Paklenica – najstariji nacionalni park

Napomena: Iako je dužina staze data za jedan smjer, što obično radimo kada staza nije kružna, vrijeme trajanja je ukupno za oba smjera. Kada tome dodate i vrijeme vožnje, svakako računajte da je izlet u Paklenicu cjelodnevna aktivnost.

Paklenica je primadona hrvatskog penjanja i najstariji nacionalni park Hrvatske. Istina, ako ćemo gledati strogo kontinuitet proglašenosti, Plitvice taj status neprekinuto uživaju od travnja 1949., a Paklenica tek od listopada iste godine. Međutim, Paklenica je prvi put proglašena nacionalnim parkom još davne 1929. godine, aktom koji je trebalo ratificirati svake godine, što se nije činilo, te je zbog neažurnosti kontinuitet statusa izgubljen.

Vjerojatno nema nijednog ozbiljnijeg penjača u Hrvatskoj da nije bio u Paklenici ili da mu bar nije na užoj listi želja. Paklenica je omiljena destinacija i brojnim stranim penjačima koji ovdje “hodočaste” iz godine u godinu u sve većem broju. Zašto baš Paklenica?

Paklenica, penjački raj, ali i ugodna šetnica izletnika svih dobnih skupina

Postoje Velika i Mala Paklenica. Mala Paklenica je kao što joj i ime sugerira, manja. Manje je i eksponirana, jer je teže prohodna i “divlja”. Kanjon je formirao potok duljine 12 km, a litice su visoke i po 300 m. Širina kanjona se na mjestima sužava u prolaze od svega nekoliko metara. Zbog njenog očuvanja, penjanje u kanjonu je strogo zabranjeno. Jako je zanimljiva, tako da ćemo o njoj imati zaseban članak.

Velika Paklenica s druge strane, kako smo već uvodno spomenuli, vrvi penjačima na sve strane.

To nije jedna od onih destinacija na kojima trebate satima pješačiti da bi vas ostavila bez daha (zahtjevnošću ili fascinacijom). Dovoljno je samo približiti se ulazu u Park i sve će vam biti jasno. Riječ je o posebnom mjestu koje svakako treba doživjeti uživo.

Impozantne litice uzdižu se s obje strane kanjona, a penjači se vide kao male točkice po liticama na svim visinama i daljinama. Nakon tog ulaznog dijela, nižu se još fascinantnije litice – Maniti kuk, Anića kuk… Visinske razlike idu i do 800 m (Crni vrh), s penjačkim vertikalama od po 400 m. Taj prvi susret s Paklenicom nešto je što ostaje u trajnom sjećanju!

Nakon tog prvog dijela koji je izrazito kamenit, staza dalje vodi prema planinarskom domu prolazeći kroz krajolike koji, iako i dalje u kanjonu, svako malo mijenjaju vizuru. Nakon nekog vremena počinju se otvarati vidici na udaljene vrhove Nacionalnog parka na sjeveru i sjeverozapadu.

Negdje oko četvrtog kilometra, sa lijeve strane je skretanje za poznatu špilju – Manitu peć. Do nje vodi staza od nekih 1,7 km. Iako se ne čini puno, 280 m visinske razlike nije malo ako nađete zatvorena vrata. Zato svakako prije uspona u info centru provjerite da li je špilja otvorena za posjete.

Nakon nekih 6 km hoda, dolazi se do prve točke gdje se možete ozbiljnije okrijepiti. Riječ je o šumarskoj kući (lugarnici) u kojoj se može naći ponešto za sve koji nisu odveć izbirljivi. Fažol (grah), kobasice, pršut, sir, razna pića…

Nakon okrijepe, staza dalje nastavlja uz potok prema sjeveru. Staza nije tipična planinarska, već svojom uređenošću daje dojam da prolazite kroz nekakvu park-šumu. Nekima će se to svidjeti, ali nekima ta kultiviranost može biti i pomalo dosadna.

Do planinarskog doma se stiže nakon 7,5 km hoda. Iako se staza može proći i za manje od 2 h, uz stajanja i divljenja prirodi, te kraći odmor na lugarnici, do doma treba nešto više od 2,5 h.

Tu se krajolik drastično mijenja. Zelenilo i otvorenost na sve strane su glavne značajke ovog mjesta. Ovo je glavno raskrižje planinarskih puteva koji vode dalje u Park u svim smjerovima.

Na svega par stotina metara iza doma, nadaleko poznati Ramića dvori i Ivančev dom, mjesta su ukusne marende i susretljivih domaćina. Ovo je obično krajnja točka i onih “naprednijih” vikend-izletnika. Ako poznajete nekog takvog koji vam kaže da je bio u Paklenici, onda je to to.

Paklenica međutim tu tek počinje!!!

Čitav ovaj potez od ulaza do doma je ustvari svojevrsna kralježnica parka koja se čitavim putem grana na sve strane. Ti planinarski putevi vode do nekih od najnevjerojatnih mjesta koja bismo svrstali u sam vrh svjetskih planinarskih atrakcija. Od špilja i livada, do kamenih visoravni i spektakularnih kukova, Paklenica je mjesto koje se godinama može istraživati. I tek onda možda možete reći da ste bili u Paklenici.

Podzemni svijet Paklenice

Ovaj zanimljivi interaktivni posjetiteljski centar nedaleko od ulaza u Park, smjestio se u utrobi kompleksa tunela koji su za vrijeme bivše države bili iskopani i uređeni kao ogromno vojno sklonište. Utroba planine skriva skoro dvije tisuće kvadratnih metara tunela i prostorija.

Dio tog kompleksa danas je stavljen u funkciju edukacije posjetitelja. Tu možete pronaći umjetne stijene za penjanje, zbirke kamenja i biljaka, naučiti razne načini vezanja konopa, poslušati multimedijalne ili od strane predavača ispričane prezentacije o biljnom i životinjskom svijetu ovog nacionalnog parka.

Osim edukativnog karaktera, centar pruža zaklon pripadnicima HGSS-a (Hrvatske gorske službe spašavanja), kojima je ovo polazišna točka za brze intervencije na ovom području, kojih je zbog popularnosti parka i intenzivne aktivnosti posjetitelja, popriličan broj.