Stari grad Vrana i Maškovića han

Stari grad Vrana vuče korijene od benediktinskog samostana iz 9. st., posvećenog sv. Grguru. U njemu su se čuvale krune hrvatskih kraljeva, te mnoge druge dragocjenosti, među kojima se spominje i srebrna škrinja s moćima sv. Grgura.

Povodom svoje krunidbe 1075. godine u Solinu, kralj Zvonimir ga s posjedom daruje papi, čime Vrana postaje prvo stalno diplomatsko sjedište papinskih legata na istočnoj obali Jadrana i na cijelom slavenskom području

Stotinu godina nakon toga, vitezovi templari uz pomoć pape pretvaraju Vranu u svoju bazu. Grade jake bedeme i kule (tri prstena zidina i predtvrđava), a čitava utvrda biva opasana jarkom. U tvrđavu se ulazilo preko pokretnog mosta.

Iako se templarski red raspušta u 13. stoljeću, Vrana je još dugo vremena bila sjedište crkvene, političke i vojne moći.

Značaj Vrane potvrđuju podaci o posjetu brojnih velikaši kroz njenu povijest. Ovdje je 1102. boravio kralj Koloman iz dinastije Arpadovića, prilikom krunidbe u Biogradu, kada je sklopio poznati ugovor “Pacta Conventa” s predstavnicima 12 hrvatskih plemena. U Vrani su 4. studenog 1383. godine boravile ugarsko-hrvatska kraljica Marija i njena sestra Hedviga, buduća kraljica Poljske, kao i hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta Kotromanić.

Turci nakratko vladaju utvrdom u 16. stoljeću, kada samostan pretvaraju u vojarnu u kojoj je boravilo 150 konjanika i 100 pješaka. Nedugo nakon toga, Mlečani 1647. četiri dana temeljito ruše utvrdu topovima, te ona nakon toga gubi svoj značaj.

Iako je danas vidljivo tek 20% nekadašnje utvrde, to je i dalje impresivna ruševina čije konture čuvaju uspomene na bezbrojne bitke kojima su svjedočile i brojne vladare koje su štitile.

Maškovića han

Prekoputa utvrde nalazi se Maškovića han. U 17. stoljeću dao ga je izgraditi Jusuf Mašković, visoki dostojanstvenik na turskom dvoru, inače rodom iz Vrane ili Pakoštana. Kako mu i ime sugerira, han je služio je kao svratište (prenoćište) za karavane koje su ovuda prolazile, a trebao je poslužiti i kao Jusufova rezidencija pod stare dane. Međutim, njegovom preranom smrću, han ostaje nedovršen.

Nakon oslobođenja od Turaka, 1699. godine, han prelazi u vlasništvo obitelji Borelli koja s toga mjesta upravlja cijelim Vranskim feudom u periodu od 1752. do 1881. godine.

Partizani ga pale 1945. godine, a od veće propasti ga čuvaju potomci Borellijevih predradnika, obitelj Pelicarić, koja je tu nastanjena do današnjih dana.

Maškovića han je danas uređen kao “heritage” hotel i predstavlja najzapadniji spomenik svjetovne turske arhitekture u Europi.

Otvoren je za javnost i nezaobilazna je atrakcija ako prolazite ovim područjem, bilo da ćete ga samo razgledati, nešto pojesti u njegovom restoranu ili pak noćiti.