Marjan – park šuma i brdo iznad Splita

Svjedočanstvo jednog vremena

*** Dana 8.7.2025. Split je pogodila najjača oluja u njegovoj pisanoj povijesti. “Microburstovi” i pijavice skrivene unutar ćelijske oluje, donijeli su razorne vjetrove koji su na par točaka pokazali posebnu žestinu. Uređaj na trajektu Petar Hektorović tog je jutra u gradskoj luci zabilježio udare vjetra od 212 čvorova, što je oko 390 km/h. Struka tvrdi da je to nemoguće, ali uređaj nije izmislio tu brojku, a silina vjetra je pokidala konope i trajekt gurnula na druge brodove od kojih je jedan potopljen.

Neke lokacije koje spominjemo u ovom tekstu pretrpjele su razaranje od kojeg će se desetljećima oporavljati. Sustipan i Zvončac su značajno pogođeni, s više oborenih stabala, a potpuno uništenje pretrpjela je uvala Bene na Marjanu. Jedna od najljepših uvala, legendarno odredište generacija Splićana, sada je samo trag u beskraju naših sjećanja. Nikada nije bilo pravo vrijeme za idealno je dokumentirati, jer tamo sve sporedne aktivnosti padaju u drugi plan.

Tek sada, kada Bena više praktički nama, ostaje žal za većom revnošću. Svejedno, i ova oskudna kolekcija fotografija uhvaćena jednom u prolazu, poslužit će kao svjedočanstvo jednog vremena za kojeg se nadamo da će ga naši potomci opet moći doživjeti.

***

Gledajući Split iz daljine, moglo bi ga se opisati kao grad između dva brda. I dok je brdo na istoku novijeg datuma i nije nešto o čemu bismo voljeli ovdje pisati, brdo na zapadu je najvrjednije što ovaj grad ima.

Kako opisati neopisivo?

S onu stranu centra, jasno je povučena crta u kojoj se boja grada iz urbane, naglo transformira u zelenu. Kilometri zelene, uokvireni plavetnilom mora… Reći da je to najljepše mjesto u “najlipšem gradu na svitu”, ne bi bila laž, ali bilo bi nekako šturo i nepotpuno.

Ako ste došljak i brdo nazovete Marjan, stariji Splićani će vas rado ispraviti da se pravilno kaže “Merjan”, iako ga ni sami tako više ne zovu.

Grad i brdo čine neraskidivu cjelinu još od pamtivijeka. Vizura grada i brda su se kroz povijest mijenjale, ali njihova isprepletenost, prostorna i svaka druga, ostala je konstanta do današnjeg dana.

Zimi, kada se poželite sakriti od bure i upiti malo sunca, proći ćete Marjanskim tunelom, skrenuti desno i tu, bilo gdje da stanete, bit ćete zaštićeni od hladnoće, a ljepota kojoj ćete nazočiti očarat će vas poput pijeva sirena, tako jako da ćete poželjeti tu ostati zauvijek.

Ljeti, kada se poželite skloniti od nesnosne vrućine, potražit ćete zaklon u hladovini stoljetnih borova ili skočiti u kristalno prozirno, a opet tako plavo more.

Ako ste ovisnik o ozonu i krepkom šumskom zraku, nema ničeg ljepšeg od šetnje šumom poslije kiše. Nakon obilnijih kiša, na Prvoj vodi ćete vidjeti na desetke izvora i vrulja (podmorskih izvora) kako vodu vraćaju nazad u more. U ekstremnim situacijama vidjet ćete i vodoskoke iz mora!

Splitska riva je prekrasna, ali najljepše mjesto za popiti jutarnju kavu, svakako je Prva vidilica. Za turiste je to neizostavna lokacija za panoramsko fotografiranje grada. Lako dostupna, skoro u gradu, a opet dovoljno izdvojena i posebna.

Ako pak želite pogled na čitav svijet, uspet ćete se još malo više, do “Zastave”, na najviši vrh Telegrin. Neki će možda na putu do gore zastati kod crkve sv. Nikole i diviti se mediteranskoj rapsodiji u kamenu. Drugi će ostati kod zoološkog vrta, na nekoj od klupa u debeloj hladovini, uživajući u blagom milovanju maestrala ili će se napiti hladne vode na špini (slavini) iz kamena.

Ljubitelji fizičke aktivnosti, šetnje, trčanja, vožnje bicikla, pronaći će tu, s druge strane centra, stotine staza, kraćih i dužih, asfaltnih i kamenitih, zemljanih i travnatih, šumskih i morskih… Ni oni željni vožnje kajaka, plivanja, skokova s litica u more, sigurno neće biti zakinuti.

Ako ste više za vježbanje na spravama ili igranje tenisa, Marjan je idealno mjesto. Kao i za ljubitelje adrenalina. Skrivene duboko u šumi, čekaju ih staze za brdski biciklizam.

