Slap Krčić (izvor Krke)

Ne bi bilo čudno da strancima koji jedan Dubrovnik ili Klis doživljavaju kao puku kulisu jedne popularne strane serije, čitava Hrvatska izgleda poput jednog velikog zabavnog parka. Time ne mislimo na politiku, iako bi prva asocijacija nekima bila upravo ona, nego na raznolikost prirodnih fenomena i kompleksne mješavine kulturnog nasljeđa. Vozite se i svako malo imate nevjerojatne kanjone, špilje, slapove, jezera, vidikovce, utvrde…

Iznimka nije niti izvor Krke, jer ako već imamo otoke na otocima, zašto ne bismo imali i izvor u izvoru (?!?). Gdje bi bila veća simbolika od te da jedna naša rijeka koja obiluje tolikim fascinantnim slapovima, svoj postanak upravo započinje jednim od najljepših i najmoćnijih od njih? Ali simbolici tu nije kraj, jer kako drugačije protumačiti to da taj isti slap koji je u jednom trenutku tako moćan i velik, u drugom trenutku presuši? A Krka i dalje teče i stvara stotine slapova na svom putu do najljepšeg mora na svijetu?

Jeste li znali da je Krka 22. po dužini rijeka u Hrvatskoj? Nabrojati samo polovicu od tih dužih rijeka popriličan je izazov. Eto s koliko bogatstva Hrvatska raspolaže!

Što je Krčić?

Krčić je rijeka koja kupi podzemne vode s Dinare. Izvire istočno od Knina, te se nakon desetak kilometara stropoštava veličanstvenim slapom u izvor Krke. Ona se niti ne bi zvala Krčićem već Krkom, da ljeti ne presuši, a izvor Krčića bi bio prvi izvor Krke. Ovako Krka ima “samo” tri izvora. Onaj glavni, koji se tako i zove, a nalazi se u špilji / sifonu ispod samog slapa i daje 80 – 95 % vode, Treći, koji izvire 50 m nizvodno i daje 3 – 5 % vode, te Mali, koji izvire 150 m dalje i daje 10 – 15 % vode. Očito je Treći otkriven nakon Maloga 😉

Slap Krčić visok je 22 m. Poznat je i kao Topoljski slap ili Veliki buk.

Prvi put sam za njega čuo jednom prilikom prije puno godina kada su mi pokazali kako su ga uz pomoć cepina i dereza uspjeli zaleđenog ispenjati! Od tada je upisan na listu želja, ali, iako je jednostavno dostupan, nekako nikada nije bilo pravo vrijeme.

U prošlosti je bio predmetom ljudske “intervencije” kada mu se smjer i protok mijenjao miniranjem radi potreba obližnje hidroelektrane.

Ispred samog slapa nalazi se most s kojeg se pruža vrlo eksplicitan pogled na slap. Kada je slap u punoj snazi, budite spremni da ćete biti potpuno mokri od oblaka vodene prašine koji se bijesno baca desecima metara od slapa.

Sličan most se nalazi i nekih 170 m nizvodno gdje počinje uređena pješačka staza. Staza je popločana kamenom, a uz nju su postavljene info ploče, klupe i koševi za smeće. Mostovi su također popločani kamenom i osigurani lijepom drvenom ogradom. Ukupan dojam za uređenje je odličan, ali da sve ne bi bilo idealno potrudile su se ruševine na desnoj obali rijeke. Prve dvije su ruševine kamenih kuća koje se uklapaju u okoliš, ali ona zadnja, bliža slapu, betonska je nakarada “ukrašena” grafitima koja nametljivo ulazi u kadar svakog pokušaja fotografiranja slapa iz daljine. Paralela s izvorom Cetine nameće se sama po sebi i još je jedan od dokaza da nam se turizam razvija stihijski i da imamo više sreće nego pameti što baštinimo to što baštinimo.

Do Krčića se dolazi jednostavno. Na glavnom istočnom skretanju za Knin, skrenete na istok, te na sljedećem Y račvanju birate desni odvojak. Nakon par stotina metara dolazi se do parkinga prije već spomenutog mosta. Autom se može i preko mosta, a na drugoj strani također ima dovoljno mjesta za parkiranje. Na spomenutom Y račvanju gornji odvojak nastavlja u biciklističku stazu s koje se pruža prekrasan pogled na slap od gore. Staza duga 15-ak kilometara vodi kanjonom Krčića prema njegovom izvoru, ali to je dio jedne druge priče…