Slunjčica

Kada je riječ o prirodnim ljepotama, slunjski kraj ih ima u izobilju. Najpoznatije su svakako Rastoke u kojima se kroz nebrojne vodopade, skrivene među vodenicama, rijeka Slunjčica ulijeva u Koranu. Kako su Rastoke bile u velikim građevinskim radovima i pripremama za sezonu (iskreno se nadam da će uspjeti realizacija plana kružne staze), ovaj put nam je cilj bila upravo Slunjčica uz koju vodi prekrasna pješačka staza sve do njenog izvora.

Mjesta za parking ima u izobilju oko tržnice. Od tu se samo treba spustiti nekih 200-tinjak metara Frankopanskom ulicom do rijeke. Staza počinje prije Moćanovog mosta koji se nalazi odmah ispod starog grada Slunja. Duga je nekih 7 km i prilično lagana. Ima nekoliko uspona, uglavnom preko drvenih stepenica. Treba biti oprezan, jer zna biti klizavo, posebno u jesen kada je sve puno otpalog lišća. Ograda je na nekim mjestima polomljena.

Na drugom kilometru staze dolazi se do vodocrpilišta kroz koje nije dozvoljen prolaz, tako da se treba skrenuti desno uzbrdo cestom do prvog skretanja ulijevo.

Ukoliko se nađete u ovim krajevima, staza uz rijeku Slunjčicu bi svakako trebala biti na vašoj listi. Ukoliko je želite skratiti, možete se spustiti i pored restorana uz glavnu cestu ovdje 45.10067944115039, 15.590024312899319. To stazu skraćuje za po 2,5 km u svakom smjeru. Izvoru je moguće pristupiti i direktno, putem koji vodi s glavne ceste. Nakon što parkirate auto, ostaje još nekih 500 m pješačke staze do samog izvora.

Jesen sa svojim koloritom u ovim krajevima napravi pravu čaroliju. Vrijeme je bilo idealno, sunčano i toplo. Da ipak ne bi bilo sve tako idilično opet su se pobrinuli ljudi.

Naša posla

Već smo se bili potpuno uživili u ovu prekrasnu prirodu kada je do nas počela dopirati nekakva “trash” muzika ukrašena reklamama. Prvo smo mislili da neki izletnici puštaju glazbu s mobitela, ali postajala je sve glasnija, a izvor zvuka je još uvijek bio daleko. Izgledalo je prilično groteskno prolaziti kroz ovaj prekrasni okoliš zagađen ovakvim zvukom. Na kraju se ispostavilo da je muzika dopirala s nogometnog terena koji se nalazi uz cestu iznad tog dijela staze. Mi smo je čuli sa udaljenosti od par stotina metara. Doslovno je odjekivala kroz čitav taj dio kanjona.

Međutim to nije bilo sve. Najgori dio je tek slijedio. Naime, na dijelu staze ispod nogometnog terena osjetio se neugodan smrad fekalija, očito iz crne jame. Da li otpadne vode ispuštaju u rijeku (vidjeli smo nekakvu cijev) ili se crna jama izlila niz padinu, totalno je svejedno. To svakako nije način na koji bi se trebao razvijati turizam.

Također bi se i stazu moglo bolje održavati. Neke klupe i ograde su polomljeni, mostići potopljeni… Razumijem da male općine nemaju velika sredstva, ali govorimo o ulaganju u nešto što donosi prihode, a i strancima daje sliku o nama.

Zaključak

Međutim, koliko god ovo spomenuto bilo ružno, totalno je minorno u poređenju s onim što će vam prekrasna priroda ovog kraja dati!

Slunjčica nas je oduševila i upisana je na listu lokacija na koje se svakako vraćamo!