Sv. Mihovil na Ugljanu, mjesto koje oduzima dah

Otok Ugljan se nalazi odmah prekoputa Zadra, čestim brodskim i trajektnim linijama dostupan za svega 20 minuta vožnje. Iako nije toliko razvikan kao neki naši popularniji otoci, skriva pregršt aduta kojima će vas očarati.

Jedan od njih je svakako i Sv. Mihovil (265 m), brdo na čijem vrhu se nalazi istoimena tvrđava iz 13. stoljeća, sagrađena od strane Mlečana. Mjesto je to koje na prvu ostavlja bez daha i koje se, kada ga jednom posjetite, pamti čitav život.

Tvrđava nije ništa posebno. Sagrađena je u 13. stoljeću od strane Mlećana nakon zauzimanja i rušenja Zadra. Na tom mjestu je prije postojao benediktinski samostan sv. Mihovila s kraja 11. stoljeća.

Ono što je nevjerojatno na ovom mjestu su priroda i pogledi koji se pružaju 360 stupnjeva na sve strane! S ove pozicije se vidi Zadar kao na dlanu, a prema jugu i zapadu pogled se pruža na mnoštvo otoka zadarskog arhipelaga i dijelove Nacionalnog parka Kornati u daljini.

Otok Pašman, mostom spojen sa Ugljanom, nadohvat je ruke. Na sjeverozapadu se vidi čitav Ugljan s najvišim vrhom Šćahom (288 m), Sestrunj, Rivanj, Iž sa strane, a Dugi otok iza…

Priroda koja krasi prilaze tvrđavi sa svih strana je nevjerojatna. Maslinici uz cestu koja kreće iz mjesta Preko (trajektne luke) i koja vodi prema vrhu Mihovila dužinom od 3,5 km, polako prepuštaju mjesto divljem raslinju i borovima. Krški kraj je ovdje u svom najboljem izričaju. Mnogi se odlučuju na uspon na Sv. Mihovila pješke ili biciklama, ali solidna cesta vodi do samog njegovog vrha gdje se nalazi prostrani parking.

Tvrđava je znala i za bolja izdanja. Zadnjih godina su se intezivirali arheološki radovi nakon čega je planirana sanacija. Na zidine, većim dijelom bez rukohvata, penjete se na vlastitu odgovornost, na što će vas upozoriti i postavljene ploče.

Pećina

Kako bi izlet na Sv. Mihovila učinili još zanimljivijim, možete se odlučiti na istraživanje planinarskih staza u njegovoj okolici.

Mi smo se ovaj put odlučili zaputiti od tvrđave prema sjeverozapadu kako bi posjetili Pećinu. Pećina je manji speleološki objekt zanimljiv po činjenici da je prvi u Hrvatskoj o kojem postoji pisani trag. Nije teško pogoditi da u tome opet imaju prste benediktinci iz već spomenutog samostana.

Put prema Pećini nije težak. Već spomenute manifestacije krša ovdje su najvidljivije i podsjećaju na Kamenjak iznad Vranskog jezera. Većim dijelom staza vodi po krškim kamenim blokovima koje su sile prirode klesale tisućama godina. Čini se nevjerojatnim da staza nije isklesana s namjerom. Morski vidici djeluju hipnotički tako da vrijeme brzo prolazi, a put do špilje, koja je vidljiva u daljini i s tvrđave, brzo se topi. Uvala Željina, koja je odmah ispod nas, mami na kupanje. Spust do nje je strm i nije nam u planu ovaj put. Priča o vali i samostanu nas malo podsjeća na priču o jednoj drugoj teže dostupnoj vali i samostanu na jednom drugom otoku. Riječ je o pustinji Blaci na Braču. Svaka od ovih lokacija je nevjerojatna i posebna na svoj način.

Do Pećine realno ne treba više od pola sata. Za povratak će trebati malo više, jer se staza blago uspinje prema vrhu Sv. Mihovila. U informacijama o stazi, dužina je data u jednom smjeru, a visinska razlika u oba skupa.

Približavanjem špilji krajolik postaje još nevjerojatniji. Na tom dijelu oko špilje sigurno ćete izgubiti još pola sata diveći se pogledima i istražujući razne kamene formacije. Ovdje osjećaj divljine pojačava tišina, tu i tamo prekinuta kliktanjem ptica grabljivica koje se ovdje gnijezde. Do špilje vodi nekoliko metara strmijeg spusta. Mala pomoć ruku daje dodatnu dozu avanturizma, ali realno, staza je pogodna i za djecu i za “penzionere”.

Ukoliko imate vremena, na povratku skrenite desno na obilježenu kružnu stazu oko Mihovila koja prolazi ispod penjališta Željina litica. Staza izlazi ispod parkinga tvrđave.