Lugarnica na Mosoru

Napomena: Staza je dijelom kružna, tako da su svi prikazani brojevi (visinska, duljina i vrijeme) za put u oba smjera.

Zima se na prvu ne čini kao idealan dio godine za izlete u planine, ali nama je draga, jer su temperature često ugodnije nego u proljeće. Okoliš izgubi boje, jer vegetacija zamre, a ako idete po oblačnom vremenu, na momente imate osjećaj da ste u nekakvom crno-bijelom filmu 🙂 Međutim, upravo ta desaturiranost daje jednu posebnu draž.

O Mosoru smo već pisali u članku u kojem smo obradili uspon do planinarskog doma. Ovaj put idemo zapadnijom stazom koja vodi do Lugarnice.

Lugarnica je planinarska kuća na zapadnim obroncima Mosora na nadmorskoj visini od 872 m. Okružena je surovim okolišom, ali staza do nje nije teška. Prolazi kroz različita područja, od goleti krša do vrtača u kojima se nekoć držala stoka na ispaši.

Iako se do Lugarnice može iz više smjerova, auto najčešće ostavimo na istom parkingu kao i kada idemo do doma. Od tu čak volimo krenuti istom stazom koja vodi do doma. Nakon jednog kilometra, kada se uspnemo do iznad “Teksasa” (popularnog naziva za dolinu Zagrađe), skidamo se sa staze za dom i krećemo ravno na sjever.

Krajolik je ovdje vrlo dramatičan. Preko Teksasa vidite Split, a penjete se po stijenama koje dominiraju čistinom. Na jednom dijelu, stijene se formiraju u skulpture neobičnih oblika.

Većina planinara ovaj dio prođe bez dužeg zadržavanja, jer se žure ka udaljenim ciljevima, ali ovaj dio Mosora je nevjerojatno mjesto vrijedno pažnje!

Nakon ovog dijela slijedi uspon po kamenim pločama, te dalje preko grebena sa sjeverne strane Teksasa dalje na drugu stranu.

Krajolik se ovdje uveliko mijenja! Staza poprima šumski ugođaj, iako je raslinje relativno nisko.

Vlaga, mahovina i zelenilo, obilježja su čak i u zimskom periodu.

Atrakcija koja je pred nama većini je planinara koji ovuda prolaze po prvi put, veliko iznenađenje. Naime, riječ je o napuštenom “selu” Luč Dolac s ostacima starih kamenih kuća. Ovdje su u davna vremena pastiri boravili sezonski doku su čuvali stoku na ispaši.

Nakon starog “sela”, prolazimo pored vrtača koje obiluju prekrasnim livadama ograđenim suhozidima. Od tu kreće zadnja dionica staze za koju uvijek imate osjećaj da traje zauvijek, jer očekujete da je Lugarnica odmah tu iza sljedeće okuke, a nije.

Kako smo već spomenuli, Lugarnica se nalazi na 872 m nadmorske visine. Ima kuhinju sa štednjakom na drva, dnevni boravak, te sobu s više ležajeva na dvije etaže. Kuća je opskrbljena s pitkom vodom i strujom iz agregata, a vikendom je otvorena za posjetitelje.

Odavde se pruža prekrasan pogled na Split, Solin i Kaštela, ali baš u trenutku našeg boravka, gusti oblaci su bili okovali sve prilaze vidikovcu, tako da se nije vidjelo ništa.

Na povratku smo veći dio vremena slijedili istu stazu, da bi se iznad Teksasa odvojili na jednu kraću, te se njome preko grebena spustili na parking. Ta varijacija nam je uvijek bila omiljena, jer njome rijetko idemo, a vrlo je atraktivna. Na vrhu grebena se nalazi crkvica sv. Kuzme i Damjana.