Stari grad Žumberak (Sichelburg)

Duboko u Žumberačkom gorju, okruženi bajkovitim šumama i nepreglednim morem većih i manjih brda, nalaze se ostaci Staroga grada. Do njega nije jednostavno doći. Vozeći se vijugavim cestama koje postaju sve uže i uže, doći ćete do kraja jedne od njih. Cesta završava između par kuća koje tvore selo Žumberak. Kao da ste došli na kraj svijeta i da nema dalje!

Istina, tamo malo dalje, iza još jednog brda, nije baš kraj svijeta, ali je kraj Hrvatske. Iza granice se nalazi Slovenija.

U selu smo sreli prekrasne, gostoljubive ljude, koji su nas radoznalo dočekali, ustupili svoju livadu uz kuću za parking, te nas uputili u smjeru našeg odredišta.

Stari grad Žumberak ili Sichelburg (o nazivu više na kraju članka), nalazi se na dominantnoj uzvisini (oko 500 mnv), udaljen nekih 1,3 km hoda kroz prekrasan krajolik.

Od tvrđave je malo toga ostalo. Jedan mali dio je očito rekonstruiran, ali to nije ni iz bliza utvrda koja se može vidjeti na starim crtežima. U svom izvornom obliku stvarno je izgledala bajkovito i zamisliti je u ovakvom krajoliku jedinstven je osjećaj.

Vjeruje se da su gradnju utvrde naložili koruški vojvode Spanheim, koji su ovim područjem zavladali u 12. stoljeću. Stari grad Žumberak se prvi put spominje 1265. godine, a njegov vlasnik je bio Engelbert Žumberački, začetnik loze žumberačkih plemića. Utvrda je napuštena nekih 350 godina kasnije.

Zanimljivo je da je ovo područje u srednjem vijeku bilo poznato kao jedno od najudaljenijih uskočkih utočišta.

O imenu utvrde

Na tabli ispred utvrde spominje se naziv Sicherberg. Vrlo logično, na njemačkom “sicher” znači “siguran”, a “Berg” znači brdo. I sve bi bilo jednostavno da se ista utvrda ne naziva i Sichelburg, Sichelberg, Sicherberch i sve moguće i nemoguće kombinacije riječi “sicher” – siguran i “Sichel” – srp, te riječi “Berg” – brdo i “Burg” – utvrda / grad. Tome možemo dodati i varijacije u pisanju zamjenski slova, te kao šlag na kraju – brdo zvano Gradina, koje to nije.

I sve ovo nisu tipkarske greške, nego povijesni nazivi. Uglavnom, nakon kraćeg proučavanja, došli smo do ovih spoznaja:

1. 1249. – Sichelberg (u darovnici kranjskog vojvode Meinharda).
2. 1296. – Sicherberch (U popisu župa koje pripadaju crkveno-političkom području Akvilejskog patrijarhata).
3. Kasniji srednji vijek – Schumberg, Zumberg.
4. Na karti iz 1744. – Sichelburg

I brdo i tlocrt utvrde su imali srpasti oblik. Također, ako se trebate obraniti od neprijatelja, oba pojma (brdo i utvrda) su sinonimi za sigurnost. Tako svaka od gore spomenutih kombinacija ima smisla. I kako se onda tu uklapa Sicherberch?

U srednjovjekovnom njemačkom i latinskom pisanju na ovim prostorima, kombinacija -ch se često koristila za označavanje glasova koji ne postoje u latinskom, ili kao varijacija za -g ili -k. Znači, riječ je o poznatom nazivu Sicherberg, prilagođenom latinskom.

I sve se to da lijepo složiti u teoriju da je baš iz naziva ove utvrde / brda, nastao naziv Žumberak, ali i to se moralo zakomplicirati. Naime, u 15. stoljeću, vlasnik utvrde se prezivao Schönberger. “Schön” na njemačkom znači “lijep”, a “Berg” je brdo. Možemo posvjedočiti da je brdo lijepo, a naši ljudi su vlasnika prekrstili u Šumberk, što je na pola puta do Žumberk.

I tako kad više ne znate ni što je brdo, a što utvrda, lijepa, srpasta ili sigurna, umiješa se i Gradina. Navodno se brdo zove Gradina, što nije istina. U najboljem slučaju riječ je o toponimu lokaliteta, jer naši su ljudi stoljećima gradinama nazivali ostatke starih utvrda, kao i ilirske nakupine kamenja (često grobnice).

Ovo je prvi članak čiji je opis imena lokaliteta duži od opisa lokaliteta samoga. Nadamo se da nije bilo odveć zbunjujuće. Nama je.