Izvor Cetine – Veliko vrilo (Glavaš)

Najveći izvor Cetine, istražen do 115 m dubine, Veliko vrilo ili Glavaš, u medijima oglašavan kao jedno od najljepših mjesta Dalmacije, mogao bi vas ostaviti razočaranima, posebno ako očekivanja formirate na temelju fotografija s Instagrama. Nije problem u samom izvoru, s njim sve štima. Problem je sve ostalo.

Prvi put sam na izvoru Cetine bio prije više od 25 godina. To je bilo vrijeme kada je još uvijek malo tko znao da Cetina ima izvor. Od tada se nije puno toga promijenilo. Osim što je došao Instagram i što će vas sada dočekati drvena platforma koja služi kao vidikovac sa zapadne strane, ostalo je sve ostalo isto. To je kod prirodnih atrakcija uglavnom dobra stvar, ali čovjek je ovdje intervenirao još jako davno, tako da to “ostalo isto” ovdje ima negativne konotacije.

Drvena platforma izgleda lijepo. Koliko sam razumio, izgrađena je u okviru nekog šireg projekta biciklističkih staza, gdje je izvor Cetine samo jedna usputna postaja. Tužno, jer jedno ovakvo čudo prirode zaslužuje da bude glavna zvijezda!

Najljepše prirodne atrakcije su one gdje je čovjek intervenirao nikako ili minimalno, ali kada jednom intervenira, onda to treba odraditi korektno, kako spada. Očito je da nitko o izvoru Cetine ne promišlja na taj način i da se turizam ovdje događa stihijski, kao i većina stvari u Hrvatskoj. Ne može se dogoditi da pored jednog takvog dragulja prirode stoje nekakve nakaradne građevine od betonskih blokova, išarane grafitima. Isto tako se ne može dogoditi da dalje niz rijeku ne postoje staze ili da su u potpunosti zarasle i neprohodne, da se uštipci peku na plinskom kuhalu ispod smokve i sl. Također je nedopustiv krkanluk gdje se turisti (strani i domaći), raspamećeni fotografijama s Instagrama, bacaju u izvor glumeći modele i zamućuju vodu, a isti ti se ne bi okupali sto metara nizvodno, jer im je voda prehladna. Oni koji kuže perspektivu fotografija s Instagrama, zvrndaju uokolo s dronovima, pa ste u stalnoj strepnji da vam koji ne padne na glavu. To su sve nedopustive stvari i odraz su totalne neorganiziranosti i nesposobnosti lokalne vlasti i turističke zajednice.

Za jednu ovakvu “polu-destinaciju” dovesti do razine pristojne destinacije, čak ne treba niti puno para. Prokrčiti par kilometara staze od izvora niz Cetinu nizvodno, srušiti nakarade od betonskih blokova koje okružuju izvor, legalizirati lika koji radi uštipke i smjestiti ga u nekakav drveni kiosk… Lokalna zajednica bi se uz minimalan poticaj počela organizirati. Otvorio bi se i nekakav smještaj, za početak možda u vidu kampa negdje nizvodno. Otvorio bi se koji restoran, počeli bi se prodavati domaći proizvodi, suveniri… Uz dodatnu promociju okolnih atrakcija kao što su crkva sv. Spasa, biser predromaničke arhitekture, kraj kojeg stanci projure kao pokraj “turskog groblja”, Pločastog mosta kojeg, ako izuzmemo one dvije nakaradne kuće na brdu do, okružuje prekrasna priroda, šetnica koja uz Cetinu i njene slapove ide nizvodno od Balečkog mosta, prolazeći pored ruševina mlinice, ponude terenskog jahanja, neposredna blizina Parka prirode Dinara, Peručkog jezera i Vrlike kao prekrasnog usnulog grada sa utvrdom Prozor iznad, dogodio bi se jedan kvalitetan iskorak u smjeru održivog turizma, gdje bi se turisti zadržali puno duže i gdje bi potrošili puno više. Korist za čitav kraj bi bila ogromna. Mladi bi ostajali, sve bi se pokrenulo. Za sve ovo treba samo malo vizije, htijenja i dobre volje!

Nabrijane fotografije izvora Cetine načinjene iz drona su atraktivnije od fotografija mnogih razvikanih svjetskih atrakcija, ali je i razočaranje posjetitelja tim veće kada ih izvor dočeka u stanju u kakvom je. Zato prestanimo o poslovima u lokalnim upravama i turističkim zajednicama promišljati kao o dobrim mjestima za uhljebiti se, odrađivati poslove reda radi da bi se nadređenima i izbornoj bazi zamazale oči i opravdalo postojanje, nego se uhvatimo posla za dobrobit svih, jer samo tako možemo ići naprijed! Do tada će izvor Cetine biti samo jedna “polu-destinacija” ili u najboljem slučaju, tek nebrušeni dragulj Zagore.

Inače, Cetina ima još nekoliko izvora, ali problemi su im isti. Ako ste već u prolazu, Vukovića i Batića vrilo su lokacije na kojima vrijedi stati i promisliti, jesmo li mi stvarno zavrijedili sve ove ljepote koje su nam dane.