Možda postoje još neka mjesta koja mogu ponuditi sve ovo do sada nabrojano, pa se možemo prebaciti na one zahtjevnije, koji imaju malo specifičnije zahtjeve. Recimo da ste penjač i želite litice s najljepšim pogledom koji se može naći, uz miris mora, borova i eteričnog bilja, npr. lavande, smilja, vrijeska, kadulje, ružmarina ili svega toga istovremeno… Da po mogućnosti možete svoje stvari sakriti u hladovini agava i okrijepiti se smokvama sa stabla do? Nema problema, ovo mjesto s druge strane centra, sve to pruža.

A penjanje po liticama iznad mora, gdje jedva čekate pogriješiti, pasti u more i okupat se? Da, pa to se podrazumijeva!

Prekrasne uvale, plaže i stijene uronjene u more, pružaju scenografiju koja nadilazi maštu kreatora filmskih setova. Zato tu i dolaze filmske ekipe snimati filmove koji to mjesto opisuju s ovakvim tekstom glavnih protagonista: “I have a picture in my head of a place I don’t know if it’s real, but it has a feeling and the feeling’s real… This place is overwhelming! It’s amazing how easy humans can get used to even something spectacular…”.

Za sve željne kontemplacije, meditacije i opuštanja postoji na stotine manje i više skrivenih kutaka na Marjanu. Pustinjaci su još prije više stotina godina prepoznali ovo mjesto i tu u liticama uklesali svoje eremitaže.

Stoljetne crkvice i kapelice, najranija ponoćka na svijetu uz purpurni zalazak zimskog sunca, hipnotizirajući pjev cvrčaka u ljetnim vrućinama i razdraganih ptica u proljeće…

Miris smole, mediteranska vegetacija u svom najljepšem izdanju, suhozidi, kamene skale i ograde, impozantne litice, kamene skulpture, spektakularni vidici na more, otoke i “najlipši grad na svitu”… Kako opisati neopisivo?

Neki su pokušali pjesmom, neki fotografijom i kistom. Merjan je vječita inspiracija i nadahnuće.

Većini turista Marjan je vidikovac ili kulisa, ovisno od kuda usmjere svoje objektive. Njima je to brdo s druge strane centra. I Splićanima je, samo oni ga doživljavaju na jedan potpuno drugačiji način. Brdo je to vrlo slojevite strukture, a tu ne mislimo samo na onu geološku. Da biste pronikli u tu slojevitost, morate je živjeti. Morate prvo shvatiti Split, njegov mentalitet i stil života. Danas i kroz povijest.

Marjan je tisućljetna muka težaka na ovom prekrasnom, ali surovom kršu, zasoljenom morem i premreženom bezbrojnim, danas zaraslim suhozidima. Marjan su i staze utabane kopitima tovara, zavjeti pomoraca koji isplovljavaju put dalekih mora s kojih se možda nikada više neće vratiti, odlazak u daleke Amerike, isposništvo pustinjaka, prkos i domoljublje, “mila trobojnica” kao simbol otpora okupatoru, opjevana i postavljana u vremenima najveće represije… Isprepletenost povijesti, ljudskih težnji, patnji i nadanja… Esencija dalmatinskog duha, ispričana i oživotvorena kroz svaki njegov isklesani i neisklesani kamen…

I onda, kako opisati neopisivo? Nemoguće. Zato Marjan treba doživjeti, po mogućnosti iz različitih perspektiva u bezbroj iteracija…

Kako obići Marjan?

Najbolje polako i iz više navrata!

1. Sjeverna kapija, 2. Prva voda, 3. Bene, 4. Institut, 5. Južna rampa, 6. Kašjuni, 7. Šantine stine, Sv. Jere, 8. Promatračnica, 9. Sedlo, 10. Zastava, vrh Telegrin, 11. Botanički vrt, 12. Zoološki vrt, 13. Sjeverna rampa, 14. Prva vidilica, 15. Tomića stine, 16. Sustipan, 17. Jadran, 18. Zvončac, 19. Meštrovićeva galerija, 20. Ježinac, Obojena, 21. Meštrovićev kaštelet, 22. Vila Dalmacija

Ako ste u kratkom posjetu i želite vidjeti najviše, naša preporuka je sljedeća ruta:

Prva vidilica – crkva sv. Nikole – nastavak Marangunićevim šetalištem – botanički vrt – ponovo spajanje na Marangunićevo šetalište – Sedlo – promatračnica (toranj) – crkva sv. Jere s eremitažom – Karepićeva kula – povratak preko Sedla – vrh Marjana Telegrin (Zastava) – spust na Zoološki vrt – povratak na Prvu vidilicu.

Ova ruta je duga nekih 6,5 km i ima oko 200 m visinske razlike. Tu nije uračunat uspon do starta na Prvoj vidilici. Za to sve obići, polako uz puno fotografiranja i odmaranja, planirajte pola dana.

Svakako planirajte posjet Zvončacu i Sustipanu, te šetnju uz more do uvale Ježinac (Obojena). Do Zvončaca možete autom, ali istu šetnju možete započeti i obrnuto, s Ježinca gdje se isto može parkirati.

Od lokacija koje vam ostaju za obavezno posjetiti je sjeverna strana Marjana (bar do Bena), do čije kapije možete doći i autom.

Pojmovnik, zanimljivosti i lokacije na Marjanu

Veličina

Površina Marjana je oko 340 ha, od čega je polovica pokrivena borovom šumom. Dužina mu je oko 3,5 km, a najveća širina 1,5 km.

