Virgrad – mistična utvrda Spačvanske šume

Nekoć davno, mladi virgradski knez zaljubi se u prelijepu kneginju iz susjednog mjesta Otoka. Odluči je zaprositi, te pođe sa svojom svitom pred njene roditelje. Međutim, otočki knez, ohol i silno bogat, ne bijaše baš impresioniran viđenim, te gostima poruči da bi jedino mogli imati šanse da u prosidbu dođu s flotom okićenih brodova natovarenih darovima.

Mladi knez, sav utučen, vrati se nazad kući i stade razmišljati što napraviti. Kako bi mogao lađama preko tvrde zemlje? Prisiljen da razmišlja shvatio je sve – izgradit će kanal, napuniti ga vodom i doploviti pred oholog punca. I tako bijaše! Uz pomoć kmetova prokopa kanal od Virgrada do Otoka, izgradi brodove, okiti ih i napuni darovima, te ponovi prosidbu. I navodno je upalilo!

Tako govori legenda o nastanku Virova, bare koja se proteže dužinom od 7 km i puni vodom iz obližnje Save. Prosječne širine 30 – 40 m (na mjestima i do 60 m), kanali su puni bistre vode dubine 2 – 5 m.

Vjerovali u virgradsku legendu ili ne, sam Virgrad bio je stvaran! Usred Spačvanske šume, mistična utvrda u popisu iz 1437. godine spominje se kao Castrum seu castellum Wervar ili značajna obrambena utvrda. Nastala je između 12. i 16. stoljeća i iz nje se upravljalo čitavim posjedom u čijem sastavu je bilo 37 sela. Virgrad je primjer tipične nizinske slavenske ranosrednjovjekovne utvrde građene od drveta, nabijene zemlje, opeke i nešto kamena. Okruživala ga je visoka ograda od hrastovih trupaca, a oko ograde bio je opkop (jarak) napunjen vodom. Materijali od kojih je građen u kombinaciji s močvarnim okruženjem rezultirali su time da danas nema vidljivih ostataka utvrde, osim opkopa koji se i danas za visokog vodostaja puni vodom. U arheološkim iskapanjima 70-ih godina prošlog stoljeća, osim nešto keramike, metalnog oruđa i ostataka ognjišta, pronađene su rupe raspoređene u dva reda koje su ostaci obrambenog zida.

Kako volimo legende, za glavno odredište izabrali smo upravo lokalitet Virgrada, a usput smo namjeravali obići i djelić Spačvanske šume.

Virgrad ima status zaštićenog kulturnog dobra. Čitav lokalitet promjera je 100 m, te je lijepo uređen drvenim stazama i drugim sadržajima. Oduševili su nas učionica na otvorenom i pristanište sa sjeveroistočne strane, a kula / osmatračnica zanimljiva je i djeci i odraslima.

Nakon obilaska Virgrada, na raspolaganju su vam dvije poučne staze – Lože i Virovi. Stazom Virovi koja vodi paralelno s cestom nekih 2,5 km, dolazi se do poznatog izletišta Otočkih virova. Kanui, čamci, dječje igralište i drugi zabavni sadržaji, pokazatelj su da je ovdje sigurno živo u vrijeme sezone.

Spačvanska šuma

Što se Spačvanske šume tiče, tu smo ostali malo razočarani. Kroz nju su probijeni šumarski putevi koji su zimi uglavnom blatnjavi i teško prohodni. Nismo baš otkrili nikakve staze koje bi bile prikladne za pješačenje. Situacija je vjerojatno bolja tijekom sušnih razdoblja, tako da ćemo se malo bolja pripremiti za neki od narednih izleta.

Spačvanska šuma je inače najveća šuma hrasta lužnjaka na području Europe. Nekada se prostirala u nedogled i bila je prašumskog tipa. Tisućljetnom sječom, svedena je na “skromnih” 40 000 hektara na području Hrvatske, te dodatnih 10-ak tisuća na području Vojvodine. Uglavnom se prostire na području omeđenom rijekom Bosut i pritokom Spačvom s jedne, te Savom s druge strane. Starost pojedinih stabala Spačvanske šume mjeri se stotinama godina. Drvo slavonskog hrasta jedno je od najcjenjenijih. Od njega su rađene najkvalitetnije bačve, ne samo kod nas nego i po svijetu, a korišten je i za opremanje mnogih poznatih građevina, poput Gradske vijećnice u Beču.