Izvor Une

Od izvora Une smo imali velika očekivanja. Naš najdublji izvor okružen zelenilom i prekrasnom prirodom… Dugo smo odgađali taj put, jer smo čekali idealan trenutak. Na kraju, kada je taj trenutak došao, ostavio nas je… hmm, prilično ravnodušnima.

Izvor Une podno planine Čemernice i brda Lisine naš je najdublji izvor. Dosad je istražen do dubine od 248 metara, ali dno nije dosegnuto.

Tu bi se možda mogla povući paralela s glumcem u kazalištu. Svi smo čuli za njega, kritičari o njemu pišu hvalospjeve, realno ima sve predispozicije da bude vrhunski – i vrhunske škole i talent, ali jednostavno taj dan nije bio njegov. Izvedba je bila osrednja. Svatko može imati loš dan, i glumac i gledatelj, pa i izvor.

Nisu lagali, okružen je zelenilom, impozantne litice uokviruju njegov bezdan sa sjevera, a Una se odmah preobražava u divlju ljepoticu. Ali, izvedba je ostala nekako neuvjerljiva. Možda smo bili umorni, jer smo čitav dan proveli na putu? Možda smo se već nagledali čuda prirode na Štrbačkom buku malo prije toga? Možda nismo pogodili doba dana, jer sunce je već bilo podosta odmaklo na zapad pa je tirkizna boja izvora zagasla? Možda je bilo previše turista? Da, stvarno ih je bilo dosta. U više navrata smo se micali sa staze kako bismo se mimoišli s kolonama izletnika. Na samom izvoru ljudi su se naguravali za snimiti fotografiju više. Spoticali su se i posklizavali po blatnjavim rubovima kako bi se makli iz kadra ili namjestili u njega… Bilo ih je nekako groteskno gledati. Kante obližnjeg odmorišta su bile prepune smeća koje je ispadalo uokolo…

Dio naše ekipe se već uputio nazad, a ja i žena smo ostali još malo. U jednom trenutku se sve raščistilo i stišalo. Ostali smo sami sa izvorom. Mi i on… Umio sam se hladnom, bistrom vodom. Bilo je nekako kao u epskim pjesmama. Osjetio sam se opet odmornim i živim. Kao da mi je veliki teret pao s leđa. Zagledao sam se u dubinu izvora. Opijala me njegova mirnoća. Kao da mi želio reći “I mene su umorili. Nisam baš u reprezentativnom izdanju. Još ćemo se mi vidjeti”.

I tako, dok se iz pozadine čuo šum rijeke, a sunce svojim zadnjim zrakama obasjavalo vrhove litica, ja i izvor smo se sve dogovorili, bez ijedne progovorene riječi. Vidjet ćemo se mi opet!

Ustali smo i krenuli prema izlazu.