Krasno, najljepši pogled na svijetu

Krasno (Krasno Polje) smo otkrili ne tako davno, prije nekih 15-ak godina. S obzirom na to da je Krasno nekoć bilo najjače marijansko svetište u Hrvatskoj, to je vrlo čudno, da ne kažem, poražavajuće. Svetište u Krasnom je bilo posjećenije od Marije Bistrice i Trsata, a ljudi su ga pohodili pješke i iz udaljenih područja, poput Dalmacije, Bosne i Hercegovine.

Danas ga posjeti i do 100 000 ljudi godišnje, ali nama je eto bilo relativno nepoznato. Možda je to zato što ovaj kraj nije u blizini nekih uobičajenih pravaca. Do njega ne dolazite slučajno, već s namjerom, jer cesta ovdje završava sa Sjevernim Velebitom.

Iako bi se o Krasnom moglo pisati na dugačko i široko, ovaj put ga spominjemo zbog jednog iznimnog mjesta – vidikovca na brdu svetišta.

Od podnožja brda, uz cestu, sve do crkve Majke Božje od Krasna, vode postaje križnoga puta

Sjećam se prvog dolaska prije 15-ak godina. Stigli smo ispred hotela navečer. Mrak je već bio poprilično pao i nije se puno toga vidjelo, ali dalo se naslutiti da se nalazimo na posebnom mjestu.

Nikada neću zaboraviti iduće jutro. Prozor nam je bio okrenut prema istoku i probudila me je intenzivna svjetlost svitanja. Prizor koji sam vidio kroz prozor je bio nesvakidašnji! Sišao sam ispred hotela i ostao zatečen viđenim – trake magle su se lijeno razvlačile po dolini, a brda su iz njih izranjala poput otoka. Kao da sam bio na Kornatima, a ne s drugu stranu Velebita. Beskrajno mnoštvo vrhova protezalo se na sve strane u nedogled. Kasnije je netko spomenuo da se od tu vidi sve do Bosne.

Godine su prolazile, a tog pogleda sam se sjećao kao najljepšeg kontinentalnog pogleda ikada viđenog. Svako nekoliko godina, kako bi nas put nanio, uglavnom spuštajući se sa Sjevernog Velebita, svratili bi i do ovog vidikovca u Krasnom. Nakon toliko ljepota viđenih u međuvremenu, mislili smo da će doživljaj ovog mjesta splasnuti, ali nikada nije. Svaki put bi nas iznova oduševio! Kada stanete pred taj prizor mora vrhova koji vire jedan iza drugoga u nedogled, posebno kada se nakon bure slika izbistri, ostanete očarani i hipnotizirani tom jedinstvenom ljepotom.

Uz rub platoa ispred hotela, polukružno su postavljene drvene klupe. Za sve one koji žele uživati bez stresa i žurbe. Vrijeme je ovdje irelevantno, a trošiti ga na žurbu je svetogrđe pred ovim savršenstvom prizora. Sjesti na jednu od ovih klupa i nazočiti serviranoj ljepoti, privilegij je koji bi svatko sebi trebao priuštiti bar jednom u životu.

Kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Uz ljubav i štoli već sve, ovo je svakako jedna od njih!