrikcije sigurno postoje.

Cinque Torri
Cinque Torri
Cinque Torri
Cinque Torri
Pogled na okolne planine bio je nekako ljepši i inspirativniji od samih “tornjeva”

Marmolada

Marmolada
Marmolada

Posjet Dolomitima nije potpun bez uspona na Marmoladu (3.344 m), najviši vrh s kojega se pruža spektakularan pogled od 360 stupnjeva na čitav sjever Italije.

Na Marmoladi se nalazi poznati glečer, vječni led, koji je pod utjecajem klimatskih promjena zadnjih par godina ozbiljno ugrožen. Nedavno smo bili svjedocima tragedije kada se jedan dio ledenjaka odlomio. Tijekom našeg posjeta mogli smo vidjeti da je pod stalnim nadzorom, a od sunca ga štite bijelom ceradom.

Marmolada

Na Marmoladi se nalazi i vrlo zanimljiv muzej posvećen Prvom svjetskom ratu. Na čitavom ovom području su se vodile grčevite borbe između Italije i Austrougarske. Nevjerojatno je što su sve ljudi osmislili kako bi preživjeli u ratu na ovim visinama na kojima ionako vladaju surovi vremenski uvjeti. Čitav kompleks bolnice i skloništa je bilo uklesan u ledenjaku, a mnoge vrhove Dolomita i danas “krase” tuneli, bunkeri i skloništa u stijenama.

Marmolada

Za obilazak Marmolade vam trebaju vedro nebo i rani dolazak, jer su gužve česta pojava. Najbolje je doći odmah ujutro kada otvara žičara kako bi se ulovio neki od prvih termina na uspon. Kako je riječ o visokom, a kratkom usponu, žičara ne vozi sve iz jednog dijela, već se prolazi postaje.

Na samom vrhu nalazi se platforma s pogledom na sve strane. Svi oni vrhovi koji su nam izgledali visoki, s Marmolade se čine niski. Zrak je ovdje vrlo rijedak, a temperatura niska, tako da to treba imati u vidu prije uspona.

S Marmolade se pruža direktan pogled na Viel dal Pan (Stazu kruha). Od tu je vidite duboko u ponoru kako vijuga po travnatim padinama.

Staza kruha je jedna od legendarnih staza koja pruža prekrasne vidike i koja je savršna kombinacija svega što Dolomite čini posebnim. Koze, pitome i divlje, upotpunjuju doživljaj koji se sigurno pamti čitav život. Kako nam je raspored bio toliko nabijen raznoraznim lokacijama, Viel dal Pan smo ostavili kao rezervu za kraj putovanja. Nakon Marmolade, gledajući je iz ptičije perspektive, nije nam se dalo. Jednom drugi put.

Marmolada
Marmolada
Marmolada
Marmolada
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, baza i bolnica bili su usječeni u glečer i spojeni sustavom tunela i rovova

Pragser Wildsee (Lago Di Braies)

Pragser Wildsee je daleko na sjeveru, vrlo blizu granice sa Austrijom. Riječ je o jednom od naljepših jezera na svijetu!

Pragser Wildsee
iStock free trial image

Međutim, nismo imali sreće s posjetom ovaj put. Naime, u vrijeme planiranja puta, nije bilo nikakvih naznaka da bi moglo biti bilo kakvih restrikcija za posjet jezeru. Međutim, na dan posjeta, zatekla nas je višekilometarska kolona vozila. Bili smo voljni čak i na višesatno čekanje, ali nas je u jednom trenutku prometni redar upitao za karte. Kada smo rekli da nemamo karte, samo nas je uputio u sporednu traku. Nakon kraćeg razgovora s drugim redarom, rečeno nam je da se karte mogu isključivo kupiti online. Ispalo je da je zbog gužvi u međuvremenu uvedena nova regulativa za koju nismo znali. Nakon što smo pročitali nove upute na stranici, zaključili smo da ćemo posjet ipak ostaviti za neki drugi put. Okrenuli smo se i zaputili doma.