Merjan

Današnji naziv je nastao u 19. stoljeću izmjenom starijeg oblika Merjan koji je danas još očuvan kod starijih Splićana.

Marulianus

Jedan od rimskih naziva za Marjan.

Legenda o golom brdu

Često ćete u žargonu čuti “Marjan je prije bio gol”. To posebno vole isticati zagovornici gradnje na Marjanu koji bi ga najradije vidjeli golog bez šume sa zgradama do samog vrha. Da, postojala su razdoblja u kojima je Marjan bio bez šume, ali isključivo ljudskom nebrigom i uništavanjem. Marjan je prije toga bio obrastao šumom. Smatra se da je bio pošumljen još u doba Rima, jer je na rimskoj karti “Tabula Peutingeriana” iz prvog stoljeća, na mjestu Marjana ucrtan hram božice Dijane. Dijana je bila božica lova, povezana s divljim životinjama i šumama. Ako i to osporimo kao dokaz, znamo da je bio pošumljen u srednjem vijeku, jer se u Statutu grada Splita iz 1312. godine zabranjuje sječa stabala na Marjanu.

Pošumljavanje Marjana

Pod pošumljavanjem Marjana podrazumijeva se zadnje pošumljavanje koje je započelo 1852. godine, kada se krenulo sa sadnjom uglavnom alepskog bora. Nakon godina nebrige i dugotrajne erozije tla, borovi su izabrani kao bazna vrsta koja priprema tlo i stvara preduvjete za sadnju drugih vrsta.

Začetnik ove akcije bio je prof. Juraj Kolombatović, hrvatski prirodoslovac i osnivač društva Marjan (1903.), društva čija je namjena bila uspostava trajne brige o očuvanju Marjana.

Legenda o vulkanu

Teorija o Marjanu kao vulkanu spominje se svako toliko. Glavno uporište ove teorije su izvori sumporne vode, posebno na istočnoj strani brda, gdje su ukroćeni izgradnjom lječilišta.

Prva vidilica

Ovo je kultno mjesto odakle se proteže pogled na čitav grad.

Kafić i omiljeno okupljalište za lijepog vremena, do kojeg se dolazi ili nekom od uličica kroz Varoš ili kamenim skalama od Tomića stina. Može se čak i autom iz smjera Spinuta, ali parkinga je vrlo malo i lakše je dobiti na lutriji nego ga ovdje pronaći. Nekima je ovo najdalja točka do koje se ide na Marjan, a Marjan ovdje tek počinje.

Sjeverna strana

Sjeverna strana je totalno drugačija od južne. Veća i šumovitija, za većinu je polazišna točka za na Marjan. Logičan je izbor uvijek kada nije zima i ne puše bura. Ako se s nekim dogovorite za na Marjan, a niste precizirali gdje, vjerojatno ćete ga pronaći kod sjeverne kapije.

Sjeverna kapija (Marjanska vrata)

Marjanska vrata, Sjeverna kapija ili samo “kapija”, još poznata i kao Spinutska vrata, po istoimenom kvartu sa sjeveroistočne strane Marjana, glavni je ulaz na Marjan. Tu očekujte najveće gužve, bicikliste, trkače, šetače, djecu koja uče hodati, kućne ljubimce… Ta će vas gužva pratiti uglavnom do Bena. Ispred kapije se nalazi besplatni parking koji se brzo popuni, tako da alternativa ostaje parking u lučici kod Prve vode.

Na Sjevernoj kapiji počinje i trim staza, a odmah lijevo vodi uspon na požarni put koji ide paralelno put zapada i spaja se s glavnim putem između Bena i Instituta.
Trkači računaju da od početka zaravni parkinga ispred Sjeverne kapije pa do Instituta ima 3 km. To je okvirna mjera koja se koristila prije ere pametnih telefona.

Sjeverna rampa

Sjevernu rampu ne valja miješati sa Sjevernom kapijom. Sjeverna rampa se nalazi na putu prema zoološkom vrtu sa sjeverne strane. Prolazit ćete ispred nje u više navrata ako slučajno budete tražili parking za Prvu vidilicu.

Prva, druga i treća voda

U Splitu ćete često čuti da netko ide na Prvu vodu. Na Prvoj vodi je prva u nizu plaža sa sjeverne strane Marjana. Da li je po tome dobila ime? Nije.

Ako pitate prosječnog Splićanina za nazive Prva, Druga i Treća voda, moguće je da ćete dobiti različite odgovore. Neki će vam reći da je to vezano uz stare špine (česme/slavine) postavljene uz stazu. Ali, od kuda onda prva u nizu špina na pola puta od Marjanskih vrata do Prve vode?

Marjan sa sjevrne strane ima dosta izvora slatke vode. Prije vodovoda, ljudi su se s vodom snabdijevali na ovim izvorima, pa su tako i nastala ta imena. Ako pogledate lokacije ovih “voda” primijetit ćete da su tu svojevrsne vrtače koje se spuštaju niz brdo do mora. Na dijelovima tih vrtača preko kojih prolazi cesta, primijetit ćete odvodne kanale ispod ceste, kojima se bujice odvode do mora. Nakon velikih kiša na Prvoj vodi, slatka voda izbija sa svih strana, i na kopnu i u moru. Ako su kiše obilnije, nije rijetkost vidjeti i vodoskoke kako izbijaju iz mora!

