Voćin (Šarengrad) – čuvar Dunava

Utvrdu Voćin u 15. stoljeću je dao sagraditi hrvatski ban Ivan Morović, jedan od prvih članova Katoličkog “Zmajeva reda”, vitezova zmajonosaca kralja Žigmunda Luksemburškog. Od pape Inocenta VII. dobija dopuštenje da na svom posjedu izgradi i franjevački samostan u kojeg su uselili franjevci provincije Bosne Srebrene. Ova utvrda na obali Dunava služila je kao ključna brana najezdi Turaka.

Voćin je kroz stoljeća mijenjao vlasnike, a zadnji u nizu bili su grofovi Eltz, koji su imali mnoge posjede na području Vukovara i Iloka. Tek nakon njegovog napuštanja 1736. godine, prvi put se spominje i naziv Šarengrad za koji se pretpostavlja da dolazi od mađarskog naziva Szerenvar što bi u prijevodu značilo Srijemski grad. Negdje se spominje i naziv Castellum Athya (Atija), ali o tome ima vrlo malo dostupnih informacija.

Voćin je bio opasan debelim zidinama od tvrde opeke, a oko njih je bio jarak. Danas nije puno toga ostalo od utvrde, ali lokacija je iznimna i odiše duhom prohujalih vremena. Pogled na moćni Dunav je spektakularan. Ovo je jedna od najistočnijih točaka Hrvatske. Istočnije od Šarengrada je samo Ilok koji je udaljen oko 6 km.

Do utvrde vode dva puta, “gornji” i “donji”. “Donji” vodi iz sela. Navodno je strmiji i neodržavan. Vidjeli smo turističke table i za jedan i za drugi, tako da je možda situacija sada bolja. Mi smo odabrali “gornji” put kojim se autom može doći sve do jarka podno utvrde, ali kako je zadnji dio puta bio dosta blatnjav, a okretište pomalo strmo i zaraslo, odlučili smo auto ostaviti na “Y” raskrižju kod zadnje kuće. Od tu ima nekih 200 m šetnje do utvrde. Zadnji dio uspona je malo strmiji.