Slap Sopot

Unutrašnjost Istre se može doživjeti na bezbroj načina, a nama je, osim gastronomskog, jedan od zanimljivijih, istraživanje njenih prirodnih ljepota. Osim stalnih tekućica Mirne, Raše i Dragonje, postoji čitav niz manjih rječica i potoka koji kriju neke od najljepših prirodnih znamenitosti Istre i Hrvatske. Neke od njih su doslovno postale zaštitnim znakom Istre, a slap Sopot je upravo jedan od njih.

Iako je smješten tek 8 km jugoistočno od Pazina, vožnja od grada zna malo potrajati, jer se treba napraviti čitav polukrug preko Pićana. Sa magistralne ceste se za Sopot skreće na malo užu cestu kojom se za nekih 4 km dođe do parkinga u selu Floričići. Od tu do slapa ima nekih 400 m lagane šetnje zemljanim putem nizbrdo.

Istra je prepuna pješačkih i biciklističkih staza, pa je takav slučaj i sa Sopotom. On je dijelom staze sv. Roka kojom se iz Floričića može doći do Pićana. Ovaj put nismo imali vremena za čitavu stazu, tako da smo se zadovoljili sa spomenutih 400 m pješačenja do slapa.

Istarske potoke i manje rječice muči jedan problem. Tijekom sušnog dijela godine, većina ih presuši, a sušni dio godine ne mora nužno biti samo ljeto. Sopot smo zatekli u vrlo “oskudnom” izdanju. Vode je bilo taman dovoljno za formiranje slapa, ali to je daleko ispod njegovog punog potencijala.

Za ljubitelje fotografije napomena da je ovo jutarnja lokacija. Popodnevno sunce je zakriveno liticama, tako da su slap i jezero u sjeni. Kako nam je glavni mobitel za fotografiranje crkao dan ranije, nismo ni bili od neke inspiracije za fotografiranje, ali to nam ionako nije cilj naših putovanja. Sopot nam je odavno bio na listi želja i jedva smo ga dočekali vidjeti u živo. Bez obzira na niži vodostaj i sjenu u kojoj se nalazio, Sopot nas je očarao u svakom pogledu!

Imali smo sreće da nije bilo puno ljudi oko njega, tako da smo ga mogli na miru obići. Ne volimo kada se moramo naguravati s ljudima, žuriti i micati se iz kadra. Lokaciju volimo doživjeti u miru, jer je tek tada možete osjetiti u svoj njenoj punini.

Već prvi pogled na slap je očaravajući! Švićki potok prolazi kroz luk kamenog mosta i formira slap koji se, s impresivne polukružne litice, s visine od 25 m, obrušava u malo pitoreskno jezerce. To jezero, kao i većina ostalih istarskih jezera, kada je obasjano suncem, reflektira prekrasnu zelenu boju. Kako je jezero bilo u sjeni, to ovdje nismo mogli doživjeti, ali smo toj boji zato svjedočili na Stazi sedam slapova o kojoj ćemo pisati drugi put.

Za doživjeti ovu lokaciju nije dovoljno samo baciti pogled od gore, već se svakako isplati spustiti do samog jezera. Spust do jezera vodi sa suprotne, jugozapadne strane, te ide kroz šumarak zemljanom stazom. Ne trebamo naglašavati kako je potreban oprez pri spuštanju, jer nesreće su se ovdje već događale. Nakon kiša, ova staza je sigurno blatnjava i klizava, tako da i to treba uzeti u obzir pri odluci o spuštanju. Zadnji dio spusta ide preko dvije omanje kamene litice na kojima su instalirani konopi za pomoć pri spustu i penjanju u povratku. Ne znam koliko fotografije uz ovaj tekst to mogu dočarati, ali uz nužan oprez i prikladnu obuću, uspon na ovom dijelu ne bi trebao biti neki problem za stariju djecu i odrasle.

Kada se spustite do jezera, doživljaj slapa je puno intenzivniji, jer ste doslovno suočeni s njim, a kanjon koji vas okružuje dodatno doprinosi atmosferi. Ako nema ljudi po liticama, na trenutak se osjetite kao da ste usred nekakve džungle, a ne kultivirane Europe. Kapljice vode koje dolaze od slapa ugodno su osvježenje, a priroda je ovdje totalno umirujuća. Kako je vodostaj bio prilično nizak, istražili smo malo i tok potoka nizvodno. Zabava za ljubitelje prirode je svakako zagarantirana!

Još par napomena na kraju: Sopot kod Pazina ne treba miješati sa Copotom (nekima i Sopotom) iznad Buzeta. Copot je poseban na svoj način, a o njemu ćemo drugom prilikom. U blizini Sopota nalazi se Benkovski slap, još viši i još dramatičniji, tako ako ste već ovdje, i njega je zgodno ubaciti u isti izlet!