Lubinski porat (Vrulja)

Kao što smo spomenuli, Marjan obiluje vrujama, podmorskim izvorima slatke vode. Najviše ih je sa sjeverne strane. Međutim, na spomen “vruja na Marjanu”, uglavnom se misli na onu veću, stalnu kod Lubinskog porta na Trećoj vodi. Prekrasna mala uvala, gotovo uvijek u hladovini.

Bene

*** Kako smo u uvodu spomenuli, dana 8.7.2025. Split je pogodila najjača oluja u njegovoj pisanoj povijesti. pogođen je čitav grad, a najjače uvala Bene koja je čitava uništena. Fotografije i tekst su o Benama kakve ih pamtimo i kakve će opet jednom možda biti.

Bene su glavna uvala na sjevernoj strani Marjana. Omiljeno izletište s ugostiteljskim objektom, nekoć i dječjim igralištem, teniskim terenima, spravama za vježbanje, te kupalištem zapadne orijentacije.

Uvala je dobila ime po staroj crkvici sv. Benedikta.

Betonsko-kamena plaža s pijeskom na morskom dnu uz puno hladovine borova specifičnost je Bena koja ima posebnu draž!

Bene su svojevrsno odredište. Ako idete na sjevernu stranu Marjana, Bene se nude kao logičan cilj. Ovdje možete očekivati puno ljudi, posebno vikendima i praznicima. Uglavnom su to obitelji s djecom.

Predio na punti prije Bena stariji zovu bunkerima, iako su jedini sačuvani bunkeri oni na vrhu na Giromettinoj stazi između Sedla i Križa.

Nekima je otrčati do Bena pokazatelj kakve takve forme. Ovdje se nalazi i okretište za bus koji dolazi s južne strane Marjana.

Ako ovdje ugledate auta, to su ljudi s propusnicama. Propusnice su se izdavale uglavnom ako imate zakazan termin za tenis, ali kao i sve kod nas i ovo je podložno malverzacijama. Uglavnom, od Bena na dalje možete očekivati nailazak autobusa ili zalutalog auta.

Bene su na žalost i stvar politike. Kako su na pomorskom dobru, tako županijske vlasti daju koncesiju podobnima, često na štetu grada. Višegodišnja nebriga neodgovornih, nezainteresiranih i potkapacitiranih koncesionara dovela je do toga da Bene izgledaju zapušteno, neodržavano, pa čak i devastirano.

Institut

Institut za oceanografiju i ribarstvo, utemeljen 1930. godine i krajnja je zapadna točka Marjana. Obično se trči do instituta i nazad. Tu je autobusna postaja, a plaža na punti je omiljeno kupalište svih koji zaziru od konvencionalnog. Struje su tu jake, a pomorski promet učestal, pa pazite da ne plivate daleko od obale.
Institut je točka koja, ako niste ubrzali s biciklom, označava težak uspon prema Južnoj rampi.

Požarni put

Od kapije do Bena je često gužva. Bicikle, trkači, šetači, stranci, školski sati tjelesnog, utrke… Požarni put je alternativa za sve one koji ne vole gužvu na sjevernoj strani Marjana.

Od kapije se uspnete lijevo i nastavite uzbrdo sve dok ne stignete do puta koji je probijen radi pristupa vatrogasnih vozila. Požarni put je prekrasan, jer prolazi kroz najveće šume Marjana!

Ide paralelno s donjom cestom i završava iza Bena, malo prije Instituta. S njega se možete spojiti na bezbrojne staze i s gornje i s donje strane. To je ljepota Marjana – možete pronaći stazu na kojoj nećete nikoga sresti. Samo vi i priroda.

Južna strana

Južna strana je totalno drugačija od sjeverne. Ona je logičan izbor ako puše bura ili je hladno. Ovdje je zavjetrina i tu sunce uvijek grije bolje!

Ovo je strana koju birate ako želite uživati u spektakularnim pogledima na more i otoke. Ovdje ćete pronaći neke od najljepših lokacija na svijetu, poput crkve sv. Jere, Šantinih stina, “Južne vidilice”… Cesta zatvorena za promet, serpentinama savladava visinu i dalje nastavlja preko Sedla do vrha Marjana.

Ispod se smjestila jedna od najljepših uvala – Kašjuni.

Južna rampa

Ako postoji sjeverna kapija, onda bi ovo trebala biti južna. Međutim, umjesto kapije ovdje je postavljena rampa. Ovo je krajnja točka do koje možete slobodno voziti automobil južnom stranom Marjana. Kroz nju mogu proći jedino vozila s dozvolom ili kada je promet otvoren u vrijeme radova u Marjanskom tunelu. Pored nje je i druga rampa na cesti koja vodi južnom stranom uzbrdo.

