Švicarske Alpe

O Alpama smo već pisali u našem članku o Dolomitima. Alpe su veliki planinski lanac koji se prostire na teritoriju više država – Austrije, Slovenije, Italije, Francuske, Švicarske, Lihtenštajna i Njemačke. Ovaj put smo odlučili dati naš osvrt o samom srcu ovog masiva, gdje se nalaze neka od najpoznatijih i najprepoznatljivijih mjesta poput Matterhorna, Eigera i Lauterbrunnena, “sela s vodopadom”, često proglašavanog i najljepšim selom na svijetu.

Lauterbrunnen

Lauterbrunnen, poznat u narodu kao “Selo s vodopadom”, redovito je na listama najljepših sela na svijetu, često na prvom mjestu.

Imali smo velika očekivanja od ovog mjesta, ali smo ostali totalno razočarani. Umjesto romantičnog sela u dolini s moćnim vodopadom koji se obrušava s litice, dočekalo nas je ružnjikavo mjesto u klancu uz prugu s vodopadom koji je jedva curio krajem kolovoza.

Vrlo prometna cesta koja ide sredinom mjesta, te doslovno invazija turista iz čitavog svijeta, nimalo nisu pripomogli boljem dojmu.

Na fotografijama koje donosimo, ne možete dobiti predodžbu koliko to mjesto nezasluženo popunjava sve te top liste koje smo spominjali. Lauterbrunnen ima svojih momenata, ali oni su toliko raštrkani među onim lošim, da jednostavno ne mogu popraviti ukupan dojam.

Vještim kadriranjem fotografije, iznenadnim meteorološkim fenomenima i noćnom rasvjetom sigurno možete dobiti jako lijepe, možda i čarobne, fotografije, ali namještene fotografije ne čine neko mjesto lijepim. Bili smo u brojnim hrvatskim selima koja imaju nevjerojatnu energiju i zavidnu ljepotu, kojima Lauterbrunnen nije ni do koljena.

Lauterbrunnen nikako ne preporučujemo kao odredište, već kao postaju na putu za Mürren ili vodopade Trümmelbach.

Mürren

Kako nas je Lauterbrunnen razočarao, očekivanja od Mürrena su porasla!

Mürren je selo s tipičnom švicarskom arhitekturom, smješteno na rubu litice nedaleko iznad Lauterbrunnena. To je mjesto bez automobila do kojeg se dolazi samo žičarom iz Stechelberga.

Okružen je spektakularnim planinskim lancima, Eiger, Mönch i Jungfrau, na kojima se glečeri sjaje i usred ljeta. Naša mašta je išla i korak dalje od toga. Kravice raspoređene po livadama padina oko Mürrena trebale su upotpuniti dojam da se nalazimo u “Heidi” dijelu Švicarske.

Iako i dalje vjerujemo da u zabitima Švicarske postoje “Heidi” livade, ovdje smo doživjeli tek asocijacije koje su bile na tragu te čarolije.

Daleko od toga da Mürren i okolica nisu lijepi, prekrasni su, ali nisu nam podarili čaroliju koju smo toliko priželjkivali.

Bilo nam je ugodno šetati njegovom glavnom ulicom. Na naše čuđenje, ovdje smo pronašli prigodne suvenire jeftinije nego bilo gdje drugdje po Švicarskoj.

Međutim, sve je to daleko od ugođaja koji smo tražili. Sve je bilo prepuno turista, a buka s velikog gradilišta na postaji žičare je dopirala daleko uokolo.

Nakon kraćeg razgledavanja, odlučili smo se maknuti iz te gužve i proći bar dio pješačke staze Northface Trail.

E tu smo doživjeli momente koji su asocirali na “Heidi” svijet!

Priroda je ovdje stvarno prekrasna! Livade, brežuljci, šume i pogledi na masive s vrhovima prekrivenim snijegom i vječnim ledom…

Međutim, idila je bila vrlo sporadična. Nismo se mogli u potpunosti uživjeti, jer svako malo smo bili ometani bukom helikoptera i aviona. Helikopteri su uobičajena zvučna kulisa u Švicarskim Alpama, što zbog turističkih tura, što zbog prijevoza materijala na gradilišta.

