Vidikovac Stražica i dvorac Beršić na Ugljanu

Vozeći se Ugljanom put zapada, pri kraju otoka doći ćete na “T” raskrižje. Lijevo se ide u Muline koje su zadnje mjesto na otoku, poznato po prekrasnim zalascima sunca, a ako na raskrižju skrenete desno, put će vas odvesti do Sušice, malog uspavanog mjesta s ribarskom lukom. Staza o kojoj pišemo nalazi se upravo na toj strani.

Iako se autom može doći s više strana, šetnju volimo započeti s glavne ceste za Sušicu. Auto se može ostaviti na malom proširenju kod maslinika 300 m prije ulaska u mjesto. Od tu put zapada vodi šumska staza kojom ćete za dvjestotinjak metara doći do zanimljivog ljetnikovca opasanog visokim kamenim zidovima.

Čitavo zdanje djeluje vrlo mistično, jer zidovi skrivaju imanje od znatiželjnih pogleda, a vrata su uvijek zatvorena. O vlasnicima imanja i njihovim gostima ništa se ne zna, tako da među lokalnim stanovništvom kruže razne priče, a jedna od zanimljivijih je ona o masonima. Korijeni te priče vjerojatno su u činjenici da ljetnikovac danas nosi ime po legendi hrvatske košarke Krešimiru Ćosiću koji je bio pripadnik mormonske crkve. Mormoni, masoni, ljudima je to sve isto. Ako tome dodamo da ispred zdanja zna biti i po nekoliko auta stranih registracija, a ljude ne vidite, mašta može samo raditi.

Tražeći na Google mapi, pronaći ćete informaciju o radnom vremenu dvorca, ali ona nije točna. Ljetnikovac je u privatnom vlasništvu jedne austrijske obitelji i zatvoren je za javnost. Imali smo sreću sresti vlasnika koji nas je rado proveo po imanju.

Na ovoj lokaciji je postojao posjed još u vrijeme Rimljana, ali kompleks je u današnjoj formi izgrađen tek u 17. stoljeću od strane veleposjednika Jacoba Califfe. Kasnije njime upravlja obitelj Beršić (Bercich – Brčić), po čijem imenu je dvorac i najpoznatiji.

Tijekom Drugog svjetskog rata biva razoren, te je čitavo imanje bilo zapušteno i ostavljeno propadanju. 1994. godine, jedna obitelj iz Austrije odlučila je uložiti novac u obnovu čitavog kompleksa. Radovi na rekonstukciji dovršeni su dvije godine kasnije. Dvorac je spomenik kulture i od završetka obnove nosi ime “Dvor Krešimira Ćosića”. Zašto baš ime naše legende košarke, nismo uspjeli dobiti suvisli odgovor čak ni od vlasnika. Navodno je njegov otac htio ovom lijepom imanju dati ime po legendi hrvatske košarke iz obližnjeg Zadra. Je li Krešo imao nekih drugih veza s vlasnikom i imanjem, nije poznato.

Glavni objekt služi stambenoj namjeni. Okružen je vrtovima koji odišu tipičnim mediteranskim štihom. Bilje nije samo ukrasno. Vlasnici su se godinama trudili uzgojiti razne vrste autohtonih voćaka. Sa zapadne strane nalazi se velika ledina koja trenutno služi za sportske aktivnosti.

Na glavni objekt naslonjena je kapelica koja čitavom imanju daje posebno ozračje.

Njena kamena rozeta nastradala prije početka obnove, ali srećom dokumentirana je na fotografijama koje su izložene unutar kuće. Uz fotografije zanimljivo je vidjeti i arhitektonske nacrte iz početne faze restauracije.

Kao što smo već spomenuli, čitavo imanje je opasano visokim kamenim zidovima, a na najjužnijem kutu ističe se obrambena kula. Do vrha kule vode unutarnje drvene stepenice, a od gore se pruža lijep pogled na čitavo imanje i oko njega.

Van zidina je u staroj vodospremi izgrađen improvizirani bazen.

Od ljetnikovca staza dalje vodi s druge strane ceste ka crkvi Svih Svetih, sagrađenoj u 12. ili 13. stoljeću.

Od tu se može spustiti direktno u Sušicu i izbiti na more, ali za doći do vidikovca valja krenuti uzbrdo lijevo.

Nagib je lagan i nakon 10-ak minuta hoda dolazi se do vidikovca Stražica. Info ploča i zidić su nešto što je općina smatrala dostatnim za uređenje ovog lokaliteta.

Pogledi na istok i jug su najotvoreniji, ali uz malo truda, možete pronaći mjesta s kojih se vidi i na sjevernu i zapadnu stranu otoka.

Povratak ide istom stazom do crkve, a onda skrenite lijevo i spustite se do lučice u Sušici.

Kao što smo već spomenuli, do staze se može doći s više strana, pa tako možete krenuti i iz samog mjesta.