Vruja

“More, more!”, “Pelegrin!”, “Gospa!”… Vruja se mnogo toga naslušala kroz tisućljeća čovjekove fascinacije nepoznatim, strašnim i istovremeno lijepim, ali da se svi ti uzvici puste istovremeno, bili bi zaglušeni jednim jedinim – fijukom Vrujanke, biokovske bure, koja se ovdje obrušava svom svojom žestinom kroz prijevoj Dupci, od koje more tako vrije da se diže morska prašina toliko visoko da zaklanja pogled na susjedni otok Brač.

Prijevoj Dupci (300 m) odvaja Biokovo od masiva Dovnja, dijela Omiške (Primorske) Dinare. Ovdje se dotiču i dva primorja, ono Makarsko, koje počinje s Brelima i ono Omiško koje počinje s Piskom na dugoj strani. Dupci tako predstavljaju prirodni lijevak kroz koji bura dobija iznimnu snagu. Postoji izreka da se bura rađa u Senju, a umire na Vruji.

U prošlosti je uz litice bila postavljena sajla za koju su se ljudi držali kada bi ovuda prolazili za vrijeme bure. Njena snaga je tolika da bi bacala natovarene konje u ponor.

I nije samo bura ta zbog koje more ovdje vrije. Vruja ili vrulja je naziv za podmorski izvor slatke vode. Ogromne količine vode iz Prološkog blata, Biokova i Cetine ovdje izviru kroz nebrojne procjepe, duge i do 90 m. Nejveći od njih je kružnog oblika, promjera 60 m. Ovo je najveća vrulja na Jadranu, a vjerojatno i na Mediteranu.

Vruja ima status geološko paleontološkog spomenika prirode, a od najvišeg vrha Šatarice do morske razine ima 642 m visinske razlike.

Legende

Prema narodnoj predaji, upravo su se na Vruji Hrvati u sedmom stoljeću prvi put spustili iz unutrašnjosti i povikali “More, more!”.

O Pelegrinu, drevnom ukletom gradu na dnu mora govori druga legenda. Navodno se zvona njegovih crkava i danas ponekad mogu čuti kada se more uzburka. Legenda kaže da onaj koji se na Božić u ponoć zatekne na ovom mjestu može ugledati bijele konje koji iz mora vuku kočije s princom i princezom. Ako bi taj netko uspio uskočiti u kočiju i dodati princu uzde, s Pelegrina bi bila skinuta kletva i on bi se ponovo izdigao iz mora.

Dupci obiluju i drugim čudima. Na prolazu zvanom Prokop, u stijeni je voda napravila Gospin lik. Mještani su na tom mjestu sagradili kapelicu kraj koje bi se uvijek pri prolasku prekrstili.

Staza

Vrujom ispod ceste prolazi staza kojom se iz Piska može doći do Brela, ali mi smo ovdje stavili samo jedan njen dio u dužini od 3 km koji kreće od vidikovca na jadranskoj magistrali i završava na jednoj od plaža na istoku.

Stazu bi okvalificirali kao laku, ali zbog strmine pri spustu na odredišnu plažu, a posebno one duže i strmije do glavne plaže, ipak smo je ocijenili srednje teškom.

Auto je najbolje ostaviti na spomenutom vidikovcu uz magistralu odakle se spušta makadamski put prema Gospinom kipu “Stella Maris” koji se nalazi na istaknutoj poziciji s fantastičnim pogledom na čitavu uvalu. Od tu dalje na istok treba samo pratiti planinarske markacije. Staza u početku prelazi preko goleti i krša s pogledima na izuzetno dramatičan krajolik koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Nakon 2 km staza nastavlja kroz borovu šumu, a svako malo postoje skretanja na kozije staze s kojima se niz veliku strminu može spustiti na skrivenih plaža.

Odredište ove 3 km duge staze je jedna slikovita plaža s kamenim lukom s njene južne strane. Inače ovo je najzapadnija točka do koje se može autom doći iz smjera Brela.

Plaža Vruja

Na povratku smo se spustili i do glavne plaže na Vruji. Silazak je dosta strm, tako da je svakako preporuka imati dobru obuću. Sama plaža je jedna od najljepših koje smo ikada vidjeli! Iako i s visine izgleda lijepo, tek kada stupite na nju shvatite da ste na posebnom mjestu.

Plaža je načinjena je od najfinijeg žala koje na pojedinim mjestima čini ogromne nanose, očito izbačene jakim valovima. Istina, to žalo ne seže duboko u more, tako da se već nakon par metara u moru nastavljaju krupniji oblutci i stijene.

I ovdje, na kopnu, voda izbija na sve strane iz pukotina u stijenama i tlu. Posebno je zanimljiv jedan potočić koji se nakon par metara ulijeva u more.

Pogled na litice na istoku je posebno impresivan! Tu se nad morem nadvijaju otvori divovskih špilja koje zapljuskuju valovi. Otvori su visoki sigurno par desetaka metara, a more ispred njih vrije od podvodnih izvora.

Po samoj plaži nasumično su razbacane stijene od kojih su neke napola zatrpane žalom. Ovo je jedinstveno mjesto totalno drugačije od ostalih. Čitav ovaj krajolik gledan s plaže djeluje nekako nestvarno praiskonski, kao da ste kojim čudom zalutali u vrijeme kada su zemljom hodali dinosauri. Takav osjećaj nisam imao ni na mnogo izoliranijim mjestima u svijetu i nemoguće ga je prenijeti fotografijama.

Vruja kao izazov

Vruja je uvijek budila maštu. Tako je i u današnje vrijeme. Prije par godina je postala penjački izazov, jer litice oko nje doslovno mame da ih se osvoji. Mladi Slovenac, svjetski prvak Jernej Kruder, 2018. godine je na liticama iznad Vruje postavio najteži smjer u Hrvatskoj i regiji. Uspio ga je ispenjati nakon 63 pokušaja! Snimke uspona, posebno dijela u prevjesu su fascinantne!

Vruja je jedinstven prirodni fenomen i jedna od najvećih atrakcija u Hrvatskoj. Takva dramatičnost krajolika je rijetko viđena, a kombinacija dvaju planinskih masiva koji se ovdje dotiču i nevjerojatno lijepog mora koje zapljuskuje divlje plaže, nešto je što ostaje u trajnom sjećanju.

Napomena: Uvala Vruja je bila predmetom dugogodišnje devastacije od strane neodgovorne politike i krupnog kapitala. Iako je sporni objekt dosta zaklonjen unutar same uvale (uvalom u uvali) i za razliku od mnogih drugih spornih čovjekovih intervencija ipak izveden uz poštivanje nekih estetskih kriterija, put koji je bez dozvole probijen od magistrale do objekta kroz ovaj spomenik prirode, trajno je unakazio uvalu. Ovo je jedan od notornih primjera ljudske gramzivosti i bešćutnosti, ali priroda je ovdje toliko intenzivna da je ni ljudsko djelovanje nije uspjelo oskrnaviti do te mjere da umanji njenu neprikosnovenu ljepotu i posebnost.