Također, ako na brežuljku iznad šume vidite modernu farmu s pripadajućom infrastrukturom i strojevima, nemate baš motivacije nastaviti u tom smjeru. Tome dodajte rojeve paraglajdera i brojne stupove žičara koji podsjećaju na dalekovode i teško se više možete uživjeti u neku idiličnu sliku pohranjenu u vašim sjećanjima. Možda svijet kakvog zamišljamo više ne postoji, a možda smo ga samo tražili na krivom mjestu.

Mürren je popularno odredište sam po sebi, ali poznat je i kao postaja na putu do Schilthorna.

Schilthorn (2970 m) je jedan od najpopularnijih vidikovaca. Poznato mjesto snimanja jednog od filmova o Jamesu Bondu (agentu 007). Nismo baš neki zaluđeni ljubitelji obilaska filmskih setova, tako da nam je to čak i minus, ali Schilthorn je puno više od toga. S njega se pružaju spektakularni vidici na bezbrojne vrhove Alpa. Nalazio nam se na listi sve dok nismo bili do Matterhorna. Nakon Matterhorna smo zaključili da nam Schilthorn ne može ponuditi ništa više od onoga što smo tamo doživjeli, tako da smo ga u zadnji tren prekrižili. Ovo je pametan potez i s financijskog aspekta, jer sve te atrakcije koje su na udaljenim vrhovima koštaju jako puno, posebno ako idete obiteljski.

Na sličan način je otpao i Jungfraujoch (3463 m), vidikovac na glečeru koji se nalazio u gorju prekoputa Mürrena. Naime, Schilthorn je u odabiru pobijedio, jer se s njega može vidjeti više toga (pruža pogled od 360 stupnjeva), a onda je Matterhorn (Gornergrat, 3135 m) pobijedio njega, jer pogled na Matterhorn i 29 vrhova viših od 4000 m je ipak jedinstven!

Uglavnom, ako se odlučite na uspon žičarom na Schilthorn, postaje do tamo su vam Mürren i Birg. Na Birgu je poznata atrakcija Thrill Walk. Adrenalinska staza s pogledima kroz stakleni i žičani pod, sigurno je iznimna zabava za djecu i odrasle, ali ako ste bili na Sky Walku na Biokovu, teško da će vas baš totalno oboriti s nogu.

Gimmelwald

U potrazi za još pitoresknijem ugođajem, iz Mürrena se cesta spušta u Gimmelwald.

Gimmelwald turisti opisuju kao nešto što se svakako mora obići, jer da je “neturističko”, “tipično”, “rustikalno” švicarsko selo na rubu litice.

S koliko bi se od ovih pridjeva mogli složiti ne znam. Rustikalno je donekle, jer ima kuća i štala koje su stvarno rustikalne. Mnoge odišu i autohtonošću, jer nisu “ušminkane” za turiste, već obiluju raznim razbacanim stvarima uokolo. Međutim, u selu ipak postoji nekoliko kuća koje su “modernije”, a asfaltna cesta koja vodi između njih svakako nije nešto autohtono.

Nije da se ovdje nitko ne bavi turizmom. U Gimmelwaldu ćete pronaći i restorane i hotele.

Ono što nas je oduševilo su siromati! Rade na principu povjerenja – otvorite, izaberete sir i ubacite traženi iznos (ili više) u kutijicu. Sirevi su vakuumirani s deklaracijom, istaknutom cijenom, a ormarići su hlađeni. Volimo sireve i volimo podržati lokalne zajednice, tako da smo s radošću obavili kupnju!

Zanimljivo je da u Gimmelwaldu postoji postaja žičare koja će vas spustiti nazad u dolinu do parkinga, tako da se ne morate vraćati u Mürren. Ali, ako hoćete, i ova dva mjesta su povezana linijom.

Ukupan dojam o Gimmelwaldu bi se mogao svesti na – osim nekoliko stvarno zanimljivih kuća i siromata, ništa posebno. Istina, pogled na planinske vrhove prekoputa je stvarno impresivan, ali to sve vidite i iz čitave okolice.

Trümmelbach vodopadi

Trümmelbach vodopadi su jedna iznimna atrakcija na par minuta vožnje od Lauterbrunnena.

Riječ je o nizu vodopada i brzaka u procjepu planine i špiljama koje ga okružuju. Iako smo obišli pozamašan broj špilja, ovakvo nešto nismo do sada vidjeli.

Nakon kupljene ulaznice, penjete se do ulaza u špilju. Tu vas čeka uspinjača koja vas kroz planinu vodi do najviše točke, s koje onda krećete u obilazak čitavog kompleksa.

