Srđ – brdo iznad Dubrovnika

Brdo Srđ (412 m) nazvano je po sv. Srđu (lat. Sergius), jednom od zaštitinika Dubrovnika sve do 972. godine kada to postaje sv. Vlaho.

Srđ je brdo iznad Dubrovnika na čijem se vrhu nalazi utvrda Imperial. Izgrađena je za vrijeme francuske vladavine ovim prostorima. Utvrda je vrlo gadna i nezanimljiva, tako da se nikada ranije nismo odlučili na njen posjet. Repetitor na njenom vrhu samo je dodatno učvršćivao taj naš stav.

Kako oko Dubrovnika postoje vidikovci koji gledaju na stari grad i zidine, poput parka Orsula, pogled s vrha Srđa nam nije predstavljao dovoljnu motivaciju za uspon. I tako je bilo sve do nedavno.

Na kraju jednog od posjeta Dubrovniku i okolici, nakon što smo obišli sve što se obići može, ostalo nam je još nešto vremena. Gledajući žičaru kako neprestano vozi grupe razdraganih turista put Srđa, odlučili smo naš posjet zaokružiti jednim lijepim zalaskom sunca. “Ajmo na taj Srđ!”

Kako na Srđ?

Na Srđ se može pješke, žičarom i autom. Ovo zadnje nam se učinilo najprikladnijim. Ako krećete iz grada slušajući Google mapu, koja kod parka Orsula ne želi raditi prekršaj prelazeći preko pune linije na drugu stranu magistrale, budite spremni na kruženje od više kilometara prema istoku. Ako se ipak nekako nađete na drugoj strani magistrale, najbliži put do vrha Srđa kreće s ove točke: 42.64058179433498, 18.12893034306048

Cesta koja vodi do gore je zavojita i relativno uska, ali kako smo se nagledali puno gorih, nemamo nikakvih primjedbi. Na putu do tvrđave postoji nekoliko vidikovaca. Turisti znaju za svaki, tako da ćete ih lako uočiti.

Prije i iza tvrđave dosta je mjesta za parkiranje.

Tvrđava Imperijal odigrala je ključnu ulogu u obrani grada tijekom Domovinskog rata. U njoj je sada uređen muzej na tu temu. Ispred i sa strana tvrđave nalaze se restoran, suvenirnica i platforma / vidikovac kojem kabeli žičare dijelom priječe nesmetan pogled na grad. Uokolo ćete pronaći puno boljih lokacija za pogled na Dubrovnik. Osim toga, na platformi je uvijek gužva i šušur, tako da smo taj dio zaobišli.

Od tvrđave put zapada ljudi se u manjim skupinama ili pojedinačno raspoređuju po kršu u potrazi za osamljenim kutkom kako bi uživali u pogledu ili kontemplirali u iščekivanju zalaska sunca. Isto smo napravili i mi.

Na nekoj udaljenosti od tvrđave, žamor turista zamire, a mir i ljepota krajolika ispunjavaju sva osjetila…

Mirisi eteričnog bilja, sporadično glasanje ovaca i opći smiraj, vraćaju nas u davno djetinjstvo. Sunce lagano tone i svakim centimetrom poniranja odnosi stres, umor i sve ono negativno.

Ovo mjesto je posebno! Predrasude koje smo imali prema njemu bile su dobrim dijelom neopravdane. Čarolija ovog mjesta čini apsolutno irelevantnom svu ružnoću tvrđave, gužve turista i visoki repetitor koji ih natkriljuje.

A pogled?

Ako malo prošetate oko tvrđave, grad ćete vidjeti kao na dlanu, iz kojeg god kuta poželite.

Većina turista ljepotu Dubrovnika doživljava samo površno, kroz zabavne sadržaje i arhitekturu (zidine prije svega). Njegova arhitektura doista je fascinantna, ali još je fascinantnija priča koja ju je iznjedrila.

Dubrovnik je jedinstven fenomen i nigdje na svijetu ne postoji ništa slično što bi se moglo mjeriti s njime. Dubrovnik je nenadmašan u svojoj ljepoti i izričaju. Taj izričaj je Mediteran u svom najljepšem izdanju, ali i to je samo površina jedne puno dublje priče koja pripovijeda o tisućljetnoj opstojnosti male grupe ljudi na vrlo turbulentnim prostorima. Priča je to o savršenoj organizaciji koja je ovaj mali grad s predziđa kršćanstva upisala na svjetsku kartu kao velesilu u svim sferama ljudskog djelovanja, od znanosti, umjetnosti, diplomacije, financija do trgovine. Priča je to puna simbolike, mudrosti i umijeća življenja. Dubrovnik je oda slobodi, onome najvišem čemu ljudi mogu težiti – LIBERTAS!

Grad je to koji je u jednom trenutku nadmašio uvijek ljubomornog i puno većeg rivala Veneciju, te postao najveća sila Sredozemlja, a uz Španjolsku i Nizozemsku i najveća sila svijeta.

Dubrovačka flota od 200 brodova fascinirala je svijet i ostavila trajne tragove na razvoj pomorstva, osiguranja roba, knjigovodstva, diplomacije i trgovine. London je svaki dolazak dubrovačkih galija dočekivao s oduševljenjem. U engleski jezik je tako ušao naziv “Argosy” koji znači “dubrovačka lađa”, a u pjesništvu i “brod koji nosi bogatu robu”. Kada bi Papa imao posebnu pošiljku koja je zahtijevala vrhunski tretman i sigurnost, angažirao bi dubrovačke brodove, ne venecijanske.

Zato kada sa Srđa idući put bacite pogled na ovaj dragulj svjetske baštine, nemojte u njemu samo tražiti obrise kulisa nekih igranih serija i filmova, nego ga probajte doživjeti u svjetlu njegove istinske veličine. To je minimum poštovanja koje zaslužuje!