Staza 7 slapova
Kako napisati članak o stazi koja prolazi pored čak sedam slapova, a bez fotografije većine od njih? Kako nam je ova staza na popisu već dugi niz godina, nismo je mogli više ignorirati. Odlučili smo objaviti članak sa fotografijama koje imamo, jer ovu stazu se isplati obići čak i kada slapovi na njoj utihnu.
Većina istarskih potoka i slapova u dijelu sušne sezone presuši. Zimi je vegetacija nikakva i sve je dosta blatnjavo, tako da je idealno doba godine za posjet istarskim slapovima proljeće. Mogla bi to biti i kasna jesen, ali ljeta su sve duža i sušnija, tako da je upitno koliko prve kiše napune sva korita i slapove.
Kada smo prvi put čuli za ovu stazu, ona još uvijek nije bila toliko popularna. Stavili smo je na listu želja sa još mnogima. Nakon nekog vremena počelo se pojavljivati sve više fotografija, kadriranih i poprilično obrađenih. Nismo se dali uhvatiti u zamku prevelikih očekivanja. Imali smo dojam da je riječ o pomalo prenapuhanoj lokaciji, ali znatiželja je rasla. Nekako su se u isto vrijeme počele pojavljivati i prve fotografije Kotli. Nestvarno plavi krugovi uklesani u stijenama, snimljeni dronom – “hrvatske Pamukkale”. Za Kotle nismo do tada niti čuli, iako su u neposrednoj blizini Huma, najmanjeg grada na svijetu, u kojem smo do tada bili u više navrata. Kotli se nalaze na samoj polovici kružne Staze 7 slapova, ali kako su dostupni autom, smatramo ih lokacijom za sebe, te ćemo o njima više pisati u zasebnom članku.
Prvi posjet Stazi sedam slapova bio je u tjednu nakon uskršnjih praznika. Iako se vegetacija tada tek budi, nismo htjeli riskirati i dalje odgađati posjet, jer su te godine proljeće, ali i dobar dio zime bili poprilično sušni.
Tijekom tog posjeta slapovi su izgledali kao da su na izdisaju, ali su svi bili aktivni. Za usporedbu, Benkovski slap i buzetski Sopot (Copot) tada nisu tekli. Međutim, tijekom tog posjeta crkao nam je glavni mobitel sa svim fotografijama, tako da nismo imali ništa s čime bi kompletirali članak.
Tijekom sušne sezone većina slapova u Istri presuši
Ove godine smo imali neuobičajeno kišovito proljeće koje je kulminiralo mnogobrojnim poplavama diljem Hrvatske. Nakon više tjedana, konačno smo dočekali prognozu koja je za vikend stavljala donekle lijepo vrijeme, te smo pomislili kako je to pravi trenutak za posjet Istri, očekujući da će slapovi sigurno biti puni vode. Ali, prevarili smo se. Ovaj put je vode bilo još manje nego prvi put, tako da većina slapova na ovoj stazi uopće nije tekla. Očito je čitava Hrvatska imala viška kiše, ali unutrašnjost Istre ostala je uskraćena.
Kod prvog posjeta Staza 7 slapova nadmašila je sva naša očekivanja! Ponovljeni posjet, čak i u vrijeme presušenih slapova, samo je potvrdio naše dojmove iz prvoga. Riječ je o iznimnom mjestu koje može stati rame uz rame najljepših staza Hrvatske, ali postoji i par “ali” o kojima ćemo više kasnije.
Staza počinje podno Buzeta, točnije jugoistočno od grada. Auto se može ostaviti kod Istarskog vodovoda. Parking uz početak staze se brzo popuni, ali mjesta uokolo ima dosta. Od tu se dalje ide uzvodno obalom rijeke Mirne. Staza je zamišljena kao kružna u smjeru kazaljke na satu, dakle počinje desnom obalom rijeke, iako se neki zapute i obrnuto.
