Kanjon Prosik

Napomena: Podaci o dužini staze i visinskoj razlici se odnose na oba smjera zajedno. Iako za staze koje nisu kružne imamo praksu davati podatke samo za jedan smjer, kanjoni su iznimka, jer većinu visinske razlike čini uspon na povratku.

Jako dobro poznajemo Omiško zaleđe i čitavo područje prema Slimenu i Zadvarju. Često smo bili i na području oko Dubaca i Gornjih Brela, ali kanjon Prosik nam je svo to vrijeme nekako ostao skriven. Tako je bilo sve do prije par godina kada smo slučajno saznali za njega. Sama činjenica da jedno takvo mjesto postoji nadohvat ruke brojnih izletnika sa šireg područja srednje Dalmacije, a relativno malo njih za njega zna, vrlo je zanimljiva.

Do kanjona se može iz više smjerova, a mi smo ovaj put krenuli s njegove jugoistočne strane. Auto smo ostavili na raskrižju na kojem se s ceste od Dubaca skreće prema Slimenu, te smo zaštićeni branikom krenuli uz magistralu u smjeru Zadvarja i Šestanovca. Nakon 90 m staza se odvojili od magistrale skretanjem u šumu i dalje se spušta u kanjon.

Nakon kraće šetnje izlazimo iz šume i kamenim serpentinama se spuštamo do dna kanjona. Tu prolazimo pored starog bunara okruženog snijegom koji je pao par dana prije.

Nakon kraće pauze nastavljamo dalje. Veći dio kanjona je šumovit. Staza nastavlja s druge strane kanjona uzbrdo. Ovo je jedna od najatraktivnijih dionica, jer prolazi kroz stari napušteni zaseok Škrabiće.

Bilo je poprilično hladno, tako da smo jedva dočekali odmoriti se na ovoj osunčanoj strani kanjona.

Nakon Škrabića staza postaje još zanimljivija. Vodi podno litica koje se dominantno nadvijaju nad nama.

Nakon par stotina metara, dolazimo do raskrižja uz potok. Krajolik je ovdje vrlo dramatičan! Tu se jedna staza odvaja lijevo i vraća se kroz šumu na cestu prema Slimenu. Odlična solucija za sve koji se ne žele vraćati istim putem. Staza koja vodi dalje naprijed i desno, ulazi u impresivan kameni tjesnac. Ovakvo nešto nismo očekivali! Proveli smo dosta vremena stojeći i diveći se kamenom amfiteatru koji nas je okruživao. Nevjerojatno da smo ovo otkrili sasvim slučajno!

Nakon 200-tinjak metara, kameni zidovi popuštaju i otvaraju pogled na bitno drugačiji krajolik – livade okružene brdima, s Biokovom koje dominira na istoku. Prizor je stvarno nesvakidašnji!

S druge strane “polja”, cesta dalje vodi uzbrdo na Potpoletnicu, naselje na prilazu Zadvarju. Od dvadesetak kuća koje smo ovdje zatekli, većina se iznajmljuje u turističke svrhe.

Iako na prvi pogled izgleda kao zabit, lokacija je u stvari vrlo zanimljiva! Nudi mirno okruženje u prirodi, s raznoraznim atrakcijama u okolici, a opet je vrlo blizu Makarskoj rivijeri i najljepšem moru kojeg možete pronaći.

Kanjon Prosik nas je stvarno iznenadio u svakom pogledu i još jednom nam pokazao koliko toga skrivenog postoji na području našeg užeg i šireg zavičaja. Zato se radujemo svakoj novoj avanturi!