Kamena galerija via Stap(ina) – skriveno igralište prirode

Napomena: Vrijeme uspona (5,5 h) u podacima iznad karte uključuje uspon i obilazak Kamene galerije sa svim stajanjima. Za silazak, uz sva stajanja, trebalo nam je još 4,5 h.

U svakodnevnom životu smo uglavnom naviknuti na uniformnost prirode. Ako se malo maknemo van uobičajenih dnevnih ruta, priroda nam tu i tamo ponudi neka maštovitija rješenja kojima se divimo i čini nam se kao da ih je namjerno razbacala uokolo da se pohvali koliko je maštovita, moćna i nevjerojatna.

Međutim postoje mjesta na ovom svijetu koja je priroda namijenila samo za sebe. Mjesta na kojima se igra, gdje iznalazi nove ideje i osmišljava urnebesne kreacije. To su mjesta za njen gušt i opuštanje u trenucima dokolice između dvaju uniformnosti.

Ta njena “igrališta” često su skrivena daleko od znatiželjnih pogleda i za vidjeti ih treba se malo pomučiti. Ovaj put smo se zaputili na jedno takvo odredište u srcu južnog Velebita.

Stap

Na 860 m nadmorske visine, okružena prstenom stjenovitih formacija raznih oblika, smjestila se bajkovita travnata zaravan Stap. Među planinarima je dobro poznata i omiljena, kako zbog nevjerojatno lijepog krajolika, tako i zbog legendarne Tatekove kolibe koja služi kao baza za daljnje smjerove po južnom Velebitu. Stap je sam po sebi mnogima odredište, ali nama je ovaj put bio prolazna postaja na putu dalje prema istoku.

Prvi osjećaj kada stupite na Stap je ushićenje. Ljepota krajolika je nevjerojatna, a smiješak oduševljenja ne silazi sa lica ni onih najmrkijih. Čovjeku ovdje dođe da sjedne na livadu i da nigdje dalje ne ide. Stap je posebno mjesto koje ostaje u trajnoj uspomeni i mami da mu se vratite ma koliko daleko od njega bili.

Prvi osjećaj kada stupite na Stap je ushićenje, a ljepota krajolika je nevjerojatna!

Tatekova koliba na Stapu

Tatekova koliba je dobro opremljena i ima sav nužni inventar za preživljavanje. Ispred nje, u sjeni stabala, nalazi se veliki stol s klupama i roštiljem. Voda je u 30-ak metara udaljenoj špilji, međutim izvor zna presušiti tijekom ljeta, a i pumpa zna biti problematična, tako da se na ovaj izvor ne smije oslanjati u potpunosti, već ga koristiti kao nadopunu.

Stapina

Stapina je monolitna stijena zaobljenog vrha visoka 100 m. Od kada sam je prvi put vidio na jednoj fotografiji, postala mi je opsesijom i nakon godina čekanja, odgađanja i hvatanja idealnog trenutka, konačno smo organizirali izlet s ciljem njenog obilaska.

Međutim, ni sva monumentalnost ovog nadnaravnog monolita nije bila dovoljna da bude glavna zvijezda puta. Glavna zvijezda nas je čekala udaljena još sat vremena hoda prema istoku…

Kamena galerija

U Španjolskoj postoji jedno “igralište” prirode koje ljudi zovu La Ciudad Encantada (Začarani grad). Lokacija na kojoj se snimao Conan barbarin, nevjerojatno djelo prirode koje ostavlja bez teksta i preporuka svakome za obići.

Međutim, priroda je u Kamenoj galeriji na Velebitu, na puno manje prostora rekla puno više!

Količina mašte okamenjene u različitim oblicima i formama je toliko fascinantna da ne možete vjerovati da je sve to stvarno! I kada pomislite da je to to i da nema više ničega što vas može iznenaditi, na raskrižju vas pitaju da izaberete lakše ili ljepše!?! Svakako izaberite teže 😉

Sam obilazak, u smislu fizičke aktivnosti, urnebesno je zabavan! Pentranje po ljestvama, sajlama, klinovima i stijenama je ispunjenje dječačkog sna. Evocira uspomene iz ludih dana djetinjstva kada smo svi imali moći Supermana i kada ni nebo nije bilo granica. Oprez je ovdje nužan na svakom koraku, inače se izvrgavate pogibeljnoj opasnosti! To čitavo vrijeme treba imati na umu, jer vas ljepote krajolika opiju, a onda i oprez popušta.

