Rastoke – materijalizirana bajka

Generacije prije autoceste Rastoke pamte kao zgodnu usputnu stanicu na putu od Zagreba prema moru i obrnuto. Neki ih nazivaju malim Plitvicama, iako je usporedba totalno kriva, jer riječ je o dva vrlo različita vodena svijeta. U ta vremena, uglavnom ne bi bilo vremena za stajanje, jer se uvijek žurilo za što prije stići na odredište, tako da je ovaj dragulj slunjskog kraja bio poput nekakvog sna, nadohvat ruke, a opet neuhvatljiv.

Prolaskom autoceste, većina prometa se usmjerila dalje od Rastoka i Plitvica, tako da su Rastoke konačno postale destinacija! Čudno, ali istinito. Danas se Rastoke posjećuju s namjerom, a ne usputno.

I opet, postoje dva načina obilaska Rastoka, onaj površni kojeg većina prakticira, čak i sada kada postoji kružna staza, te onaj puni, pravi i jedini ispravni.

Zašto je jedan kriv, a drugi ispravan? Zato što Rastoke zbog svoje specifičnosti ne otkrivaju sve na prvu, već u njih trebate zaroniti i tek onda ih možete stvarno upoznati i otkriti sve njihove čari. Tek tada shvatite da nisu bitni ni doba godine, ni položaj sunca, ni vremenske prilike tog dana da biste osjetili čaroliju materijalizirane bajke na ušću Slunjčice u Koranu.

Posjet Rastokama

Ako ćete samo baciti pogled na Rastoke s ceste, to možete i iz auta vozeći se magistralom. Ako pak želite “protrčati” najkraćim dijelom kružne staze, trebat će vam pola sata, ali ako stvarno želite istražiti i upoznati što Rastoke jesu, trebate odvojiti nekih 3 h. To uključuje i obilaske muzeja, gledanje šetača na žici, pokoji domaći kolač u kafiću info centra i još svašta nešto.

Rastoke imaju uređen parking i sa sjeverne i južne strane. Sa sjevera se on spušta uz cestu prema istoku, sve do malog mosta koji vodi preko rijeke Korane i ulazi u centar mjesta. Većina ostane malo zbunjena pred tim mostom ne vjerujući da se preko njega može autom. Da, može se. Često smo gledali ljude koji se ovdje okreću i uzbrdo vraćaju na glavnu cestu.

Kružna staza kreće od tamo gdje ste parkirali. Ako je to vrh parkinga sa sjeverne strane, onda od tu najbolje krenuti pješačkom stazom koja se serpentinama spušta prema Korani i prati njen tok nizvodno (desno). Čitavo vrijeme je otvoren pogled na slapove kojim se Slunjčica obrušava u Koranu.

Kada se spustite do rijeke, nakon nekih 170 m dolazi se do pješačkog mosta kojim se prelazi na južnu stranu rijeke. Oni koji žele više, mogu se zaputiti desno dalje niz rijeku, ali kružna staza nastavlja lijevo i penje se u mjesto.

Rastoke su vodeničarsko mjesto nastalo na terenu rastočenom brojnim brzacima Slunjčice. Brzaci i slapovi (Prvi slap, Buk, Hrvojev slap i Vilina kosa samo su oni najveći) se preko sedrenih barijera pretaču u niz malih jezera da bi se na kraju stropoštali preko nekoliko velikh i niza manjih vodopada u Koranu, rijeku koja dolazi od Plitvica.

Prolazeći kroz mjesto, turisti čine grešku i drže se ceste, jer su sve parcele uz slapove privatne. Na nekim imanjima su uređeni restorani, ali većina prolaza je blokirana lancima, ogradama i vodom.

Ovdje svakako preporučujemo posjet imanju Pod rastočkim krovovima. Ono zauzima centralnu poziciju s koje možete pristupiti mnogim velikim slapovima, drvenom stazom se spustiti do same rijeke, istražiti špilje i skrovita mjesta uz Koranu. Ovdje možete zaviriti u stare vodenice (mlinove) i upoznati se s varijacijama tehničkih rješenja. Na imanju je uređeno nekoliko muzejskih postava kroz koje ćete doživjeti Rastoke kakve su nekada bile. Priča o vilama ovdje je zastupljena na vrlo osebujan način, a izgleda da je i sveprisutni Winnetou ovdje imao jednu od svojih baza na što podsjeća veliki totem.

Priča o vilama

Vile su dijelom staroslavenske mitologije ljudi diljem Hrvatske još iz pradavnih vremena. Vjerovalo se da se rađaju iz rose jesenjih cvjetova, žive u dubokim šumama i nedostupnim mjestima, a omiljena okupljališta su im jezera i rijeke.

Rastoke su kombinacija dvaju omiljenih vilinskih svjetova, šume i vode, tako da nije čudno da je ovakvo mjesto intenzivno isprepleteno vilinskom mitologijom. Šetajući Rastokama vrlo lako možete zamisliti kakva mistika je prožimala svaki njihov dio u ta davna vremena, bez struje, u izoliranosti, obavijeni tamom, maglom i beskrajnim šumama. Pa i uz sve novotarije modernog doba, sigurno se uz dobru kapljicu može svašta pričiniti dok po mraku izlazite iz nekog od restorana.

Događanje turizma

Rastoke imaju dugu turističku tradiciju, ali su uvijek djelovale dosta zatvoreno i rezervirano. Najviše nas je smetalo nepostojanje kružne staze. Vremena su se promijenila i počelo se razmišljati o razvoju turizma u slunjskom kraju. Vidimo da se zadnjih godina dosta toga napravilo, pa tako i ta kružna staza. Povučena su sredstva i EU fondova (projekt Vodene tajne Slunja), izgrađen je prekrasni turistički informativni centar, postavljene table s vrlo zanimljivim informacijama, te QR kodovima za multimedijalne sadržaje na Internetu koji (što je jako bitno) rade! Tako da za trud možemo imati samo riječi hvale, a što se same prirode i kulturne baštine tiče, tu riječi nisu dovoljne, Rastoke bi trebale biti ne samo na listi svakog pasioniranog izletnika, nego i obavezna destinacija nastavnog programa naših škola.