Pag – Staza “Život na Marsu” (Life on Mars)

Napomena: Oznaka tehničke težine T1 stavljena je ako se ne koristi ferata, inače bi bila T3. Ako ćete penjati stijenu Stogaj, onda i T4. Karta je data za čitavu stazu, ali istu je moguće skratiti na više načina i time je prilagoditi svojim mogućnostima.

Kao i mnoge lokacije sa naše liste želja, i ova staza je godinama čekala svoj trenutak. Bura, zima i vrućina bili su neki od uobičajenih izgovora, a i dislociranost je doprinijela stalnom odgađanju. I kako su kod mnogih lokacija ovo samo puki izgovori, ovdje ih pri odabiru termina realizacije izleta, zbog specifičnog položaja i geografskih obilježja, treba vrlo ozbiljno shvatiti. Hlada nema nigdje, a izloženost buri je najveća moguća.

“Život na Marsu” (“Life on Mars Trail”) jedinstvena je staza koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Marsova staza ili kako se službeno zove “Život na Marsu” (“Life on Mars Trail”), jedna je od najživopisnijih staza u Hrvatskoj. Ako ste proputovali stotine naših otoka, ispenjali neke od naših najpoznatijih planina i mislite da ste vidjeli baš sve i da ostatak Hrvatske čine varijacije na temu, u krivu ste. Pag je specifičan otok drugačiji od drugih, a staza Marsa je, upravo kako joj sam naziv sugerira, prikaz vanzemaljskog okoliša na Zemlji. I koliko god su asocijacije na Mars razumljive, prolazeći različitim dijelovima staze, one se mijenjaju. To više nije Mars, nego Maroko, Jordan, Arizona… Ili jednostavno, Pag. Krajolici imaju zajedničku poveznicu, ali toliko su različiti i zanimljivi da oduševljavaju i izazivaju čuđenje čitavom svojom dužinom!

Sama staza je prilično lagana. Dužinom je prilagodljiva osobnim preferencama, kondiciji i vremenu koje imate na raspolaganju. Može biti dugačka 16 km (po potrebi i više), ali može se skratiti i na samo 4 km. Ljubitelje ferate oduševit će jedna vrlo atraktivna, postavljena iznad mora u dužini od nekih 100 m. Oni koje to ne zanima, mogu zaobilaznim putem. Dakle, staza je skroz “konfigurabilna”!

Ono što ne bismo preporučili je silazak s markirane staze. Bez obzira što ih na kartama ima poprilično, naš savjet je da pratite oznake na terenu. Zašto? Zato što je krajolik vrlo surov i te druge staze često nemaju veze sa stazom, nego završite na sikama oštrim poput noževa ili grubom kamenjaru, gdje brzina kretanja drastično pada i “topi” onu prednost koju ste mislili ostvariti skraćivanjem staze.

Mi smo se ovaj put odlučili na jednu srednju varijantu, tako da nismo krenuli iz Metajne, zadnjeg mjesta na ovom kraju otoka, nego iz susjedne uvale, s plaže Ručica, označene kao Ulaz 2.

Staza kreće jednim strmijim usponom, a onda nastavlja uglavnom bez većih promjena visine po terenu koji je stjenovit, ali nije grub i ugodan je za hodanje. Prva postaja nam je susjedna paža Beritnica. Ovo je jedna od najslikanijih plaža. Krase je tri velike oble stijene smještene u plićaku.

Na čitavom putu do Beritnice nailazimo na nevjerojatne kamene skulpture između kojih se probijaju mali potočići. Oni sigurno presuše s dolaskom sušnog razdoblja, ali prva polovica travnja je očito bila dovoljno vlažna. Na mjestima se ne čuje ništa osim laganog žubora vode. Čarobno!

