Šetnica Kanal sv. Ante

Kanal sv. Ante je dijelom značajnog krajobraza koji se prostire od Šibenskog mosta do Tvrđave sv. Nikole. Zaštićen je od 1974. godine i po morfologiji predstavlja rijas, odnosno potopljeni donji dio riječne doline. Mjesto je to gdje se susreću rijeka Krka i Jadransko more. Salinitet vode i ciklusi plime i oseke ovdje stvaraju specifične uvjete za mnoge biljne i životinjske vrste. Tako je ovo idealno područje za rast pedoća (dagnji). Dužina kanala je nekih 2,5 km, a prosječna širina oko 300 m.

S lijeve strane kanala uređena je staza koja vodi sve do Tvrđave sv. Nikole, odnosno ulaza u kanal s morske strane. Početak staze je ovdje 43.722702676930055, 15.8880789640098

Iako se autom može doći do samog službenog ulaza na stazu, mi smo ipak parkirali nekih 450 m prije, jer se tu nalazi zgodno proširenje, a nastavak puta je ionako pun rupa koje su napravile kiše.

Oni koji žele odmah do Tvrđave sv. Nikole, te možda stazom krenuti od drugog kraja, auto mogu ostaviti ovdje 43.7199733700012, 15.8602365324754

Dužina staze je oko 4,6 km. Riječ je više o šetnici koja je većim dijelom popločana kamenom, a jedan dio je zemljani. Prvih 800 m je pomalo dosadnjikavo, ali čim izbijete na more, počnu se otvarati vidici i postaje sve zanimljivije.

Nakon 1,3 km staze dolazi se do jedinog većeg uspona, onog na vidikovac Lobor (64 m). Vidikovac je lijepo uređen, obzidan kamenom, s elegantno ukorporiranim klupama. Sa njega se pruža prekrasan pogled na sve strane – Šibenik, kanal koji Šibenik povezuje s morem i razbacane otoke po pučini.

Silaskom s vidikovca, na 1,8 kilometara od početka staze, dolazi se do skretanja za špilju i crkvu sv. Ante. Odvojak puta dužine nekih 60 m, spušta se sve do razine mora. Od tu se treba kratko uspeti do samog otvora špilje.

U špilji je u 14. stoljeću, pregrađivanjem otvora kamenim zidom, izgrađena crkva. Posvećena je sv. Anti Opatu, prvom poznatom pustinjaku koji se smatra začetnikom monaštva. U spisima iz 15. stoljeća crkva se spominje kao eremitorij, mjesto boravka pustinjaka (eremita) koji se povlače u osamu živeći isposnički život. Crkva je 30-ih godina 20. stoljeća devastirana, jer je zauzima vojska koja ovdje gradi bunker za topničku bateriju koja je čuvala prilaze Šibeniku. Ovako devastirana, vjerojatno je najružnija crkva koju smo ikada vidjeli.

U neposrednoj blizini crkve, nastavkom odvojka staze, dolazi se do vojnih tunela koje su u 2. sv. ratu napravili Nijemci i koristili za skrivanje torpednih brodova. Prvi tunel je pješački, očito logistički, a glavni, morski tunel je odmah iza. Polukružnog je oblika i pruža odličnu zaštitu za manje vojne brodove koji odavde mogu brzo reagirati u obrani pristupa gradu.

Povratkom na glavnu šetnicu nastavlja se dalje prema Tvrđavi sv. Nikole. U uvali Minerska prolazimo napuštene hangare i druge devastirane građevine. Tu se nalazi i par lijepih građevina u kojima su smješteni turistički sadržaji.

Pred kraj staze, dolazi se do otočića Školjića koji je spojen prekrasnim drvenim mostom sa kopnom. Most je izveden tik iznad površine mora. Svojim zakrivljenim oblikom izgleda vrlo atraktivno, a istovremeno omogućava nesmetan protok mora koji je bitan za lokalni ekosustav.

Na Školjiću se nalaze ostaci rovova, spremišta streljiva i bunkeri iz 2. sv. rata. Ideja je da otok bude “predvorje” Tvrđave sv. Nikole. Od otočića do tvrđave vodi kamena staza koja je oštećena plimama i osekama, te je uglavnom potopljena. Za vrijeme sezone do Tvrđave sv. Nikole moguće se prebaciti brodom. Tvrđava je još uvijek u fazi renoviranja i nije službeno otvorena za posjete. Kako smo ovaj izlet organizirali van sezone, nije bilo elegantnog načina za prebaciti se na drugu stranu, tako da je ovo bila krajnja točka do koje smo došli. O tvrđavi ćemo pisati kada je posjetimo!

Zaključak

Šetnica kroz Kanal sv. Ante svakako je nešto što treba obići kada ste u Šibeniku. Staza je lijepo uređena, okoliš je zanimljiv, a Tvrđava sv. Nikole je jedna od najljepših u Hrvatskoj. Kako sam više ljubitelj divljine i utvrda iz malo ranijih razdoblja, nisam ostao ničim posebno fasciniran, što ne znači da drugi neće biti ili da se ovdje ne isplati doći. Ovo je sasvim lijepa lokacija za poludnevni izlet na kojoj će podjednako uživati svi uzrasti. U stazu je uloženo mnogo truda, ali tu ima još dosta posla. Kada se dovrši uređenje tvrđave, ako bi se crkva sv. Ante mogla vratiti u prvobitnu funkciju, te ako se ikada urede napušteni hangari i građevine u uvali Minerska, čitava ova lokacija bi se podigla na jednu puno višu razinu!

I na kraju dio teksta sa table na početku staze: Svrha očuvanja prirodnosti ovog područja jeste da se osigura manje izgrađen, a više zelen pojas i tako doprinese vrijednosti Šibenika kao grada sa zelenim okvirom ne samo kao elementa ljepote, nego i mjera za zdravu životnu okolinu njegovih stanovnika.

Mnoge općine / mjesta bi se mogli zamisliti nad ovom rečenicom. U mnogima od njih (Makarska je najekstremniji primjer) pošast apartmanizacije i betonizacije nepovratno uništava ono zbog čega turisti i dolaze – priroda i sklad stare gradnje s turizmom po mjeri ugodnoj za život lokalnog stanovništva. Kuda vode ljudska pohlepa i glupost najočitije pokazuje devastirano svetište Veprice kod Makarske. Ali, o tome ćemo u nekom drugom članku.

Više o informacija o šetnici uz Kanal sv. Ante može se dobiti na sljedećoj stranici: https://www.kanal-svetog-ante.com/hr