Stari grad Veliki Kalnik i Staza 7 zubi

Napomena: Stazu smo označili kao srednje tešku. Dvije trećine poučne staze sa sjeverne strane grebena su lagane i primjerene djeci svih uzrasta. Zadnja trećina te staze ima dosta dijelova koji su uski i izloženi, a tijekom kišnog razdoblja vjerojatno još blatnjavi i klizavi. Tu je potreban dodatan oprez, jer provalije s desne strane ovako obrasle u šumu možda ne izgledaju opasno, ali jesu. Taj dio staze nije za mlađu djecu i one koji se plaše ponora. Staza s južne strane je isto lagana, a tek pred vrh (ispod repetitora) je strmija i kamenitija, ali nije opasna. Za one koji se odluče ići preko grebena i penjati na “zube”, taj dio bismo kategorizirali kao srednje teško do teško, ovisno opet za koju varijantu se odlučite. Upravo ta mogućnost doziranja težine ovu čitavu stazu čini posebnom.

Kalnička gora se nalazi sjeveroistočno od Medvednice i proteže se na teritoriju dviju županija, Varaždinske i Koprivničko-križevačke. Najviši vrh Kalnika je Vranilac (643 m) s kojeg se pruža prekrasan pogled na sve strane ovog dijela Hrvatske. Do njega se može doći iz više smjerova, a kako smo htjeli posjetiti Stari grad Veliki Kalnik, odlučili smo se za Stazu sedam zubi, jer ona kreće upravo s parkinga koji se nalazi pored utvrde.

Lokaciji se prilazi iz pravca sela Kalnika. Nakon što se prođe selo, iza zavoja se prvi put otvara pogled na Stari grad Veliki Kalnik. Prizor je impresivan i izmamio je uzdah svih u autu. Nestrpljivi, stali smo na prvo proširenje da bismo ga promotrili u njegovoj veličanstvenosti.

Kompleks je to utvrda nastalih od 12. stoljeća. Ovdje su Tatari po prvi put poraženi, a sličnu sudbinu su doživjeli i Turci 1565. godine nakon čega se povlače, a stanovništvo naseljava ovaj kraj podno Kalničke gore.

U utvrdi je boravio i ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški sa ženom Barbarom Celjskom “Crnom kraljicom”. Stari grad mijenja vlasnike, pa se tako izmjenjuju mnoga poznata imena naše povijesti – Erdödy, Drašković, Keglević, Orehovečki, Kosače…

Poznata je i legenda da su seljani iz okolnih sela ovdje spasili Belu IV i posadu utvrde. Naime, tijekom opsade utvrde zalihe hrane su bile iscrpljene, te su im seljani noću dostavljali šljive koje su im pomogle da prežive. Bela im je iz zahvalnosti, nakon prestanka opsade, uručio plemićke titule.

Auto smo parkirali na prostranom parkingu ispod planinarskog doma. Dom je bio zatvoren, što i nije čudno s obzirom na to da je bio radni dan. Možda nekima na prvu zvuči čudno, ali većina planinarskih domova radi samo vikendima. Uokolo ima dosta prostranih livada koje čitavu lokaciju čine idealnom za izletnike!

Staza 7 zubi kreće od doma put zapada i vodi do samog vrha Kalnika. Usporedno s njom vodi i poučna šumska staza koja je primjerenija za izletnike i djecu. Zubima se nazivaju stjenovite formacije koje su posložene duž grebenske staze. Ovdje je uređeno preko 200 sportsko penjačkih smjerova. Staza nije posebno teška, ali zahtjeva uporabu ruku, te otpenjavanje niz sajlu na sedmom zubu ispod vrha. Ako na stazi ima leda ili je vlažna nakon kiša, radije izaberite poučnu stazu!

Staza je koncipirana na način da nudi različite stupnjeve težine, tako da sami možete birati kako ćete je proći. Tako se već na prvom zubu, nudi lijevi, teži uspon i desni lakši.

Nakon prvog uspona staza nastavlja dalje na zapad, ali se nudi i mogućnost uspona na vrh zuba. Taj dio uspona je lakši od onog početnog. Ista je situacija i sa drugim zubom. U podnožju je uspon malo zahtjevniji, a nakon toga ide lakši dio do samog vrha. Oni koji tako žele, mogu nastaviti stazom dalje bez uspona na zub.

Čitavo vrijeme sa sjeverne strane vidljiva je poučna staza koja vodi kroz šumu. Na nju se možete priključiti na više mjesta, tako da se ne morate vraćati i otpenjavati pojedine zube. Tako smo i mi napravili kod trećeg zuba. Uspon na treći zub je u jednom dijelu dosta izložen. Pridržavajući se za granu, doslovno visite nad provalijom. Prijelaz nije težak, ali je s nama ovaj put bila i curica koja nije vična planinarenju, tako da smo ocijenili da nećemo nepotrebno riskirati, te smo se spustili na poučnu stazu kojom smo nastavili dalje prema vrhu. To je inače uobičajeno pravilo planinarenja da se tempo i odabir težine staze prilagode “najslabijem” članu ekipe.

Poučna staza u svojoj zadnjoj trećini ide u malo strmiji uspon, ali ne zahtijeva upotrebu ruku. To ne znači da ovdje nije potreban oprez. Na nekoliko mjesta s desne strane ste izloženi velikim strminama, a staza je uska. Za kišnog vremena, sigurno se stvori blato, tako da svakako treba pravilno ocijeniti da li je prolaz siguran. Samo je na jednom mjestu postavljena sajla za koju se mogu pridržati oni koji se ne osjećaju sigurno. Mislimo da je to nedovoljno.

Staza na kraju prolazi tik ispod sedmog zuba i završava iznad radiotelevizijskog odašiljača. Do vrha ima još par desetaka metara na zapad. Tu smo sreli i poskoka, tako da i to treba imati u vidu, posebno pri penjanju uz korištenje ruku.

Pogledi s vrha su stvarno prekrasni! Ovdje se nalazi i par zaletišta za paraglajding.

Povratak ide kružno s južne strane koja je puno lakša od sjeverne. Iako ima više puteva, najuobičajeniji je onaj koji izlazi na Planinarski dom Kalnik.

Kalnik je poznat i po ljekovitim izvorima. Na istoku, kod sela Apatovec, nalazi se Apatovečko vrelo na kojem se puni poznata Kalnička mineralna voda. Nekada je u Apatovcu bilo i lječilište, ali danas je najbliže udaljeno nekih 10-ak kilometara sjevernije u Varaždinskim Toplicama.