Marjanske skale

Marjan ima puno skala. Zato se na njemu i trče tradicionalna “Skalinada”. Najpoznatije su one što iz smjera Matejuške vode do Prve vidilice, te one koje od “Zoološkog” vode do vrha Marjana.

Prvi vrh

Prvi vrh je onaj kod zoološkog vrta na nadmorskoj visini od 125 m. Tu je sagrađena zgrada Meteorološkog opservatorija, restoran koji je poslije preuređen u Prirodoslovni muzej, te Zoološki vrt.

Ispred postoji špina u kamenu gdje se može utažiti žeđ. Dalje prema zapadu je zaravan na kojoj su smješteni sadržaji za dječju zabavu (nekadašnje Indijansko selo).

Postoji i mala pozornica na otvorenom na kojoj se održavaju predstave. Ovdje se tradicionalno održava prvomajska proslava na kojoj nazoče tisuće Splićana.

Zoološki vrt

Zoološki vrt i Prirodoslovni muzej otvoreni su 1926. godine. Dvije godine kasnije otvara se i morski akvarij, prvi takav u ovom dijelu Europe. Kasnije je pretvoren u terarij. Prvi ravnatelj i kustos bio je profesor Umberto Girometta.

Zoološki vrt je desetljećima stagnirao, tako da mu je na kraju prijetilo zatvaranje. Zbog neadekvatnih uvjeta, većina divljih životinja je podijeljena drugim zoološkim vrtovima, te su ostavljene samo domaće životinje. Zoološki vrt danas nekako preživljava isključivo nesebičnim zalaganjem voditeljice i zaposlenika koji su krasni i krajnje predani čitavom projektu! Ovdje se održavaju dječje radionice i drugi sadržaji, a životinje se može hraniti.

Vrh Marjana, Drugi vrh, Veli križ ili Telegrin

Ovo je najviši vrh Marjana s visinom od 178 m. Službeno ime mu je Telegrin. Dvije su teorije o nastanku imena. Prema teoriji koju zastupa više autora, ime je došlo od latinske riječi “peregrinus” – “hodočasnik”. Druga, manje zastupljena teorija, tvrdi da ime Telegrin potječe od toga što je za vrijeme Napoleona na vrhu Marjana bio postavljen telegraf za komunikaciju.

Vrh Marjana je plato ograđen kamenom ogradom s pogledom od 360 stupnjeva (koliko dozvoljava bujna vegetacija oko njega). Na platou su postavljene klupe za odmor, a njegovo glavno obilježje je hrvatska zastava.

Zastava

Zastava na vrhu Marjana je ona iz pjesme – “Mila trobojnica”. Uvijek je postavljena i vidljiva iz svih dijelova Splita.

Križ

Križ na Marjanu je bio postavljen 1900. godine. Od tada ljudi vrh Marjana zovu i “Veli križ”. Austrougarska vojska ga skida da ne bi služio kao meta tijekom Prvog svjetskog rata. Postojala je inicijativa za njegovo vraćanje 1927. godine, ali novi križ je postavljen tek 2013. godine. Izrađen je od bijelog kamena, visine 13 metara (visina sa stubištem, 10 m bez stubišta). Postavljen je ispod vrha Telegrin sa zapadne strane.

Treći vrh

Treći vrh je na zapadnim obroncima Marjana na nadmorskoj visini od 148 m. Na njemu se nalazi protupožarna promatračnica.

Protupožarna promatračnica

Na mjestu stare, 2024. je izgrađena nova, moderna.

Otvorena je za posjete besplatno i s nje se pruža jedan od najljepših pogleda na svijetu!

Sedlo

Sedlo je prijevoj i sjecište više puteva i staza na Marjanu. Od tu se može krenuti na istok lijevo put vrha Telegrin, srednjim putem, Giromettinom stazom, preko bunkera opet do Telegrina i desno Marangunićevim šetalištem prema Botaničkom vrtu i crkvi sv. Nikole, te dalje prema Prvoj vidilici.

Na zapad se kroz šumu može desno “Stazom babe Marte” do spomenute protupožarne promatračnice i dalje do Instituta, te lijevo na južnu stranu put crkve Gospe od Betlema i sv. Jere nizbrdo prema Kašjunima. Sa Sedla se može i šumskim stazama na sjever put Bena, te na jug.

Botanički vrt

Botanički vrt na Marjanu nalazi se s južne strane, odmah iznad Marangunićevog šetališta, na potezu od crkve sv. Nikole prema Sedlu.

Osnovan je 1951. godine, a njime upravlja Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu. Nakon dugogodišnje nebrige i propadanja, prije par godina pokrenut je projekt revitalizacije i obnove.

Obnovljen je i otvoren za javnost početkom 2025. godine.

Marangunićevo šetalište

Popularni put koji vodi južnom stranom Marjana od crkve sv. Nikole preko Sedla niz južne padine Marjana. Na dvije trećine puta prema Sedlu nalazi se poznata vidilica koja gleda na jug, te jedna ispod protupožarne promatračnice i crkve Gospe od Betlema.

Šantine stine

Šantine stine su litice ispod Trećeg vrha s južne strane Marjana. Najbolje su vidljive s plaže na Kašjunima, te čine spektakularnu scenografiju čitavog kraja. Doći u Split, a ne vidjeti ovaj dio je veliki propust!

