Mosor do doma

Mosor ima status kultne planine za Split i okolicu. Znam dosta ljudi koji u planinu odu jednom do dva puta godišnje. Ako im predložite planinarenje, podrazumijeva se da je to odlazak na Mosor. Mosor je za Splićane više od planine!

Većini izletnika koji dolaze na Mosor, planinarski dom je glavno odredište. Zato smo u svom prvom članku o Mosoru odlučili pisati baš o tom usponu.

Na Mosoru smo bili bezbroj puta, ali od kada smo pokrenuli ovaj projekt, odgađali smo pisati o Mosoru. Zašto? 2017. godine, okolicu Splita zahvatio je apokaliptični požar koji je opustošio preko 4500 hektara površine. Bila su ugrožena brojna prigradska naselja. Najviše su stradali Žrnovnica, Srinjine, Sitno Donje i Gornje, Strožanac, Podstrana i Kučine, a požar je ozbiljno zaprijetio istočnim predgrađima Splita. Plamena stihija je progutala i velike količine šume na Mosoru, što je ostavilo dugoročne ožiljke. Mosor od tada nije više isti, a svaki odlazak na njega evocira sjećanja na taj nemili događaj. Međutim, Mosor je veličanstven unatoč tomu i bilo bi nepravedno da o njemu ništa ne napišemo na našem portalu.

Iako se na Mosor može iz raznih smjerova, glavno polazište je iz Sitnog Gornjeg. Cesta koja vodi gore preko Žrnovnice ili Srinjina je odlična. Osim par suženja koja su turistička atrakcija, cesta je punog profila. Postoji i jedna uža cesta iz smjera Gata preko Dubrave.

Kada cestom dođete u samo podnožje brda, glavni parking je na lijevu stranu. Uvijek je dobro krenuti ranije, jer parking se brzo popunjava, posebno vikendima kada je lijepo vrijeme. Za one koji zakasne, ostaje mogućnost potražiti koje mjesto na desnu stranu oko okretišta za bus.

Parking se nalazi na 620 m nadmorske visine. Već od tu pruža se spektakularan pogled na brdo Perun, Split i okolicu.

Uspon s parkinga kreće starom makadamskom cestom put istoka. Nisam nikada provjeravao točnost informacije, ali lokalni ljudi kažu da je cestu gradila Austro-Ugarska za potrebe lječilišta za astmatičare, čija je gradnja bila planirana na Mosoru. Lječilište nikada nije izgrađeno, pa je i cesta ostala nedovršena. Prostire se dužinom od 1,3 km i danas se koristi kao dio kružne planinarske staze.

Skretanja s ceste uzbrdo ima više. Mi obično koristimo prvo. Nakon skretanja kreće najstrmiji dio staze, ali bez problema ga savladavaju brojne obitelji s djecom.

Uspon pri vrhu postaje blaži, da bi na kraju završio “sedlom”, prijevojem Kažela. Od tu se pruža prekrasan pogled lijevo na dolinu “Teksas”, od koje dalje vode staze put Lugarnice. Ravno uzbrdo vodi staza na poznate vrhove Ljubljan i Vickov stup, a desno ide staza prema domu. Od doma također postoji više staza prema Ljubljanu, Vickovom stupu i Velikom Kabalu, tako da je sve stvar organizacija što i kako tko želi.

Uspon prema domu opet ima račvanje, lijevo kroz nekadašnju šumu koja je izgorjela u požaru koji smo spomenuli na početku članka i ravno put istoka. Mi volimo ići put bivše šume. Taj put je znatno strmiji, tako da se na njemu, stupnjem zadihanosti, uvijek testirala forma van sezone.

Od šume je danas ostalo samo more oborenih trupaca. Jama koja je nekoć bila skrivena šumom i predstavljala vlažnu oazu na putu prema domu, danas je izložena i zapuštena.

Iza “šume” se otvara pogled na dom. Velikom požrtvovnošću gasitelja, dom i šuma koja ga okružuje ostali su nezahvaćeni požarom.

Na spustu prema domu prolazi se pored par izvora.

Ukupno vrijeme trajanja uspona do doma je oko 45 min.

Planinarski dom Umberto Girometta izgrađen je 1931. godine. Talijani su ga zapalili i skoro u potpunosti srušili, tako da je obnovljen i proširen 1967. godine. Nalazi se na 868 mnv. Omiljeno je okupljalište izletnika i planinara. Tradicionalna je ponuda fažola (graha) s kobasicama i suhim mesom, te domaći čaj od mosorskog bilja.

U i oko doma je uvijek veselo! Ljudi se druže i pjevaju. Ako primijetite da je vatra u peći na izmaku, svakako ubacite cjepanicu da se ne ugasi. Ljudi oko peći povješaju mokru robu, a na zidovima doma je ispisana čitava povijest planinarskih društava. Na katu su ležajevi, te je uz dogovor ovdje moguće i prenoćiti.

Uz dom ili na livadi ispod, susrest ćete bar jednog magarca. Oni se i danas koriste za dostavu namirnica i materijala za potrebe doma.

U proljeće i jesen, omiljeno mjesto za boravak je velika livada koja se nalazi 80 metara ispod doma. Livada je omiljeno mjesto za “piknik” i raznorazne sportove. Većina izletnika ovdje provede i po pola dana u druženji i odmaranju. Uz stroge mjere opreza, mnogi se odluče i za roštiljanje. Na livadi se nalaze manje jezerce i potočić, tako da je ambijent čitave lokacije vrlo idiličan.

Ako vam uspon do doma zadovolji planinarske ambicije, nema razloga da tu ne provedete i čitav dan. Ako vam ipak treba malo više tjelesne aktivnosti pa i adrenalina, Vickov stup je oko 1:45 h uspona odavde. O tome u nekom od narednih članaka!