Iznad Beritnice dramatično se uzdiže vertikalna stijena Stogaj! Vidljiva je još iz daleka, te kako joj se približavate i kružite oko nje, mijenja oblik. Omiljena je destinacija penjača iz čitavog svijeta. Krajolik oko nje je spektakularan i nestvaran! Malo lokacija na svijetu može nadmašiti čudesnost ovog okoliša, kako na Zemlji, tako i na Marsu. Za one nesklone dužem pješačenju, plaža Beritnica sa Stogajem iznad nje, sasvim su opravdan cilj za doputovati od bilo kuda na Pag.

Onima koji su željni nastavka avanture, sljedeća postaja je uvala Slana. Na putu do Slane, s lijeve strane nas prate nadrealne litice, a s desne more.

U jednoj od tih litica ogroman je otvor nekakve špilje. Čini se da je nalik tunelu, odnosno da ima dva otvora. Prethodno nismo imali nikakvih informacija o njoj. Uspon do nje se čini malo strm, tako da ovaj put nismo bili spremni skretati sa zacrtanog pravca. Istražit ćemo je idući put.

Uvala Slana s plažom, nalazi se duboko ispod nas. Sa nje kreće ferata u dužini od 100 m put istoka, odakle staza dalje nastavlja prema plaži Malin, navodno jednoj od najljepših na Jadranu na kojoj je i poznati izvor. Ferata nije odveć teška. Oni u dobroj formi bi je mogli proći i bez pojasa. Kada kažemo u “dobroj formi”, onda stvarno mislimo tako, jer je vaćim dijelom u prevjesu. Ako niste sigurni da imate toliko snage u rukama, radije nemojte riskirati skok u hladno more, posebno na mjestima s nedovoljnom dubinom. Ako jeste u formi, glavni otegotni faktor je od soli klizava sajla, tako da bi rukavice svakako bile preporuka. U toplije doba godine, taj dio se može preplivati ili prepješačiti kroz more koje nije dublje od 150 cm. Moguć je i obilazak po vrhu brda i spust siparom do nastavka staze uz more. To je već improvizacija, te je uzmite s dozom opreza.

Oni koji se ne žele spuštati i nastaviti feratom prema plaži Malin, put mogu nastaviti dalje stazom prema raskrižju od kojeg na istok ide povratni put od plaže Malin, a lijevo put koji se drugom stranom otoka vraća nazad prema Metajni. Taj dio puta, nakon plaže Seline, prolazi kroz čaroban krajolik totalno drugačiji od dotad viđenog!

Spomenuto raskrižje se nalazi na mjestu gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio koncentracioni logor. Ostaci građevina su još uvijek vidljivi, a križ na jednoj uzvisini je nijemi podsjetnik nekih strašnijih vremena i opomena da idilu u kojoj sada živimo ne uzimamo zdravo za gotovo, već da trajno radimo na njoj. I danas vidimo na primjerima ratova koji se događaju da je ta idila u kojoj smo uljuljkani, vrlo krhka i u tren se moža pretvoriti u distopijski svijet mraka i očaja.

Na raskrižju je mlađi dio ekipe glasao za povratak, jer su im se 2,5 km na tabli za Malin činila malo previše. Tako smo “srednje” dugu verziju staze skratili za dodatnih 5 km. Kasnije se to ispostavilo kao dobra odluka, jer smo za povratak izabrali jednu od ranije spomenutih nemarkiranih odvojaka staze (preko vrha brda) koji nam je uzeo dosta vremena i energije, ali je svakako upotpunuo avanturu na “Marsu”.

“Život na Marsu” je staza koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Prilagodljiva je i daje mogućnost onima koji nisu neki planinari i nemaju kondicije da iskušaju nešto nevjerojatno i nesvakidašnje. S druge strane ima dovoljno izazova i za avanturiste, iskusne planinare i penjače, koji ovdje mogu provesti čitav dan u raznolikim aktivnostima. Ako tome dodamo i mogućnost kupanja na izoliranim plažama, riječ je o jedinstvenoj stazi u svakom pogledu!