Vrlo atraktivno i zabavno. Ovdje ćete sigurno provesti nekih sat vremena.

Eiger (Grindelwald)

Grindelwald se smjestio u pitoresknoj dolini podno Eigera (3.967 m). Oni koji nisu čuli za Eigerovu sjevernu stranu, na fotografiji će je smatrati čak romantičnom. Oni koji znaju za nju, znaju da je sve samo ne romantična. Eigerova sjeverna litica je jedan od tehnički najzahtjevnijih uspona na svijetu. Logistički relativno jednostavna, tehnički je puno teža od Mount Everesta!

Ovaj impozantni zid, koji se proteže preko 1600 metara u visinu, zahtijeva iznimne tehničke i psiho-fizičke sposobnosti, ali i čelične živce. Kombinacija porozne stijene, odrona, leda, vlage, iznenadno promjenjivog vremena, jakih vjetrova i vrtloga, čine ga zastrašujućim mjestom koje je odnijelo mnoge živote.

I onda, u njegovom podnožju pitoreskni brežuljci s livadama i razbacanim kućicama kao u bajci.

Da sve ne bude savršeno, pobrinuo se ružnjikavi centar mjesta, formiran oko željezničke postaje. Na fotografiji ispod donosimo njegov najljepši dio.

Matterhorn (4478 m)

Matterhorn je možda najpoznatiji i najprepoznatljiviji vrh na svijetu. Kada sam ga prvi put vidio na fotografiji, još kao dijete, duboko mi se usjekao u pamćenje. Prema njemu, svi ostali vrhovi izgledaju obično.

Silueta Matterhorna krasi bezbrojne plakate, publikacije, knjige i loga. “Toblerone” planina je brend za sebe. Uz bijeli križ na crvenoj zastavi, glavni je zaštitni znak Švicarske.

Mnogi čak misle da je Matterhorn “Majestic Mountain” u logotipu i najavnoj špici Paramount pictures. Iako je prvi njihov logo bio inspiriran Ben Lomond Peak u North Ogden u državi Utah, kasnije je evoluirao u mnogo piramidalniju siluetu s odrazom u jezeru ispred. Međutim, Matterhorn je dosta oštriji i specifično zavrnutog vrha, tako da je Artesonraju u Peruu puno izgledniji kandidat za inspiraciju pri nastanku Paramount loga.

Kako planirati put?

Dan prije planiranog polaska treba provjeriti prognozu. Ako su u najavi oblaci, nema smisla ići, jer vrlo vjerojatno se vrh nećete vidjeti. Ako je prognoza dobra, treba krenuti što ranije ujutro. Tada je vrijeme najstabilnije i najveća je vjerojatnost da će Matterhorn biti vidljiv bez smetnji.

Kako dan odmiče, tako se temperatura diže, te uslijed isparavanja, već pred podne se mogu očekivati oblaci oko vrha. Ako ih je malo, mogu doprinijeti dramaturgiji, ali ako ih je više, moguće je da u potpunosti sakriju vrh.

Kada znate prognozu, dobro je unaprijed kupiti kartu za glavne uspone oko Matterhorna, ovisno za što se odlučite (više o tome kasnije).

Kako doći do Matterhorna?

Najjednostavniji pristup Matterhornu je preko Zermatta. Zermatt je mondeno mjesto odakle prvi put možete vidjeti Matterhorn. Iz njega onda možete birati što dalje želite – uspon na Matterhorn ili pogled na njega s nekog od okolnih vidikovaca.

Prije nego opišemo vidikovce, trebamo napomenuti da ni do Zermatta ne možete tek tako lako doći. Naime, do njega se može samo vlakom koji vozi iz Täscha u kojem se ostavlja auto.

U Täschu se nalazi terminal s ogromnim parkingom, a vlak od tu vozi samo za Zermatt. Vožnja traje oko 15 minuta, a vlakovi tijekom dana voze non-stop. Termine možete pogledati na njihovim stranicama, ali u principu, nema potrebe za rezervacijom unaprijed.