Na ovim stijenama postoje mnogi penjački smjerovi koje čitavu godinu pohode penjači iz cijeloga svijeta. Usred zime ovdje je ugodno boraviti kratkih rukava i uživati u suncu i spektakularnim pogledima.

U Šantinim stinama su uklesane eremitaže (pustinjački stanovi), što čini nesvakidašnji prizor i rijetko viđenu atrakciju u svjetskim razmjerima!

Crkva sv. Jere

Sagrađena je u 15. stoljeću na mjestu gdje se nekoć nalazila crkva sv. Cirijaka.

Ispred crkve se nalazi omanji plato s gustirnom i kamenom ogradom s klupicama. Mjesto je to idealno za odmor i razmišljanje.

Prekrasni vidici na more i otoke, zaklonjenost od vjetra, energija i sjetno ozračje ovo mjesto čine posebnim! Meni osobno na vrhu je ljestvice od par najljepših mjesta na svijetu!

Osim jedinstvene lokacije, glavno obilježje crkvice je kombinacija gotičkog i renesansnog stila.

Crkva svoja vrata otvara jako rijetko. Do sada se to uglavnom događalo na dan Noći muzeja i spomendan sv. Jerolima.

Marjanske eremitaže (pustinjački stanovi)

U stijeni pored crkve sv. Jere, smještena je eremitaža (pustinjačka špilja) iz srednjeg vijeka, obnovljena u drugoj polovici 15. stoljeća. U njoj su prema legendi, boravili sv. Jeronim i sv. Cirijak.

Ovo je nekoć bilo udaljeno mjesto. Iz Splita se nije jednostavno dolazilo do ove lokacije. Zaklonjeno i izolirano, ovo mjesto je bilo idealno za isposnički život pustinjaka. Mjesto je ovo neopisive ljepote, lokacija od koje zastaje dah, a kontemplacija je uobičajeno stanje duha.

Eremitaža je znala biti otvorena za posjetitelje na dan Noći muzeja i spomendan sv. Jerolima.

Karepićeva kula

U procjepu Šantinih stina u blizini eremitaža sv. Jere, nalazi se kula iz 1523. godine. Služila je za skrivanje i obranu radnika u polju u slučaju napada gusara i Turaka. Nad ulaznim vratima je grb obitelji Karepić s latinskim natpisom “Složnima se zavjeti uslišaju, a nesložni uzalud rade 1523”.

Crkva Gospe od Betlema

Sagrađena oko 1500. godine, nazvana je prema renesansnom reljefu Kristova rođenja iz 15. stoljeća. Nalazi se na južnim padinama Marjana ispod protupožarne promatračnice.

Ovdje se svake godine na Badnjak, održava najranija ponoćka u 16h. Ako je vrijeme lijepo, purpurni zalasci sunca i ambijent čitav doživljaj čine jedinstvenim!

Crkva Gospe od sedam žalosti

Crkvica je smještena na južnim padinama Marjana u šumi iznad Kašjuna. Sagrađena je u 15. stoljeću na starijem svetištu iz 1362. godine. U njoj se nalazi reljef Juraja Dalmatinca.

Prepuna je molitvi i zavjeta ljudi ispisanih na zidovima.

Crkva sv. Nikole

Zavjetna crkva na putu od Prve vidilice prema Sedlu (lijevo) i Zoološkom vrtu (desno). Gradnja je započeta 13. siječnja 1219., a dali su je sagraditi Splićanin Rako i supruga mu Elizabeta.

Crkva sv. Jurja

Izgrađena početkom 9. stoljeća, nalazi se na Punti Marjana u blizini Instituta.

Židovsko groblje

Groblje se nalazi odmah iza Prve vidilice. Ograđeno je visokim zidom. Datira iz 1573. godine kada venecijanska vlast dodjeljuje dotično zemljište Židovskoj općini. Danas je proglašeno spomenikom prve kategorije.

Bambina glavica

Uzvisina na južnoj padini brda Marjan. Ovdje su pronađeni ostaci ljudskog života iz prapovijesti.

Kašjuni

Najljepša uvala u Splitu, s pogledom na Šantine stine i južnu stranu Marjana, oduvijek je bila oaza mira i tišine.

To se ljeti drastično mijenja, kada nakon 9 h nastaje kaos. Uvala se sustavno devastira zadnjih 10 – 15 godina. Plaža koja je nekoć bila prekrasna, uništena je ilegalnom nadohranom industrijskim kamenom i rizlom za grobnice. Mir uvale je uništen izgradnjom dvaju ružnih i bučnih ugostiteljskih objekata za koje su se koncesija domogli koruptivnim radnjama i za koje je izdano rješenje za rušenje. Izgrađen je nelegalni dok na koji pristaju brodske ture sa stranim turistima. Postojeći parkinzi za domaće ljude su blokirani, a dio s gustom borovom šumom i stoljetnim stablima je devastiran ilegalnom sječom. Pojavom Ubera, stvara se potpuni prometni kolaps, jer vozači blokiraju prolaze, poput lešinara čekajući da nekome od stranaca dosadi sva ta vreva i da se odluči vratiti u grad. Veliki dijelovi plaže su uzurpirani ležaljkama koje nikome ne trebaju, osim možda pijanim strancima koji se po njima valjaju i slikaju za Instagram.
Čovjek je uvijek bio najgori neprijatelj prirode. Kada vam netko spomene Kašjune kao najljepšu plažu, riječ je samo o lijepim uspomenama. Uvala da, ali plaža više ne.

