Uvala Zavratnica

Zavratnica je jedna od najljepših uvala koje smo do sada vidjeli! Nije jedna od onih koje vas na prvu privlače na kupanje, poput Dubovice na Hvaru ili Vrulje između Piska i Brela, ali je nevjerojatna u svakom pogledu. Svaka od njih posebna je na svoj način i nemoguće ih je uspoređivati.

Posebnost Zavratnice se vidi već s vidikovca s kojeg je možete doživjeti iz ptičje perspektive. Do vidikovca vodi uska cesta koja pred kraj prelazi u makadamsku, da bi na samom kraju završila sa prostranim parkingom (44.699151531632204, 14.905428614455749). Vidikovac je uređen, ima ogradu, info ploču i sve što jedan pristojan vidikovac u današnje vrijeme čini “službenim”. Pogled od gore je fantastičan, a ako imate sreće pa se zadesite sami, iz dubine ponora ćete čuti tišinu. Povremeno glasanje ptica koje kruže među liticama taj će dojam tišine još dodatno naglasiti.

Zavratnica je značajni krajobraz i dio Parka prirode Velebit

Međutim, vidikovac je samo manji dio priče koju vam je Zavratnica spremna ispričati. Za čuti čitavu priču, morate se spustiti u samu uvalu i proći je stazom koja uz more vodi po njenoj čitavoj dužini!

Oni željni veće fizičke aktivnosti u uvalu se mogu spustiti planinarskom stazom od samog vidikovca – treba se vratiti nekih 100 m preko parkinga, te skrenuti lijevo. Staza je na dijelovima relativno strma, duga nekih 1,4 km i oko 130 m visinske razlike. Planinarska staza izbija u najdublji dio uvale gdje se spaja sa pješačkom stazom kojom se razgledava uvala.

Mi smo se odlučili za lakši put kojim se u uvalu ulazi sa strane mora. Tu postoje dvije mogućnosti. Jedna je da auto ostavite u mjestu Jablanac, te da krenete od početka pješačke staze, a druga je da parkirate na zadnjoj serpentini prema Jablancu i tu se preko utvrde / vidikovca Belveder(e) priključite na stazu u samoj uvali. Inače, riječ je o jednosmjernoj cesti koja od magistrale kružno prolazi kroz Jablanac, a čija se jedna traka koristi za planinare, ali je izgleda služila i za vozila koja su u koloni čekala trajekt za Rab (kažemo “čekala”, jer koliko vidim, sada više nema službene linije iz Jablanca, već iz 2 km udaljene Stinice ?!). Mi smo odabrali ovu posljednju opciju, te smo auto parkirali ovdje: 44.70198553492203, 14.895637210221848

I ovdje postoji službena planinarska staza koja kreće nekih 200 m prije mjesta na kojem smo parkirali, ali mi smo izabrali strmiji prečac do Belvederea.

S Belvederea se pruža prekrasan pogled na more i dio uvale, a od njega vodi staza nizbrdo koja se za nekih 220 m priključuje na pješačku stazu koja uz more vodi oko čitave vale.

Uz stazu ćete naići i na kućicu u kojoj se kupuju ulaznice. Cijena je simbolična i mada neke ljuti naplata ulaznica, ako je to za boljitak lokalne zajednice i za održavanje Parka prirode, u potpunosti podržavamo!

Sama uvala je nevjerojatna! Okuka za okukom otvara nove vidike, a slika mora koje vijuga među liticama je nesvakidašnja. Oni koji su radili stazu i podzide protiv odronjavanja su napravili vrhunski posao, kako po pitanju estetike, tako i same praktičnosti. Volimo kada se u prirodu intervenira minimalno, decentno, uz korištenje materijala iz okoliša.

Litice koje nadvisuju more su impresivne i teško ih je uhvatiti na fotografije na kojima se gube perspektive. Zato ovakve lokacije puno bolje izgledaju uživo.

Kada zađete dublje u valu, u plićini uz stazu može se vidjeti potonuli njemački ratni brod. Osobno nas nije fascinirao i vala bi bila ljepša bez njega.

Također ćete naići i na spomen-ploču Vjenceslavu Novaku koji je ovdje u miru i tišini pisao svoja djela.

Najdublju točku uvale, tamo gdje završava spust ranije spomenute planinarske staze od onog prvog vidikovca, krasi hladovina borova i tu se nalazi par drvenih objekata, WC, te klupe za odmor. Uvala je inače duboka nekih 900 m, a širine je 50 – 150 m.

Na povratku nismo išli na uspon preko Belvederea već smo nastavili prema Jablancu. Na toj dionici se prolazi kroz pješački tunel koji je i djeci i nama starijima donio obilje zabave.

Kada se izađe iz tunela, staza dalje nastavlja uz otvoreno more i pogled prema Rabu. Međutim, nismo išli do kraja, već smo se jednim strmim prečacom uspeli do mjesta na kojem smo parkirali.

Zavratnica se nalazi na pomalo nezgodnom mjestu. Daleko je od glavnih prevaca i autoceste, tako da nam nikada nije bila usput. Međutim, toliko je lijepa i posebna da se zbog nje isplati skrenuti s bilo koje rute putovanja. To je lokacija koju bi svaki istinski ljubitelj prirode treba vidjeti vlastitim očima. Zgodno ju je spojiti sa putom na Rab, ali preporuka je posjetiti je van ljetne sezone kada ovdje sigurno sve vrvi od brodica i kupača. Ljetna vreva će sigurno umanjiti doživljaj ovog čarobnog mjesta. Ako je želite vidjeti dobro osunčanu, bez sjena visokih litica, vrijeme oko podneva ili rano popodne biti će idealni.