Staza u Kamenoj galeriji je kružna i genijalno osmišljena. Prolazi pored svih “eksponata” na način da maksimalno koristi konfiguraciju terena na vrlo zanimljiv način, a tamo gdje je to nužno, postavljeni su klinovi, ljestve i sajle. Sajle su debele i izuzetne kvalitete kakvu do sada nisam susretao.

Pojedini “eksponati” imaju imena, a “Zmajev hrbat” je nešto što ne možete pojmiti da nije planski osmišljeno i izgrađeno! Iz jednog komada stijene imate kanal oblikovan poput nekakvog tobogana, čije stijenke su nazubljene poput leđa kakvog zmaja. Nevjerojatno!!!

Terasa noževa je fascinantna, ali ono što smo u njoj otkrili, a nismo vidjeli da je igdje označeno, još je i luđe – pravi pravcati, okamenjeni zmaj!!!

I na kraju još par tehničkih informacija…
Neki ostavljaju ruksake na ulazu u galeriju, ali mi smo uspjeli sve proći sa njima. Na par uskih dijelova smo se malo sa njima očešali o stijene (npr. pri spustu na ljestvama), ali nismo imali nekih posebnih problema. Da li ćete ići u obilazak s ruksacima ili bez, to neka bude stvar osobne procjene.

Staza je izuzetno sigurna ukoliko se pristupa oprezno i bez nepotrebnog egzibicionizma. Nije teška, ne zahtijeva nikakvu posebnu snagu ni tehniku.

U iščekivanju posjete Antelope Canyona, najmaštovitija i jedna od najfascinantnijih prirodnih atrakcija koje smo do sada vidjeli je svakako Kamena galerija, skriveno “igralište” prirode u srcu Velebita.

Naša fascinacija ljepotama Hrvatske svakim danom je sve veća. Ljestvica ljepote koju drži Hrvatska je do sada bila teško dosežna iti jednoj državi koju smo posjetili ili nam pada na pamet, a Kamena galerija je tu ljestvicu dodatno podigla u neslućene visine i baš me zanima da li ćemo ikada otkriti dio zemaljske kugle koji na toliko malo prostora krije toliko ljepote i raznolikosti, uz takvu sigurnost i ugodu življenja, kao što je to slučaj sa Hrvatskom.

O stazi

Kao što je spomenuto na početku članka, do nekih skrivenih kutaka, treba se malo više pomučiti. Do Stapa i Kamene galerije se može doći iz više smjerova, a svaki od njih je izazovan na svoj način.

Iako je prvotni plan bio pristup iz smjera istoka, od Velikog Rujna, nekih 12 km u jednom smjeru, na kraju smo se odlučili za Bristovac, a Ljubotić smo držali kao rezervnu varijantu. Kako je put do Bristovca bio svježe nasut, auto je radosno odvezao tih 3 km makadama, sa zadnjim pogonom, bez ikakvih problema. Time smo nešto skratili stazu (računajući onu iz Ljubotića).

Planinarska staza kreće iz samog Bristovca, pustog, ali prekrasnog sela. Teren staze je dosta grub i strm. Markacije su na mjestima dosta izblijedile, a prvih par stotina metara je dosta zaraslo (tu i tamo i prvih 2 km), tako da je uspon dodatno otežan probijanjem kroz raslinje. Preporuka je odraditi ovaj dio prije sunca.

• Računajte da vam treba 2 -2,5 h do Stapa,
• te 0,5 h do Stapine,
• a onda nekih 30 – 45 min do Kamene galerije.
• Za obilazak galerije treba dodatnih 1 h, a ako ćete malo duže uživati u “eksponatima” i fotografiranju, trebat će i do 1,5 h.

Dakle, računajte da vam sve skupa treba nekih 10 – 11 h.

Nakon čitavog dana đipanja po planini, surovost terena, neodržavanost dijelova staze u njenom donjem dijelu i relativno velika strmina, ono su što ovoj stazi, ukoliko je želite proći prije sumraka, daju ocjenu “vrlo teško”. Trebat će vam dobre zalihe vode. 0,5 l u termosici i 1,5 l rezerve u ruksaku po osobi, te rezerva koja će vas čekati u autu, dobra su mjera tijekom proljeća. Ljeto radije provedite kupajući se, a na jesen i zimu računajte da je dan kratak i da će sjene svjetlosti čeonih lampi dodatno usporiti povratak po grubom terenu. Uvijek ostaje opcija noćenja na Stapu, ali računajte da možda nećete biti sami i da mjesta možda neće ni biti.