Valja još napomenuti da je i pristup Täschu također specifičan. Ako dolazite s juga ili sa sjevera (iz pravca Interlakena), velika je vjerojatnost da ćete morati proći kroz tunele kojima prometuju vlakovi za prijevoz automobila. Ukrcaj i iskrcaj su vrlo jednostavni i podsjećaju na trajektne. Karte se mogu kupiti na licu mjesta ili online. Vlakovi idu svakih pola sata, a putnici čitavo vrijeme ostaju u autima.

Zermatt je izrazito turističko mjesto s dućanima skupih brendova, restoranima i smještajem. Tu ćete pronaći i brojne suvenirnice, te dućane s čokoladom – još jednim od simbola Švicarske. Možete kušati i sladoled s kuglicom od 10 eura, koja je tek baza na koju možete dodavati ekstra sadržaje po želji. Ako niste od slatkoga i više vas privlači nakit, a cijena od više desetaka tisuća eura po komadu nije problem, ovo je idealno mjesto za vas!

Iako je razgledavanje Zermatta primamljivo, njega valja ostaviti za na povratku. Dok je vrijeme stabilno, prvo treba doživjeti Matterhorn!

Uspon na Matterhorn je samo za iskusne alpiniste s prikladnom opremom. U podnožju postoji planinarski dom iz kojega kreću usponi. Rekreativci i turisti mogu birati jedan od vidikovaca – Gornergrat ili “Mali Matterhorn”. Za obje atrakcije je preporučljivo kartu uzeti dan ranije online. Što izabrati?

Što se cijene tiče, obje atrakcije su podjednako skupe. Ako idete obiteljski, naglasak je na onome “skupe”. Ako vam novci nisu problem, obiđite oboje! Preporuka, prvo Gornergrat pa onda Mali Matterhorn.

Mali Matterhorn (3883 m) je vrh koji se nalazi s južne strane Matterhorna. Do njega vozi najviša žičara na svijetu. Već uspon žičarom je doživljaj za sebe! Na vrhu se nalazi tzv. Matterhorn Glacier Paradise. Osim multimedijalnih sadržaja možete razgledati izložbu ledenih skulptura u dvoranama uklesanim unutar glečera. Osim toga, s druge strane planine postavljena je metalna platforma s vidikovcem na glečer i okolne planinske vrhove. Što se tiče pogleda na Matterhorn, on je sa strane na kojoj je planina izdužena. Drugim riječima, ovdje nećete vidjeti Matterhorn iz njegove najpoznatije perspektive!

Ako želite Matterhorn vidjeti u njegovom najpoznatijem izdanju, trebate izabrati uspon brdskom željeznicom na Gornergrat (3131 m).

Željeznica za Gornergrat kreće s terminala koji je svega pedesetak metara udaljen od postaje do koje vas je doveo vlak iz Täscha. Brdska željeznica ide svaki pola sata. Ima par postaja, a zadnja je planinarski dom i vidikovac na vrhu do kojih stižete za oko pola sata vožnje. Upravo se taj vrh reklamira kao najbolji pogled na Matterhorn.

Čitavo područje oko doma i vrha je iznimno atraktivno! Pogled na glečere i više od 29 vrhova viših od 4000 m, jedinstven je doživljaj!

Osim velikog doma s restoranom, na vrhu postoje i mnogi drugi sadržaji. U cijeni karte za vlak uključen je i obilazak interaktivnog multimedijalnog centra Zoom.

Unutar centra vas vodi kružna staza. Prvo dolazite do multimedijalne dvorane u kojoj možete uživati u preletima oko Matterhorna. Nakon toga dolazite do panoramskog stakla s dalekozorima i projekcijom sadržaja kroz koje možete saznati razne zanimljive informacije.

Na kraju je dvorana s VR opremom koja simulira let paraglajderima.

Sve u svemu, ništa spektakularno, ali zanimljivo.

Odmah ispod centra Zoom, postavljena je “zlatna” lokomotiva, jedna od tri prve lokomotive koja je vozila na ovoj brdskoj relaciji. Nakon reparacije, pozlaćena je i postavljena kao povijesni eksponat i atrakcija za fotografiranje s Matterhornom u pozadini.

Iznad doma se nalazi najviša točka. S nje se doslovno pruža pogled od 360 stupnjeva!

Nakon vrha, svakako preporučujemo spust do jezera Riffelsee (postaja Rotenboden), odakle Matterhorn možete doživjeti u njegovoj epskoj sceni s odrazom u vodi.

Da bi se odraz jasno vidio, površina jezera ne smije biti namreškana vjetrom. Vjetar se obično diže prema sredini dana.