Zaključak

Uživali smo u ovom putavanju i vidjeli puno prekrasnih i čudnovatih stvari. Ali, ako bi se ukupan dojam o Dolomitima trebao sažeti u jedan pojam onda bi to vjerojatno bio – prekrasna slikovnica bez duše.

Dolomiti su vjerojatno skupina najspektakularnijih planinskih formacija na svijetu, ukrašena nekim od najljepiših jezera na svijetu. Najviše su nas oduševili Lago di Sorapis, Cadini Di Misurina, St. Magdalena, dijelovi Seiser Alma, te Seceda (ako je zamislimo bez izletnika u štiklama i odjelima).

Mnogi Alpama spočitavaju njihovu preuređenost. Za razliku od sjevera Pakistana, Patagonije ili mnogih lokacija u divljinama Sjeverne Amerike, Alpe, pa tako i Dolomiti nalikuju nekakvom uređenom parku.

Falili su nam mirisi!

Nema one ljepote koja ozari dušu kada izađete na Velebit ili krš Biokova, kada zamirišu vrijesak, kadulja i druge planinske trave. U Dolomitima nećete naići ni na iskonske ljude iz planine koji čuvaju ovce i žive bez struje. Takvih još uvijek ima po planinama Balkana. Sresti ih i popričati sa njima je poseban doživljaj koji Europljani traže po zabitima Azije, Afrike i Južne Amerike. Osobno sam poznavao neke od tih ljudi koje krase mudrost, jednostavnost i ogromno životno iskustvo. To je vrsta koja izumire. Zamijenit će je OPG-ovi , regulacija i ostale tekovine globalizacije. Tužno…

Planinarski domovi u Dolomitima su uglavnom restorani u kojima se servira industrijska hrana, gdje možete birati izmeđtu deset kolača i isto toliko vrsti kave. Tu nećete dobiti čaj od trava ubranih s tog područja, niti će domaćin sjesti s vama i popričati. Ne možete doći ni do kazana i zaviriti što se u njemu krčka. Žičare, liftovi, masovni turizam, ispijanje kave na ležaljkama složenim na vrhovima i padinama… To je ugođaj koji neki vole, ali nama baš i nije nešto. Ne želim proučavati kako radi automat za parking kada idem planinariti. Možda je naša predodžba planinskog i planinarskog iskrivljena? Možda, ali mi je volimo i vjerujemo da je ispravna.

Osim spomenutih stvari, nekako se osjeća i manjkavost identiteta, tako da sve te prirodne ljepote još više podsjećaju na savršenu kulisu. Taj identitet možete osjeti po zabitima Austrije kada sretnete starce sa velikim brkovima, obučene u njihove tradicionalne hlače s tregerima i šešire sa zataknutim perjem. Toga ovdje nema.

Što se tiče samih stjenovitih formacija i oblika, oni jesu spektakularni i veliki, ali osjećaj kada stupite među Tulove grede ili na Bojin kuk, meni je puno bajkovitiji. Ne znam zašto, ali je tako.
Visine također nisu neprikosnoven adut Dolomita. 3.000 m je stvarno visoko, ali ako je ispod dolina koja je već na 1.500 m nadmorske visine, onda se dojam visine malo izgubi. Kada se nađete na Svetom Juri na Biokovu i pogledate beskonačno mnoštvo nižih vrhova, a ispod njih naše plavo more, imate osjećaj da ste na krovu svijeta!

Dolomiti su čudo prirode i nešto što bi svatko trebao vidjeti, ali ako iz bilo kojeg razloga niste u mogućnosti posjetiti ih i “osuđeni” ste samo na naše planine ili one iz “regije”, nećete biti uskraćeni za vrhunske doživljaje. Kukovi, litice, vidikovci, šume, livade, špilje, rijeke i jezera… Pronaći ćete sve što poželite pa i više od toga! I sve to unutar par sati vožnje od mjesta stanovanja. Mi često zaboravljamo koliko smo sretni!