Štrbački buk – rijeka Una
O rijeci Uni do nedavno nisam znao ništa osim da se nalazi vjerojatno negdje desno od Plitvica. Onda sam slučajno naletio na video vrlo loše kvalitete, snimljen na izvoru Une, te par vrlo šturih članaka. To mi je zaokupilo pažnju. U razgovoru s nekim ljudima sam saznao da je Una prekrasna i da se na njoj nalazi nacionalni park, ali u Bosni. Zaključak je bio da Una kod nas izvire, ali sve ostalo se “događa” u BiH. Krivo. Naime, od svojih 212 km dužine, čak 120 km je u Hrvatskoj. Dobrim dijelom toka, rijeka Una je prirodna granica između Hrvatske i BiH. I dok na Bosanskoj strani ima doslovno status božanstva, u Hrvatskoj je totalno zapostavljena, kako infrastrukturno, tako i medijski. Vjerojatno zbog toga što se nalazi daleko od glavnih prometnih pravaca iz sjevera Hrvatske prema moru, a na tim pravcima već ima mnoštvo vrhunskih atrakcija kao što su Plitvička jezera, Slunjčica, Gacka, Zrmanja, Krka i tako sve do mora.
Kada sam istražio malo više o Uni i odlučio organizirati izlet, neinformiranost ljudi je tolika da su u čudu komentirali kako ćemo u ozračju COVID situacije preko granice. Na moj odgovor da nećemo prelaziti granicu, reakcija je bila iznenađenje. Smatram da je to sramota Hrvatskih turističkih zajednica kako su ljudi neinformirani o Uni i općenito o tom dijelu Like.
Štrbački buk je jedan od najmoćnijih i najljepših slapova u Hrvatskoj!
Kao što već spomenuh, Štrbački buk je s naše strane poprilično zapušten i tek entuzijazmom lokalnih pojedinaca i interesima šumarije, mogu se uočiti začeci nekakve turističke priče. Jedan dio između Unske pruge i rijeke, na prilazu slapu, je čak jako lijepo uređen. Proljeće je čitav kraj obuklo u nevjerojatan fluorescentno zeleni ogrtač, tako da je čitav put od skretanja s glavne ceste do sela Donji Štrbci, po kojima je slap i dobio ime, nalikovao bajci. Bukove šume, livade, zaseoci… Idila kakva se rijetko sreće.
Kako nismo znali što nas čeka na spustu do slapa, auta smo ostavili u selu. Odgovaralo nam je malo pješačenja nakon trosatne vožnje iz Splita. Kasnije smo shvatili da je šumski put, bar tada kada smo mi bili u posjeti, sasvim dobar i za niža auta. Kako ne bih ljude obeshrabrio kategorizacijom staze, na AllTrails mapi sam ucrtao samo stazu od parkinga pored pruge, gdje sam stavio i lokaciju za parkiranje auta. Ukoliko šumski put bude oštećen ili se odlučite za pješačenje iz rekreativnih razloga, od Štrpca do vodopada ima cca 3 km pješačenja uz spust (u povratku uspon) od nekih 200 m, tako da vodite računa o tome.
Iako na bosanskoj strani postoji ozbiljnija infrastruktura sa stazama i vidikovcima, slap je blago zakrenut prema hrvatskoj strani, tako da je doživljaj potpun. Samo pazite da ne dođete kasno popodne, jer, mislim da negdje već iza 14h vrhovi kanjona počinju raditi jaku sjenu na vodopad pa vam fotografije neće ispasti najbolje.
Nakon što smo prešli prugu, stazom uz rijeku smo došli na vrh slapa. Tu postoji odmorište, a nakon što prođete Matešića mlin, spuštate se na vidikovac s klupom. Ovaj vidikovac je doslovno u zagrljaju slapa! Kada sjednete na klupu, sve drugo zaboravite. Postojite samo vi i slap. Kako nije bilo gužve, za razliku od bosanske strane, mogli smo nesmetano meditirati hipnotizirani snagom vode koja se sa 25 m visine obrušava niz sedrenu barijeru.
Ovdje smo i marendali, a onda smo krenuli dalje. Postoji još par vidikovaca uokolo, a svakako se spustite do same rijeke nekih 200-tinjak metara nizvodno. Skretanje za ovaj vidikovac je neposredno prije prvog tunela, gdje ćete vidjeti metalne stepenice. Staza vodi do stijena koje su doslovno u rijeci, a sa njih se pruža savršen pogled na Štrbački buk i čitav niz manjih slapova i brzaka nizvodno.
Una je navodno dobila ime kada su je rimski legionari prvi put vidjeli i očarani njenom ljepotom povikali “una, una” – “jedna jedina“. Da je ovo negdje na Islandu, internet bi bio prepun fotografija slapa iz svih perspektiva i godišnjih doba. Budući je riječ “samo” o Uni, većina ljudi u njegovoj domovini nikada nije čula za njega. Baš tužno.