Na krajnjem zapadnom dijelu uvale, tamo gdje počinju stijene u moru, nudistički je dio plaže. Do njega se može doći i kozjim stazama s ceste na prilazu južnoj rampi.

Vila Dalmacija

Vila Dalmacija se nalazi između Kašteleta i Kašjuna. Ovo je ograđeni kompleks koji nije u potpunosti dostupan javnosti. Početkom 20. stoljeća vilu je izgradio poduzetnik Franjo Schiller. Nakon 2. sv. rata, uzeli su je komunisti, te je postala poznata i kao Titova vila. U to vrijeme je bila strogo čuvani vojni objekt. Nakon pada komunizma, kompleks propada. Od potpune propasti spasila ju je današnja glavna namjena – organizacija mondenih vjenčanja.

Unutar kompleksa smješten je i Mediteranski institut za istraživanje života koji je osnovao naš renomirani znanstvenik dr. Miroslav Radman.

Meštrovićeva galerija i kaštelet

Dva nevjerojatna mjesta… Vrlo neljubazna gospođa na ulazu nije dozvolila fotografiranje, jer da trebaju nekakve posebne dozvole. Rekao bih da je to uzurpacija javnog dobra, jer Meštrović svoju ostavštinu nije dao ćatama i birokratima, već hrvatskom narodu. Kako na njihovim službenim stranicama nema kvalitetnih fotografija objekata (što je sramotno, ali tipično za uhljebe), nemamo materijale za ovu sekciju.

Ulaz u Meštrovićev kaštelet je sa strane ceste, a karta za obilazak Meštrovićeve galerije vrijedi i kao ulaznica za kaštelet.

Ježinac, “Obojena”, Kaštelet

Ovo je kultna uvala u Splitu! U njoj imamo dvije velike plaže. Mnogi će jedan od tri imena iz naslova koristiti za čitavu uvalu, ali vala svojom topografijom podržava kooegzistenciju sva tri imena.

Ako dolazimo s istoka, iz smjera Jadrana i Zvončaca, većina ljudi prvu “uvalu u uvali” naziva Ježincem. Do nje vodi jedna od najljepših šetnica. Posebno je omiljena zimi, jer je osunčana i većim dijelom zaklonjena od bure.

Nakon Ježinca dolazi plaža koju većina naziva Obojena, po nekadašnjem kafiću i noćnom klubu “Obojena svjetlost”.

Iako su danas od nekadašnjeg legendarnog okupljališta mladih ostale samo ruševine, ime plaže, a nerijetko i čitave vale je ostalo. Tu ćete pronaći najsitnije žalo u Splitu, a na dijelovima čak i pijeska od kojeg djeca rade kule.

Obojena je nekoć bila mjestom nekih od najboljih ljetnih koncerata, tako da ima posebno mjesto u srcima generacija splićana.

Pored nje je veliki betonski plato, koji se ljet napuni do zadnjeg mjesta!

Dalje na zapadu nalazi se plaža koju većina zove Kašteletom i to po Meštrovićevom kašteletu koji se nalazi na litici iznad.

Sustipan

Sustipan je jedna od najljepših lokacija u Splitu, ali slobodni smo reći – i na svijetu. Danas je to prekrasan park sa stoljetnim borovima, odakle se pružaju spektakularni pogledi prema moru i Splitskim vratima (prolazu između Brača i Šolte).

Sustipan ima bogatu povijest i veliki značaj za Split i njegove građane. Od 1020. godine, Sustipan je sjedište benediktinske opatija sv. Stjepana prvomučenika. Samostan su osnovali i sagradili građani Splita koji su imali pravo sudjelovanja u izboru opata, nakon biskupa i kneza, najuglednijeg građanina Splita.

Svoj vrhunac opatija doživljava za vrijeme splitskog nadbiskupa Lovre, a najpoznatiji stanovnik i redovnik samostana bio je posljednji hrvatski kralj iz loze Trpimirovića, Stjepan II. Pretpostavlja se da je bio i pokopan na Sustipanu.

Samostan polako propada od 14. stoljeća kada se i napušta. Godine 1832. biva konačno srušen, a gradska uprava ga pretvara u groblje. Groblje egzistira sve do kraja 2. sv. rata kada se premješta na Lovrinac.
Ovo je mjesto velike ljepote i pijeteta. Skupa s parkom Zvončac je jedna od najljepših lokacija u Splitu i omiljeno odredište građana u potrazi za mirom u prirodi.

Sustipan je i omiljeno okupljalište mladih i to kroz sva godišnja doba.

Osim ljepote i skrivenih kutaka Sustipan nudi i izazove. Oni najhrabriji ljeti svoju hrabrost ovdje stavljaju na kušnju skokovima u more!