Prvi dio staze uz nasip je relaksirajuća šetnja, ali kako je otvoren, nije ugodan kada upeče sunce. To treba imati na umu ako se ide u kasno proljeće kada je sunce vrlo jako s obzirom na približavanje ljetnog solsticija. Ako padnete u iskušenje da ovaj dio staze u dužini od skoro jednog kilometra prođete autom, imajte na umu da, osim što je to zabranjeno, čitavom se dužinom možete mimoići s vozilom iz suprotnog smjera na možda tek dva mjesta. Na stazi često ima dosta ljudi i djece, tako da to nije korektno.
Uz taj dio staze su postavljene i sprave za vježbanje, pa kome nije dovoljno fizičke aktivnosti, ovdje ima priliku potrošiti višak energije. Prava avantura međutim počinje na kraju ove dionice, od mjesta susreta potoka Pivke i rijeke Mirne. Potoka Pivka (Draga, Riječina) probio je sebi dubok kanjon, na mjestima visok i preko 100 m. Kanjon ide paralelno s onim rijeke Mirne. Tu se krajolik mijenja, vegetacija je bujna i staza se seli u hladovinu.
Za čitavu Stazu 7 slapova treba i više od 5 sati hoda. Ako nećete silaziti do svakog slapa, može se proći i brže, ali čemu? Uvijek više preferiramo kvalitetu nad kvantitetom. Ako nemate vremena i energije za 5 sati hoda, te želite maksimalno skratiti stazu, naša preporuka je da svakako obiđete kanjon Pivke (Drage). Na ovom dijelu vas čekaju tri prekrasna slapa – Zagon, Bačva i Vela peć. Tu su i dva penjališta s impresivnim liticama, te sam kanjon koji plijeni svojom atraktivnošću. To se sve može kvalitetno obići u sat i pol. Nakon toga se odvezete u Kotle i tamo provedete dodatnih pola sata. Time ste vidjeli puno u malo vremena. Ali, ako imate vremena i kondicije, svakako obiđite čitavu stazu.
Od ova prva tri spomenuta slapa, najviši i najatraktivniji je svakako Vela peć. U stvari, najatraktivniji je od svih slapova na stazi. To je slap visine preko 25 m koji ima liticu postavljenu na brid, tako da voda pada sa obje strane! To je nešto što nigdje drugdje nismo vidjeli.
Slap Bačva je takođev vrlo zanimljiv. Voda ulazi u jedan tunel na vrhu u kojem se vrtloži i izbija kroz donji otvor preko jedne kamene “bačve”. Nevjerojatan “mehanizam”!
Ovaj slap je zanimljiv i zbog još jedne atrakcije – visećeg mosta koji je bio instaliran preko jezerca u vrijeme našeg prvog posjeta. Ovaj put ga nije bilo. Konopi i sajle su bili pokidani, ograde urušene, stupovi klimavi i nesigurni, debla oborena posred staze… Tu dolazimo do jednog od onih “ali” koje smo ranije spomenuli. Staza se loše održava. Razumijemo da staza ima puno, da vremenske neprilike (bujice, oluje, erozije) u kratko vrijeme naprave štetu koju je teško sanirati, ali ovdje je riječ o jednoj od najpoznatijih staza u Hrvatskoj i ključnoj za lokalni turizam. Samo taj dan smo zatekli bar stotinu automobila na parkinzima oko vodovoda i u Kotlima. Održavanje takve jedne staze mora biti prioritet.