Do lokaliteta jezera se možete spustiti pješke ili vlakom. Zgodno je što vlak možete koristiti u oba smjera kako želite. Izlaziti na stanicama i opet ulaziti na putu do krajnjeg odredišta. Sve s istom kartom.

Nakon iskrcaja, od postaje do jezera vodi planinarska staza od nekih par stotina metara. Čitav krajolik je vrlo atraktivan!

Oeschinensee

Oeschinensee je jedno od najljepših jezera na svijetu. Nalazi se na području pod zaštitom UNESCO-a od 2007. godine.

Staza kojom smo prošli s njegove sjeverne strane, jedna je od najljepših planinarskih staza na kojima smo ikada bili!

Ova staza ima sve – spektakularne vidike, izloženost unutar granica sigurnosti, šume, livade, kamenjar, vodopade, planinske potoke i rijeku, planinarske domove, tipične švicarske krave razbacane po proplancima, te prekrasno jezero uokvireno spektakularnim planinskim masivom čije vrhove krase glečeri.

Ako uzmete u obzir da se nalazite na izoliranoj lokaciji, udaljeni od naselja u dolini, što više možete poželjeti?

Iako su i ostale lokacije koje smo posjetili imale neke od najspektakularnijih pogleda koje smo vidjeli, Oeschinensee je ipak najsjajnija zvijezda našeg puta po švicarskim Alpama.

Međutim i jedna ovakva lokacija može lako postati gnjavaža i totalni fijasko ako posjet krivo osmislite. Naime, iako se jezero nalazi na 1578 m nadmorske visine, a kraj kolovoza već znači puno ugodniji boravak na otvorenom, sunce i dalje poprilično prži. Vraćajući se u ranim popodnevnim satima vidjeli smo ogroman broj ljudi koji se tek upuštao u avanturu oko jezera. Pretili, obitelji s malom djecom i izletnici u ne baš najboljoj formi, bili su odreda vidno oznojeni, jedva dolazili do daha i često su nas pitali je li se isplati ići dalje i koliko ima do neke zanimljive točke. Bilo nam ih je žao, jer će jednu ovako nevjerojatnu lokaciju ponijeti u lošem sjećanju.

Upravo taj početni dio jezera na “donjoj stazi” je i najneugledniji! Tu vlada i daleko najveća gužva. Ljudi ulaze u jezero gacajući po blatu, tako da je jezero na tom dijelu zamućeno i vrlo neugledno.

Bez obzira na to što je riječ o “donjoj stazi”, i ona kreće odmah s usponom, tako da ni to ne ide u prilog ugodnoj šetnji.

Ono što svakako preporučujemo je krenuti na jezero ujutro što ranije! Iz mjesta Kandersteg, prva žičara kreće u 8:30, ali svakako provjerite informacije par dana prije posjeta na njihovim stranicama.

Ulaznice valja kupi online! Na mnogim lokacijama je to danas već i uvjet, jer parkovi tako organiziraju posjete kako bi smanjili gužve i nepotrebna čekanja. Auto možete ostaviti na parkingu žičare 46.497195537579245, 7.682623798149956.

Žičara vozi nekih desetak minuta. Nakon toga trebate krenuti ne do jezera, već “gornjom stazom” iznad jezera! U stvari ne postoje donja i gornja staza. To je sve jedna kružna staza koja sa sjeverne strane vodi do kraja jezera i nazad. Na krajnjoj, najudaljenijoj točki, nalaze se planinarski dom i kafić. Ostale strane jezera su jednostavno prestrme za nekakvu stazu koja bi bila pogodna za turistički obilazak. Kada je riječ o ugostiteljskim objektima, jedan imate i na početku jezera.

“Gornja staza”

Prvi dio staze (od žičare) ide ravno, a onda se račva na gornji dio koji odmah kreće s malo strmijim usponom.

Strmina nije ništa posebno i svatko s nekakvom prosječnom kondicijom, pa čak i lošijom, trebao bi je moći svladati. Ključno je da je savladate za vrijeme jutarnje svježine, dok je dobar dio staze još u hladovini.

Kako idete put istoka, tako se počinju otvarati vidici. Prvo vrlo stidljivo, a onda sve više i više.

Uskoro nailazite na izuzetno isturene točke s kojih imate spektakularne poglede na sve strane. Jezero je dolje u dubini.

