Alančić – Velebit za početnike
U više navrata smo imali priliku upoznati ljude koji bi htjeli doživjeti Velebit, ali im se čini strašnim i van dosega njihovih fizičkih mogućnosti. Kada saznaju da je ta naša ultimativna planinarska destinacija umrežena putevima koji ga čine dostupnim i povremenim znatiželjnicima bez ozbiljnijih planinarskih afiniteta i ambicija, lica im se ozare.
Alančić, travnati vrh visine 1611 m, upravo je idealan za planinare “početnike”. Autom se može doći blizu početka staze za uspon, a prostrani parking nalazi se nedaleko od poznate planinarske kuće Alan koja je nezaobilazna postaja svih planinara. Tu se može jesti, piti i odmoriti prije nastavka puta.
Na putu iz unutrašnjosti prolazi se kroz sve ono što bi mogla biti stereotipna razglednica Velebita – guste šume, prekrasne visoravni, doline uokvirene stjenovitim formacijama (kukovima), a na kraju vam se otvaraju i nevjerojatni vidici na more i otoke.
Putem do Alančića možete doživjeti sve varijacije Velebita – guste šume, prekrasne visoravni, doline uokvirene stjenovitim formacijama (kukovima) i nevjerojatni vidici na more i otoke
Za one koji bi željeli ostati u vizualnom kontaktu sa svojim limenim ljubimcem, umjesto Alančića može se izabrati uspon na Buljmu, vrh s ovu stranu ceste, sa kojeg se pružaju jednako lijepi vidici na sve strane. Ako se ipak želite malo odvojiti, proći kroz prekrasnu bukovu šumu, a pri tome ne umoriti previše, Alančić je pravi odabir.
Alančić je sastavnim dijelom Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, tako da se plaća ulaznica. Cijena je simbolična, a naplatu vrše djelatnici parka koji tu i tamo naiđu s vozilima.
Bilenski Padež
Bilenski Padež je dio doline koja razdvaja srednji i sjeverni Velebit. Često plijeni pozornost na fotografijama Velebita, a ukoliko niste prolazili cestom prema Alanu, teško da ćete otkriti njegov naziv ili lokaciju. Jedan kolega s posla je čak izrazio sumnju da se to uopće nalazi u Hrvatskoj, jer ga je podsjećalo na Alpske krajolike. Pogled na ovu prekrasnu dolinu pruža se odmah sa ceste na ovoj lokaciji: 44.712943887580806, 15.012111690627863
Prije Bilenskog Padeža, na putu prema Alanu, prolazi se pored još jedne “ikone” Velebita, planinarske kuće Mrkvište. Mrkvište je bivša lugarnica kod koje se skreće za Alan i dalje prema moru, a nalazi se na glavnoj planinskoj cesti koja dolazi od Krasnog i vodi preko Štirovače dalje na jug.
Premužićeva staza
Premužićeva staza je najljepša staza na Velebitu. Nekima koji ranije nisu bili na Velebitu ona je i imperativ za posjetiti, međutim to je kriva percepcija staze. Ona uglavnom nije sama sebi svrhom, niti nekakva destinacija. Ova iznimna staza, dugačka 57 km i izgrađena u prvoj polovici prošlog stoljeća, prolazi najljepšim predjelima Velebita i omogućava jednostavan pristup njegovim bezbrojnim vrhovima. Krasi je i to da nema velike nagibe i da je planinarski nezahtjevna. 3/4 puta od planinarske kuće Alan do Alančića prolazi upravo Premužićevom stazom.
Mi smo prije samog uspona nastavili Premužićevom stazom još kojih kilometar i pol dalje kako bi marendali na jednom grebenu s prekrasnim pogledom na okolne vrhove.
Uspon
Kako je već spomenuto, ka Alančiću se kreće Premužićevom stazom od planinarske kuće Alan. Prvo se prolazi kroz bukovu šumu, da bi se nakon toga izašlo na padinu s koje se ukazao pogled na more i Alančić ravno ispred. Dalje se nastavlja kroz predio obrastao travom, te nakon što Alančiću priđete s istočne strane, dolazi se do table s natpisom za skretanje, odakle i počinje sam uspon.
Uspon je lagan, a sam vrh je dosta zaobljen i širok. Kako smo se penjali sve više, tako se i vrijeme počelo naglo mijenjati. Zapuhao je jak vjetar, s mora su se digli oblaci, i uskoro smo ostali zarobljeni u gustoj magli.
Ako u takvoj situaciji na vrhu napravite malu grešku u odabiru kuta silaska, to može rezultirati time da završite tamo odakle niste krenuli, zato ne treba podcjenjivati ni ovakvo “malo travnato brdo”, nego treba biti oprezan i pratiti markacije, a ako ih nema, onda svakako kartu sa GPS-om.
U svakom slučaju, savršen jesenji izlet!