Pazjatva – špilja iznad Cetine

Napomena: Stazu smo ocijenili kao srednje tešku. Većina staze je u stvari lagana, ali zadnji dio je pomalo nejasan i zahtijeva improvizaciju. Prolaz preko škrapa bi se mogao ocijeniti kao težak, posebno ako do sada niste išli po takvom terenu.

Za Pazjatvu smo saznali tek prošle godine. Naime, naletio sam na jednu fotografiju bez opisa. Kako poprilično dobro poznajem taj kraj, prema kutu prikaza nekih dijelova kanjona, uspio sam doći do lokacije i naziva špilje. Iznad i ispod nje smo prošli na stotine puta, a otkrili smo je tek sada! To samo pokazuje koliko toga ima skrivenog u našoj bližoj okolici, a da toga nismo ni svjesni.

Staza kreće iz sela Čisla (Čišla) u Omiškom zaleđu. Čisla se nalazi odmah iza Gata, a prije Ostrvica.

Auto je najbolje ostaviti ispred crkve sv. Petra, gdje se nalazi prostrani parking. Gledajući prema jugu, Pazjatva je u ravnini crkve, ali staza prvo vodi poljskim putem ka zapadu, da bi se onda okrenula nazad prema istoku, te uz brdo na jug do kanjona Cetine.

Proljeće je u punom jeku tako da je sve zeleno i čitav krajolik je živopisan, kao iz nekakve slikovnice. Polje, livade, šuma… Pogledi na Mosor u zaleđu i Biokovo u daljini na istoku… Vrijeme nas je poslužilo – sunce uz lagani povjetarac, temperatura idealna.

Staza nije markirana, ali je utabana i čitavom dužinom označena složenim nakupinama kamenja. Također je ucrtana na AllTrails servisu i uglavnom je točna do pred sam kraj. Tu i ucrtana staza i nakupine kamenja vode ravno prema kanjonu što nas je dovelo u “slijepu ulicu”. Možda se prije i moglo tuda proći, ali sada je sve zaraslo, tako da nigdje nismo uspjeli pronaći prolaz za dalje. Vratili smo se jednim dijelom i tamo gdje nam se učinilo zgodno, krenuli škrapama prema rubu grebena. Nikada ne savjetujemo ljudima slične improvizacije na nemarkiranim stazama. U ovakvim prilikama bi svakako sa sobom trebalo imati kartu, GPS i rezervnu bateriju.

Dakle, ključno je da na nekih 1,65 km staze (označili smo to na mapi – točka 1) skrenete desno na stijene (škrape), te najpogodnijim putem izbijete na stazu koja vodi uz sam rub grebena. Kada izbijete na rub grebena imate direktan pogled na špilju od gore.

Staza se zatim malo udaljava od špilje put jugoistoka, te se spušta. Na jednom dijelu imate “skalu” gdje se pridržavajući rukama spustite niz stijenu na “donji” dio staze koja desno vodi direktno do špilje. Spomenuta “skala” je lagana za spust, ali svakako prije provjerite da nema koja skrivena zmija, jer teren je kombinacija trave, žbunja i stijena. Na škrapama treba biti oprezan! Nije teško, ali svaka greška može biti pogubna. Udaljenost koju morate proći preko škrapa je nekih 60-ak metara. Na mapi smo pokušali maksimalno precizno rekonstruirati stazu iz našeg GPS zapisa i satelitske snimke terena.

Špilja Pazjatva je prekrasna! Pogled na nju i kanjon Cetine, te more u daljini, daje kombinaciju koja je izuzetno atraktivna i rijetka. Prizor je to koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim!

Sama špilja nije duboka, svega nekih 10 – 15 m, ali visoki svod je čini iznimno atraktivnom. Sudeći po količini izmeta, ovce i koze je očito obožavaju, vjerojatno je koristeći kao sklonište od kiše i nevremena.

Iako na kartama postoji staza prema zapadu koja kružno vodi nazad, radije smo se odlučili vratiti istim, provjerenim putem.