Staza je ukupno duga oko 8 km i ima skoro 500 m visinske razlike. Možda će nekome zvučati puno, ali nije. Krajolik vas toliko opčini da vam ništa nije teško!

Čitavu stazu, s dosta odmaranja, izležavanja po livadama, gacanja po brzacima, marendavanja i fotografiranja, možete obići za 5 sati.

Ostavite svakako još sat vremena za planinski tobogan na kojem će jednako uživati i djeca i odrasli.

Susten Pass

Na putu do odredišta, doline u kojoj smo bili smješteni, prošli smo ovim legendarnim prijevojem. U dolasku smo prolazili kroz gustu maglu i temperature koje su se u kolovozu spuštale prema nuli. Na putu nazad, vrijeme nas je poslužilo, oblaci su se razmaknuli i otvorili nam poglede na ovo jedinstveno mjesto.

Cesta koja zavojito svladava visinu od 2260 m, povezuje Innertkirchen i Wassen.

Susten Pass je omiljeno okupljalište svih zaljubljenika u oktan i spektakularne krajolike. Vidjeli smo nebrojne motore i sportska auta kako jure uzbrdo i nizbrdo, očito ne s ciljem da negdje stignu, nego da uživaju u vožnji.

I sami smo osjetili draž vožnje serpentinama s pogledima na bezbrojne planinske vrhove.

Zaključak

U potrazi za “Heidi livadama” obišli smo neka od najslikovitijih mjesta u Švicarskim Alpama, ali i na svijetu. Loveći nešto što je možda samo plod mašte, ljestvicu očekivanja smo postavili jako visoko. Neke od lokacija su skoro dotakle tu ljestvicu, ali generalno smo ostali zakinuti za doživljaj za kojim smo tragali. Možda ugođaj iz “Heidi” romana i crtanih filmova ne postoji. Možda je to stvar prošlosti koja se ne može vratiti niti replicirati, a možda se takvi ugođaji skrivaju u nekim manje turističkim kutcima, daleko od žičara, modernih farmi i helikopterskih ruta. Da, znamo da postoji “službena Heidi kuća”, ali to nije ono za čime smo tragali.

Ako stavimo sa strane našu opsesiju imaginarnim, Švicarske Alpe su prekrasne! Za razliku od Dolomita, krase ih više nadmorske visine. Dok je u Dolomitima glečer na Marmoladi jedini koji možete vidjeti tijekom ljeta, Švicarske Alpe ih imaju bezbroj. Skoro svaki vrh je okovan ledom, što daje prepoznatljivu sliku gdje god da usmjerite pogled. Visinske razlike koje ovdje možete doživjeti, rijetko gdje drugdje možete sresti. Svako malo imate nekakve superlative poput “najviša željeznica na svijetu”, “najviša žičara na svijetu” i sl. S nekih mjesta vidite bezbrojne vrhove više od 4000 m.

S druge strane, dramatičnost Dolomita je nenadmašna. Njihovi oštri vrhovi i kamene skulpture nećete sresti nigdje drugdje na svijetu. Međutim, nije sve ni u vrhovima. Dolomiti imaju i neke od najljepših prijevoja, pašnjaka i scenografija iz najromantičnijih slikovnica.

Švicarske Alpe su ogromne i svjesni smo da smo tek “zagrebali” njihovu površinu. Međutim, neke stvari su zajedničke većini regija kroz koje smo prošli, a to je da je hrana u restoranima neukusna, da je sve jako skupo i da čitavo vrijeme vozite pod stresom da ne budete snimljeni ako slučajno prekoračite brzinu za kilometar ili dva. Također nismo osjetili “švicarski duh”. Rijetko smo sretali domaće ljude. Uglavnom su to bili stranci koji rade kao konobari i prodavači. Falilo nam je da malo više osjetimo švicarsku kulturu i da osjetimo njihovu svakodnevicu. Ne želimo vjerovati da im je svakodnevica tako sterilna.

Na kraju moramo spomenuti švicarski sir. Iako “švicarski sir” zvuči kao stereotip i nešto što je možda razvikano bez realne podloge, sirevi su im stvarno odlični. Probali smo ih u njihovim domaćim siranama i selima na vrhovima planina i svaki je bio odličan! Krase ih punina okusa i raznolikost izbora, a cijenom su pristupačniji od naših domaćih sireva.