
Bilušića buk
Bilušića buk je zadnji u nizu slapova na Krki. Naravno, gledajući iz perspektive većine ljudi kojima je Skradinski buk ipak sinonim za tu rijeku i od kuda kreće istraživanje Krke uzvodno. Gledajući od izvora rijeke, Bilušića buk je prvi.
Kao djecu uvijek su nas vodili na “Krku”, a tek mnogo godina kasnije smo otkrili da Krka tu tek počinje. Nedavno sam upoznao nekoliko ljudi koji nisu bili čak ni na Skradinskom buku (?!), tako da možda ipak prekršim pravilo i napišem članak i o njemu.
Svaki slap je poseban na svoj način, ali Bilušića buk nas je posebno dojmio!

Naime, čitava širina rijeke se sabija u relativno uzak procijep (možda 6-7 m), te se slap stropoštava velikom silinom s visine od preko 22 m. Silina je tolika da se voda povremeno odbija od površine rijeke i ponovo diže u vis. Okoliš je također drugačiji. Na trenutak smo imali osjećaj kao da smo u džungli. Ne računajući vodenicu/stupe, ljudske intervencije u okoliš su minimalne – drvene stepenice pri dnu spusta, pokoji suhozid i klupe na odmorištu prije zadnjeg spusta.
Pristup slapu je najbolji s desne strane rijeke. Staza kreće s improviziranog parkinga koji se nalazi 50-ak metara iza zadnjih kuća i prilično je lagana, duljine nekih 400 m i visinske razlike od nekih 50-ak metara. Za spust je dovoljno 10-ak minuta.
Današnji izgled slapa i vodotoka izmijenjen je u četiri navrata miniranjem radi sprječavanja poplava u Kninskom polju. Zadnji put 50-ih godina prošlog stoljeća. Ukupna visinska razlika svih stepenica slapa je 22,4 m, a širina mu je navodno stotinjak metara (ne znam gdje u ovo izmjerili), međutim glavni tok slapa po slobodnoj procjeni nije širi od 6-7 m.
Bilušića buk svakako treba doživjeti. Totalno je van fokusa masovnog turizma i definitivno je šlag na torti bilo kojeg izleta u ovom kraju.