Na Sustipanu se već duži niz godina održavaju ljetni koncerti u okviru manifestacija Splitskog ljeta i Sna sustipanske noći. U početku je to bilo decentno, ali kasnije je održano par bučnijih, manje primjerenih koncerata koji su podigli dosta rasprave i izazvali osudu dijela javnosti. Sjećanja na grobove najmilijih još su dosta intenzivna, tako da je granica između “primjerenog” i “neprimjerenog” vrlo “delikatna”.

Problem je tim veći, što je dosta kostiju ukopanih ostalo na Sustipanu, jer je ekshumacija provedena vrlo traljavo. Za vrijeme najjače bure tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada su neka stabla bila iščupana iz korijena, korijenje je iz zemlje povuklo i kosti.

Zato od Sustipana ne bi trebalo raditi cirkus, već to treba ostati mjesto pijeteta i prekrasan park otvoren svima koji požele malo ljepote i mira.

Zvončac

Park i predio Splita podno Marjana. Skupa s Jadranom i Sustipanom čini nerazdvojivu cjelinu i najljepši dio Splita. Zvončac je uvijek prepun djece i mladih.

U proljeće su livade prepune cvijeća, tako da se Zvončac pretvara u najljepšu destinaciju za piknike i druženje u prirodi. Često se na njemu organiziraju slavlja rođendana na otvorenom.

Jadran

Jadran kao toponim nastao je od istoimenog hotela koji se savršeno ugnijezdio na Zvončacu podno Sustipana. Poznat kao sportski hotel, ima dva bazena, od koji je jedan olimpijski.

Dom je vaterpolo kluba Jadran. Ovo mjesto je bilo domaćinom raznih manifestacija, a jedna od najpoznatijih su svakako Melodije hrvatskog Jadrana. Ići na Jadrana ne znači nužno ići na bazene ili tribine. Jadran je nekoć imao kultnu teretanu, jednu od rijetkih u gradu. S vanjske strane je i popularno betonsko kupalište koje se jedino naplaćuje u Splitu.

Na punti Jadrana je kafić gdje se u jedinstvenom ambijentu može uživati u suncu usred zime, a odmah do, ispod zidina Sustipana je i legendarni teren za mali balun gdje su svoje vještine brusili mnogi poznati igrači!

Tomića stine

More je nekoć oplakivalo ove stijene okićene pitoresknim kućicama. Matejuška je prirodna uvala, najbliža gradu, tako da nije čudno da je ovdje najstarija ribarska luka (mandrač / mandroč). Uvalu ovdje uokviruju dvije kose (grebena) – Tomića stine i Solurat. Iza njih se proteže jedan od najstarijih dijelova Splita – Varoš. Varoš se penje uz Marjan sve do Prve vidilice. Tu je u blizini i poznata Križeva kala i jedna od najstarijih crkava – crkva sv. Mikule (1068.). Varoš s druge strane ograđuje legendarna plinara (sada Plinarska ulica) i Stari plac ili Staro Hajdukovo igralište. Odmah iza Tomića stina (na zapadu) kreću legendarne Marjanske skale.

Devastacija Marjana

Nepojmljivo je da jedna lokacija poput Marjana nekima predstavlja “trn u oku”. Pohlepni građevinski lobi, sitni interesi pojedinaca bez savjesti, te nestručnost i korumpiranost uhljeba kontinuirano “nagrizaju” ovaj svjetski biser. Jedna od neslavnih epizoda devastacije Marjana dogodila se 2019. godine. Zbog sustavne nebrige došlo je do najezde nametnika potkornjaka koji je prijetio sušenju šume. Nije nemoguća ni teorija da je namjerno donesen kako bi se pristupilo sječi šume čime bi Marjan izgubio zaštićeni status, te time postao metom izgradnje.

Prvotno planirana sječa 20 000 stabala pretvorila se u pravi ekocid. Bez nadzora, krajnje netransparentno i pogodovanjem raznim interesnim skupinama, posječeno je preko 45 000 stabala. Nezavisni stručnjaci koji su krišom radili nadzor tvrde da je više od polovice stabala bilo zdravo. Čitavi dijelovi Marjana su doslovno ogoljeni. Danas ako krenete od sjeverne kapije prema Benama, većim dijelom ćete biti izloženi suncu. Prije je to sve bila duboka hladovina.

Nebrizi su svjedočili svi građani, a bila je očita. Mjesecima ostavljena posječena stabla, bez skinute kore u kojoj obitava potkornjak, feromonske zamke premalog broja, nikada naknadno nadopunjene, te krš u čitavoj šumi, čak i laicima su govorili sve o sprezi tadašnjeg ravnatelja javne ustanove Park šuma Marjan, korumpiranih gradskih vlasti i interesnih mafijaških lobija.

Promjenom vlasti, počela se sanirati šteta na Marjanu, ali proći će desetljeća da Marjan zacijeli svoje rane i ponovo zasja punim sjajom. Ovo je pouka svim ljudima dokle je spremna ići ljudska pohlepa u ataku na zdrav razum i najveće vrijednosti koje baštinimo.