Mirila – Velebit

Ako krenete cestom iz Starigrada prema Velikom Rujnu na Velebitu, naići ćete na neobične kamene spomenke. Većina ljudi će pomisliti da je riječ o nekakvom starom, neograđenom groblju koje stoji tu na osami, tko zna od kada. “Grobovi” se nastavljaju rasprostirati sve dalje u brdo, te izgleda kao da “groblje” nema nikakvih prostornih okvira. Nalazimo se na jednom od lokaliteta s mirilima!

Mirila nisu grobovi, već kameni spomenici koji su ostaci zanimljivih pogrebnih običaja stočara – nomada koji su stoljećima obitavali na ovim prostorima. U davna vremena pokojnike bi nosili s velebitski proplanaka na udaljena groblja gdje bi ih sahranjivali. Nosači bi imali pravo samo jednom spustiti pokojnika kako bi se odmorili. Obično je to bilo negdje na pola puta do groblja. Kako su se ovdje nalazila stočarska mjesta, kuće su bile raštrkane po proplancima, pa se i mirila nalaze na više lokacija po padinama u okolici Starigrada i Ljubotića. Kada bi spustili pokojnika na tlo, s dva kamena bi označili/omeđili njegove noge i glavu. To se zvalo “uzimanje mire,” ili “mjerenje pokojnika”. Ljudi ovih prostora su vjerovali da bi duša pokojnika ostala na tom mjestu, a da se u grobnicama sahranjivalo samo tijelo. Zato grobnicama nije pridavan poseban značaj, a uzglavlja mirila ukrašavana su reljefima. Prostor između dva kamena bio bi popločan.

Iako na mnogim spomenicima vidimo kršćanske reljefne motive, većina njih sadrži elemente pretkršćanskih vjerovanja. Posebno je zastupljena simbolika solarnog kulta. Ta stara vjerovanja su zanimljiva mješavina staroslavenske mitologije i vjerovanja koja datiraju iz vremena predrimskih naroda, Liburna, Japoda i Ilira. Nakon procesa romanizacije ovih prostora, planine i dalje ostaju “ničija” zemlja, garant slobode pred najezdom feudalizma koji je većinu ljudi u nizinama pretvorio u kmetove. Sagledavajući ih u tom kontekstu, mirila poprimaju sasvim logičan oblik štovanja pokojnika, jer zašto bi duša bila “zarobljena” u nekakvoj grobnici “tamo dolje”, ako je za života živjela slobodna na visinama.

Mirila se spominju još u 12. stoljeću u okolici Trogira, a u 16. stoljeću i u Ravnim kotarima. Ljudi su ljeti iz Ravnih kotara stoku vodili na ispašu na Velebit, tako da su se i običaji širili. Do danas su jedino očuvana mirila na južnim padinama Velebita. Prve predaje o mirilima na Velebitu datiraju iz 17. stoljeća, ali najstariji urezani datumi koji su i danas vidljivi, iz 18. su stoljeća. Običaj izrade mirila na ovim prostorima zamire u drugoj polovici 20. stoljeća. Da bi ih sačuvali od propadanja, tijekom dvijetisućitih krenulo se u sanaciju lokaliteta, izgradnju planinarske staze i turističku promociju. Pogrebni običaji vezani uz mirila danas su nematerijalno kulturno dobro, a ukupno je zabilježeno oko 2500 mirila na raznim lokalitetima u Hrvatskoj.

Ako prolazite kroz Starigrad, do najbližeg lokaliteta s mirilima imate samo par minuta vožnje uzbrdo. Uz cestu postoji veliki parking s info pločom. Odavde se pruža prekrasan pogled na Starigrad, more i otoke. U okolici postoji dosta mirila sa zanimljivim reljefima. Za one željne malo fizičke aktivnosti, napravljena je kružna staza koja prolazi preko lokaliteta u Opuvanom docu.