Stari grad Cetin (Cetingrad) – najljepši dio Hrvatske?

Odavno smo imali želju posjetiti Cetin koji je stoljećima bio grudobran Hrvatske i na kojem se branila ne samo Hrvatska nego i Europa. Međutim, uvijek nam je bio nekako “van ruke”, jer se od Slunja treba skinuti sa glavnih cestovnih pravaca i zaputiti nekih 20-ak kilometara preko Korduna na istok prema granici s Bosnom i Hercegovinom. I eto konačno, nakon godina odgađanja, došao je i taj dan.

U Rastokama smo s glavne državne ceste D1 skrenuli na lokalnu cestu koja vodi na istok u smjeru Cetingrada. Krajolik kojim smo vozili uskoro je počeo postajati sve ljepši i ljepši. Nakon nekog vremena toliko nas je oduševio da smo svakim novim kilometrom bili sve uvjereniji kako smo upravo otkrili najljepši dio Hrvatske!

Brežuljci prošarani šumama, pašnjacima i njivama uz nasumične skupine kućica pružali su prekrasnu idiličnu sliku. Šetajući proplancima i pustim putevima, preovladavao je osjećaj mira i spokoja. Definitivno ćemo se vratiti u ovaj kraj na malo duži odmor.

Stari grad Cetin se nalazi u malom selu Podcetinu. Prvi put se spominje u 14. stoljeću i razlikovao se od ostalih utvrda u Hrvatskoj tog doba. Bio je opasan dvostrukim redom bedema ukupne visine 18 m. Osim što je stoljećima imao važnu ulogu u obrani Hrvatske, značajan je i po poznatom hrvatskom saboru iz 1527. Naime, nakon poraza od strane Turaka i pogibije mađarsko-hrvatskog kralja Ludovika II., hrvatsko plemstvo se okupilo u Cetinu kako bi odlučilo o daljnoj strategiji. Na saboru je odlučeno da se Ferdinand Habsburški prizna za hrvatskog kralja, te da Hrvatska uđe u sastav Habsburške Monarhije. Tada je na pečatu Cetinske povelje po prvi put službeno korištena šahovnica.

Dok smo uživali u istraživanju utvrde, po glavi nam se vrtilo više stvari čiji bi zajednički nazivnik bio “naša posla”.

Naime, koliko god lijepo bio uobličen tekst o hrvatskom saboru, nekako nam je zasmetala sklonost Hrvata da olako prenose svoj državni suverenitet na neke “više” europske instance. Zatim i činjenica da je zbog zrinsko-frankopanske urote 1670. godine oslabila obrana ovog kraja i omogućila osvajanje Cetina od strane Turaka na period od 120 godina, također puno govori o nama samima i ne služi nam na čast. I kao šlag na kraju, obnova Cetina, započeta 2010. godine još nije ni blizu kraja, a nekako se čini da radovi baš i ne teku nekakvim kontinuitetom. Sličan dojam smo stekli i u obilasku drugih utvrda po Hrvatskoj. Danas kada Europa, koja je ovdje stoljećima branjena, daje novce “šakom i kapom”, izgleda nevjerojatno da se ovakvi kulturni spomenici ne mogu obnoviti u nekakvom razumnom roku.