Purišića vir – skriveni dragulj Dalmatinske zagore

Za neke zanimljive lokacije doznamo sasvim slučajno, a informacije koje dođu do nas budu vrlo šture i često neprovjerene. Ovo je priča o jednoj takvoj lokaciji.

Ono što smo imali od informacija je da se jedna osoba išla kupati na neko prekrasno jezerce negdje u okolici Muća. Jezerce je na potoku u blizini urušenih vodenica. Područje Muća je poprilično veliko, a potoka ima na sve strane, i u polju i u brdu. Nakon kraće pretrage po karti nismo uspjeli pronaći ništa što bi nam dalo naslutiti lokaciju jezera tako da smo odustali od daljne potrage, ali priča nam je ostala negdje u glavama.

Nakon nekog vremena, slučajno sam naletio na spomen Purišića vira. Čim sam čuo za Muć i vidio fotografije, sjetio sam se prve priče. U tekstu se od novih informacija spominjalo samo to da auto valja ostaviti kraj crkve, da treba preći most, te da onda nema više od desetak minuta do tamo. Opet je slijedila pretraga po karti. Pregledali smo sve crkve i potencijalne potoke u blizini, ali opet bez konkretnijeg zaključka. Jednom smo u prolazu kroz Muć bacili pogled oko crkvi, ali nismo mogli zaključiti gdje bi bio Purišića vir, jer je više lokacija odgovaralo opisima.

I tako, nakon par godina, došlo je do organizacije izleta na Sutinu, malu rječicu između Sinja i Muća. Kako je riječ o relativno kratkoj stazi, htjeli smo ubaciti još neku lokaciju i sjetili smo se Purišića vira. Nakon dosta “googlanja” otkrili smo novi djelić slagalice! U jednom članku se spominjalo kako je ekološka svijest ljudi tog kraja na vrlo niskoj razini, jer su svi potoci i izvori zatrpani smećem, te da je jedino pošteđen Purišića vir i da je vjerojatno razlog tome to što lokalne kuće “vuku” vodu iz njega. Hmmm… To nam je dalo motiva da još malo proširimo potragu, te smo se sjetili pogledati topografske karte i karte s ucrtanom infrastrukturom. Naglasak je bio na vodovodnoj mreži, izvorima i sl. Na jednoj od karata smo otkrili dosta topografskih detalja i lokanih naziva za neke mikrolokacije. Među njima je bilo i Purišića vrilo! Vrilo ili vir? Razlika je ogromna, ali sada smo već mogli odrediti točniju poziciju crkve najbliže našem cilju, bio on vrilo ili vir.

Na terenu je sve išlo prilično glatko – crkva, potok, most, cijevi za vodu razvučene po putu uz potok. Kao u nekakvoj igri, prateći cijevi, otkrili smo vir. Ipak je bio vir! Nalazio se ispod lokacije označene na karti kao vrilo. Logično.

Trud se isplatio! Riječ je o stvarno prekrasnom mjestu. Sada je bilo razumljivo zašto se ljudi tu dolaze kupati. Jezerce kao da je projektirano za tu namjenu! Uz rub je dio plićine sa stjenovitom plohom na kojoj se može ugodno sjediti s nogama koje vise nad dubljim dijelom jezera. Voda u jezeru je kristalno čista, a boja jezera je prekrasna. I nema nikakvog straha od virova. Vir je u narodu uobičajeni naziv za mjesta na kojima se voda tekućica zadržava. U ovom slučaju, potok na tom mjestu malim slapićem puni kameni bazen.

Nedaleko od vira uzvodno nalaze se ostaci stare vodenice. Kasno je proljeće, nakon obilatih kiša sve je zaraslo, tako da se nismo htjeli provlačiti dalje kroz šikaru, jer teško bi išta moglo nadmašiti ljepotu vira od kojeg se nismo mogli odvojiti. Znamo da dalje uzvodno ima još nekoliko urušenih vodenica, ali njih možemo obići i nazimu.

Na kraju se postavilo pitanje, da li uopće objaviti informacije o ovom biseru nepoznatom široj javnosti? Svi znamo za opasnosti masovnog turizma. Kako smo pored vira pronašli odloženog smeća (!?!) kojeg smo pokupili i ponijeli sa sobom sve do parkinga na kojem je veliki kontejner, ipak smo se odlučili pisati o ovom prekrasnom mjestu. Naime, lokalna nesavjesna čeljad (po količini smeća, na sreću, izgleda samo pojedinci) očito dobro poznaje ovu lokaciju, a kako je naša stranica okrenuta zaljubljenicima u prirodu za koje smatramo da imaju visoko razvijenu ekološku svijest i da ne pripadaju sferi masovnog turizma, mislimo da će baš popularizacija lokacije među takvom skupinom dodatno zaštititi ovo mjesto od devastacije i zagađenja. Možda smo nepopravljivi optimisti, ali netko mora biti i to.

Kako do Purišića vira?

Ako dolazite iz smjera istoka, nakon crkve sv. Petra treba odmah skrenuti u prvu ulicu koja ide uz groblje. Iznad groblja, pored velikog kontejnera za smeće postoji proširenje za parking. Na sjeverozapadnom kutu groblja uska cesta nastavlja preko betonskog mostića put sjevera do zadnjih kuća, a onda dalje nastavlja makadam. Usput čete naići na malo veći most sa lijeve strane, ali ne skrećite na njega nego dalje nastavite makadamom. Nakon par stotina metara, na jednoj okuci, put nastavlja vijugavao dalje uzbrdo, a uska pješačka staza se ovdje odvaja i nastavlja 70 m uz potok prema viru.

Kratka priča o ekologiji i ljubavi prema domovini