Medvedgrad – grad iznad grada

Ako se do Medvedgrada spuštate iz smjera Sljemena ili doma Grafičar, auto treba ostaviti ovdje 45.87573087543226, 15.940033790976015, jer cesta je dalje jednosmjerna. Od ovog parkinga do tvrđave ima nekih 700 m hoda.

Ako pak idete iz smjera Zagreba, auto valja ostaviti ovdje 45.872806716972086, 15.939236192912414. Autom se može i do same tvrđave gdje postoji veliki parking, ali tih zadnji 400 m je popločano kockama i idealno je za malo protegnuti noge kroz prekrasnu šumu Medvednice.

Također savjetujemo da prije odlaska do Medvedgrada svakako provjerite radno vrijeme centra na njihovim stranicama medvedgrad.hr. Ono često varira, ovisno o sezoni, vremenskim uvjetima, praznicima, organiziranim manifestacijama i sl.

Medvedgrad je smješten na južnom dijelu Parka prirode Medvednica. Jedan je od najvećih srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj. Izgrađen 1254. godine na inicijativu stanovitog biskupa Filipa, služio je za obranu biskupskih posjeda i Kaptola.

Medvedgrad je mijenjao mnoge vladare, njih preko 150. Njime su vladali kraljevi, grofovi, baruni, biskupi, banovi, te razni drugi velikaši. Zanimljivo je i to da Medvedgrad, iako smješten na strateški iznimno bitnoj poziciji, nikada u povijesti nije bio opsjedan.

U našem članku o Sokol gradu u Konavlima, napisali smo da je to najuređenija utvrda u Hrvatskoj. I dalje to mislimo, jer Sokol grad je obnovio svaki svoj kutak, savršeno interpolirao muzejski postav u sve to, a opet maksimalno sačuvao ono autohtono.

Medvedgrad bi po našem sudu, po uređenost, bio odmah do Sokol grada. Oduševio nas je na drugačiji način. Stupanj interaktivnosti i maštovita implementacija multimedijalnih sadržaja, držali su našu pozornost čitavo vrijeme posjeta!

Prije posjeta Medvedgradu bili smo po Sljemenu i čuli smo par “domaćih” ljudi u razgovoru kako nimalo nisu oduševljeni tvrđavom i centrom. U tvrđavi im fali za popiti kavu i ugrijati se, navodno se nama šta vidjeti, te im je skupa ulaznica za nešto “što se obiđe u 10 minuta”.

Naše mišljenje je upravo suprotno! Mislimo da na Sljemenu ima dovoljno mjesta za jesti i piti kavu, tako da nam je drago da takvi sadržaji ne nagrđuju jedno ovakvo povijesno mjesto.

Također, već smo spomenuli da nas je postav centra oduševio, kako odrasle, tako i djecu. Proveli smo ravno 45 minuta istražujući sadržaje i razgledavajući utvrdu. Muzejsko-prezentacijsku komponentu centra svrstali bismo u sam vrh onoga što Hrvatska nudi, uz bok Muzeja krapinskih neandertalaca u Krapini i Muzeja vučedolske kulture kod Vukovara.

Stupanj interaktivnosti i maštovita implementacija multimedijalnih sadržaja, držali su našu pozornost čitavo vrijeme posjeta!

Ako tome dodamo i tvrđavu koja je sama po sebi zanimljiva, najbolji pogled na Zagreb, te prekrasnu prirodu koja ga okružuje, posjet Medvedgradu je vrhunski doživljaj za čitavu obitelj, a cijena ulaznice je sasvim korektna.

Legenda o Crnoj kraljici

Iako su se oko Medvedgrada ispredale brojne legende s raznoraznim protagonistima, najintrigantniji lik je svakako Crna kraljica. Poznata po svojoj okrutnosti, političkom spletkarenju, a pred kraj života i sklonosti okultizmu i alkemiji, do današnjih dana golica maštu posjetitelja dvorca, ali i šire.

Riječ je o Barbari Celjskoj kraljici Hrvatske, Ugarske i Češke, te carici Svetog Rimskog Carstva, udanoj za cara Žigmunda Luksemburškog. Bila je kćerka moćnog kneza Hermana II. Celjskog, jednog od najmoćnijih velikaša Europe tog doba, hrvatskog bana, sina Katarine Kotromanić Bosanske, kćerke Kotromanića i Šubića Bribirskih.

Kažu da je Barbara Celjska bila iznimne ljepote i da se voljela oblačiti u crno. Osim u Medvedgradu, boravila je i u Kalniku. U šumi iza Medvedgrada postoji izvor na koji je navodno znala ići sama, te je dobio naziv Kraljičin zdenac. Prema predaji, imala je dresirane gavrane koje je znala nahuškati na nepodobne, te bi ih ovi iskljucali do smrti. Gavrani nisu bili njeno jedino oružje. Mnogi su navodno skončali padom sa zidina dvorca ili u kavezima s veprovima. Papa je pisao vrlo negativno o njoj, optužujući je za bezbožništvo.

Prema jednoj legendi, sklopila je pakt s vragom koji je rastjerao Turke koji su došli do Zagreba, a kada je trebala vratiti dug, pokušala je prevariti i samog vraga, te ju je čitav život pratilo prokletstvo. Umrla je od kuge, 11. srpnja 1451. u češkom gradu Melniku.

Legende o njenom ukletom blagu, navodno zakopanom u tunelima koji povezuju dvorac s Kaptolom, stoljećima su budile znatiželju mnogih. Neki su se čak upuštali u iskopavanja na raznim lokacijama, ali blago do danas nije pronađeno.