Kada smo već kod opremljenosti staze, vidi se da je uložen znatan trud da se svi opasni dijelovi osiguraju – konopi, gumirane sajle, ograde, uklesani nogostupi u stijenama na strmini itd. Međutim, i pored svega ovoga ovdje su se događale nesreće sa smrtnim ishodom. Ne želimo nikoga plašiti, ali oprez se ne smije zanemariti. Nijedna fotografija niti junačenje nisu vrijedni nekakvog uganuća, a kamoli života. Stijene su često vlažne i klizave. Blato sve to čini još opasnijim i dovoljan je trenutak neopreznosti da sve krene krivo. To posebno vrijedi za mlade nenavikle na planinarenje, kojima se kroz medije ovakve staze promoviraju kao nekakve šetnice u parku i idealne kulise za Instagram. Staza je uglavnom sigurna i nije teška, ali samo ako ćete se držati regularnog dijela i ukoliko je on dobro održavan. Ako se idete pentrati po stijenama oko slapova, to je onda nešto sasvim drugo i može biti vrlo opasno.
Osim spomenuta tri slapa, na ovom dijelu staze u kanjonu Pivke vidjeti ćete i modrozeleno jezero, otvore napuštenih rudnika ugljena, te dva penjališta. Slap Vela peć se nalazi nakon prvog penjališta, a odmah iznad slapa desno dolazi se i do drugog. Oni koji žele skratiti stazu, tu završavaju i vraćaju se nazad.
Dalje slijedi malo strmiji uspon osiguran konopima i klinovima. Ništa posebno zahtjevno, ali svakako treba malo više angažmana i opreza ukoliko vam je obuća blatnjava. Ovim usponom preko Grebena dolazi se na vrh kanjona odakle staze dalje vodi put slapa Mala peć. Polušpilja nadvijena nad jezercem koje puni ovaj slap izgleda vrlo atraktivno.
Da bi nastavili dalje, jedan dio put se treba vratiti i uspeti do polja u Selcima. Stari dio staze je vodio kroz Selca, ali ako ne želite možete skrenuti prije i nastaviti poljskim putem dalje.
Sljedeća atrakcija je Napoleonov (francuski) most. Nalazi se na 4,5 km od početka staze. Mostova i cesta s tim imenom ima dosta po Hrvatskoj. Nastali su u vrijeme Napoleonovih osvajanja za potrebe vojske i logistike. Ne znamo ništa o ovom mostu, ali sudeći po nazivu ne očekujemo neku drugačiju priču.
Dalje slijedi par kilometara hoda do Kotli. Kotle su malo mjestašce na rijeci Mirni. Glavna atrakcija je stjenovito korito rijeke od mosta nizvodno. Prvi put smo u Kotlima bili rano ujutro. Iako je veći dio korita bio u sjeni, uživali smo u čaroliji ovog mjesta. Uz malo spretnosti, ukoliko vodostaj to dozvoli, koritom se može proći od mosta do vodenice na desnoj obali. Usjeci i “kotli” u kamenu su stvarno fascinantni. Ako nemate nerealna očekivanja da ćete Kotle doživjeti iz perspektive drona, ova lokacija će vas oduševiti. Ako ste već vidjeli slična korita (npr. dio iznad Pazinskog krova ili vrh Benkovskog slapa), te još ovdje završite usred vrućeg dana skupa sa stotinjak drugih razdraganih posjetitelja, onda će vas oduševiti znatno manje. Voda u jezercima zna biti dosta zamućena, atmosfera u gužvi kolona posjetitelja neurotična, a pojedini prizori i groteskni. Tu dolazimo do još jednog “ali” ove staze. Na dijelovima staze jednostavno ima previše ljudi. Ako tražite mir i osamu u špici sezone vikendima, ovo nije staza za vas. Radnim danom kasno popodne, situacija je bitno drugačija. Na mnogim dijelovima staze biti ćete potpuno sami.
Povratak ide uz rijeku Mirnu nizvodno. Na tom dijelu staze ćete vidjeti još dva slapa s prekrasnim jezercima – Zelenščak i Grjok. Također se i sa ove strane nalaze penjališta, mostići, slapići, a ohrabruje i to što je čitav povratak u laganom spustu.
Bilo da vam je usput ili je glavni cilj putovanja, sumnjamo da će Staza 7 slapova ikoga ostaviti ravnodušnim!