Sjeverni Velebit, Zavižan – Rossijeva (Premužićevom stazom)

Napomena: Dužina staze i vrijeme se odnose na čitavu stazu u oba smjera.

Velebit je naša ultimativna planina. Prostire se dužinom od preko 140 km, od Senja na sjeverozapadu do Zrmanje na jugoistoku. Velebit odvaja Liku od mora, utječući na klimu velikog dijela Hrvatske više od bilo koje druge naše planine.

Uz Biokovo i Dinaru predstavlja obveznu “literaturu” za svakog ljubitelja prirode. Područjem je dvaju velikih nacionalnih parkova – Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Nacionalnog parka Paklenica. Također, na njemu se nalazi i Park prirode Velebit, najveće zaštićeno područje u Hrvatskoj, koje obuhvaća oko 2.200 km².

Velebit se dijeli na tri glavna područja – Sjeverni, Srednji i Južni Velebit. Prošli smo veći njegov dio, ali Velebitu se uvijek možete iznova vraćati, jer nikada nećete otkriti sve, ma koliko se trudili.

Ovaj put ćemo pisati o njegovom sjevernom dijelu, o jednoj od najljepših staza u Hrvatskoj, koja kreće od Planinarskog doma Zavižan i vodi na jugoistok do Rossijevog skloništa. Veći dio ove rute vodi legendarnom Premužićevom stazom, a slikoviti krajolici koji se putem izmjenjuju, oslikavaju svu raznolikost prirodnog izričaja koji ovu našu planinu čini toliko posebnom.

Ne možemo reći da je ovo najsjevernija točka Velebita, jer prema Senju ima još 25 km planine, ali većina planinara je doživljava upravo tako. Od Zavižana se uglavnom kreće put jugoistoka prema Alanu.

Prijevoj Alan s istoimenom planinarskom kućom predstavlja prirodno odredište (oko 15 km i 550 m visinske razlike), ali za sve one koji se planiraju vratiti pješke na Zavižan, to predstavlja veliki zalogaj. Ako vas na drugoj strani čeka prijevoz za nazad, što je uglavnom slučaj kod organiziranih planinarskih izleta, onda je ruta do Alana idealna!

Za sve ostale, kao krajnju točku izleta preporučujemo Rossijevu kolibu (sklonište). Skoro osam kilometara i oko 340 m visinske razlike u jednom smjeru, više je nego dovoljno za zaokružen jednodnevni izlet.

Oni koji žele više, uvijek mogu ispenjati i neki od vrhova koji se nalaze uz stazu.

Velebit i njegova raznolikost krajolika su nenadmašni

Smještaj

Ako tražite najbolju “bazu” za ovaj dio Velebita, Krasno je najlogičniji odabir. To je mjesto najbliže ulazu u Nacionalni park Sjeverni Velebit. U njemu ćete pronaći kvalitetan smještaj, par manjih dućana, bistroe, bogatu ponudu OPG-ova, ali i puno toga drugog – od poznatog svetišta Majke Božje od Krasna, pa do vrhunskog muzeja Kuće Velebita.

Od centra Krasnog do ulaza u park ima tek 15-ak minuta vožnje. Krajolik kojim vozimo je nestvaran, a to je tek uvertira. Cesta se polako penje zalazeći sve dublje u šumu. Za sve ljubitelje sportske vožnje, ovih par kilometara su prava poslastica.

Osim Krasna, Oltari, selo sa sjeverne strane, također su dobra opcija za smještaj. Iako ponudom sadržaja bitno siromašniji, ljepota prirode tog kraja je očaravajuća!

Nacionalni park Sjeverni Velebit

Ulaz u park ne možete promašiti! Veliki parking i drvene kućice s info centrom i prodajom ulaznica jako su lijepo uklopljeni u krajolik.

Cijene ulaznica su stvarno simbolične, a možete ih pronaći na stranicama parka: https://np-sjeverni-velebit.hr/www/hr/posjeti/cjenik

Staza

I koliko god ulaz u park izgleda obećavajuće u smislu infrastrukturne opremljenosti, nakon par metara vas čeka iznenađenje – asfalt popušta pred makadamom koji će vas pratiti idućih 6 km, sve do velikog parkinga ispod doma.

Put je bio u odličnom stanju, s tek pokojom većom rupom. Uživali smo cijelo vrijeme vozeći kroz bajkoviti krajolik.

Na kraju puta nalazi se ogroman parking na skoro 3000 m2. Na nadmorskoj smo visini od oko 1530 m.

Parking ispod Zavižana ima ogroman kapacitet

Od tu kreće staza koja vodi ispod brda na kojem je smješten planinarski dom. Iako na tabli stoji da je promet dalje dozvoljen samo za vozila s dozvolom, mnogi se vole dovesti autom do ispred samog doma.

Priroda kojom prolazimo je nevjerojatna. Čitavo vrijeme vas prati osjećaj da ste na posebnom mjestu. Kamene “skulpture” uokviruju pašnjake prošarane optimalnom mješavinom crnogorice i bjelogorice.

Svako malo stajemo diveći se krajoliku. Nakon par stotina metara, okrećemo se u smjeru iz kojeg smo došli i po prvi put, na brdu iznad staze, vidimo dom.

Hodeći dalje, dolazimo do raskrižja. Odvojak desno vodi do doma. Posjet domu ćemo ostaviti za kasnije, tako da krećemo dalje na jug.

Ispred nas je kapelica sv. Antuna izgrađena 2000. godine.

Igra sunca i oblaka je stvorila prizor koji je nadrealan…

Ostavljamo kapalicu i krećemo dalje na jug.

Sljedeća atrakcija je Velebitski botanički vrt!

Put je čitavo vrijeme ravan i ugodan za šetnju.

Nakon 1300 m, dolazimo do ulaza na legendarnu Premužićevu stazu.

Krajolici koji se dalje izmjenjuju su travnati, kameniti i šumski. I tako sve do Rossijevog skloništa, koje se nalazi na stvarno posebnom mjestu.

Nema smisla opisivati detalje, pa ćemo samo ostaviti fotografije da govore same za sebe.

Vrijeme je bilo idealno, promjenjivo oblačno, ni hladno ni pretoplo, taman. Na kraju dana je bura malo pojačaja, tako da smo se s vidikovca na Velikoj kosi, spustili do doma Zavižan i okrijepili se vrućim domaćim čajem.