Nacionalni park Brijuni

Vjerojatno je svatko bio na Brijunima u djetinjstvu. Mjesto je to koje konstantno opsjedaju brojne školske ekskurzije. Safari park, prekrasne livade uokvirene stoljetnim borovima, okamenjene stope dinosaura, muzeji, ostaci rimskih i bizantskih građevina… Čini se da Brijuni imaju sve adute za oduševiti svakoga. To smo i mi mislili, te smo odlučili ponovnim posjetom evocirati uspomene iz djetinjstva.

Jesu li Brijuni uspjeli ispuniti naša očekivanja?

Što su Brijuni?

Nacionalni park Brijuni obuhvaća čitav arhipelag otočja nasuprot Fažane, malog mjesta sjeverno od Pule. Međutim, za posjetitelje je otvoren samo otok Veliki Brijun. Svako pristajanje na bilo koji drugi otok ovog arhipelaga je strogo zabranjen. Ovo je bilo prvo razočaranje Brijunima.

Zabrana pristajanja je od strane vodića parka objašnjena pomalo neodređeno kao kombinacija ekološke zaštite i nacionalne sigurnosti, zbog vojne infrastrukture koja je raspoređena po otocima. Na jednom od otoka nalazi se i bivši Titov posjed. Osim Tita, na posjedu je boravila i posluga koja je sve to održavala. Navodno mu je tamo bilo najdraže boraviti. Vjerojatno bi svaki član radništva tadašnje države volio uživati u svom privatnom otoku, ali na žalost, uz nešto više od 1200 otoka koje Hrvatska ima, to bi bilo nemoguće. Valjda je zato samo Tito imao svoj otok. Tko sada baštini taj posjed ne znamo, ali sigurno nije netko od današnjeg “radništva”. Ne znamo kako, ali takve stvari dopadnu samo “neradništvo”.

Dakle, kada vam prodaju karte za posjet Brijunima, to znači posjet Velikom Brijunu.

Prijevoz do Brijuna

Polazište broda: 44.927015554528396, 13.801656769030819

Do Brijuna vozi brod s pristaništa u Fažani. Auto se može ostaviti na prostranom parkingu od kojeg ima svega par minuta hoda do pristaništa. Pametno je karte kupiti unaprijed preko interneta. Radi sprječavanja gužvi i limitiranog kapaciteta brodova, karte se prodaju za određene termine. To je izvrsna praksa koju je uvelo više naših nacionalnih parkova i parkova prirode (npr. NP Krka i PP Biokovo).

Brod uglavnom vozi svako sat vremena. Plovidba traje nekih 20-ak minuta. Gužve na ukrcaju, posebno u udarnim terminima, znaju biti velike, ali organizacija je na nivou i ukrcaj ide brzo i bez problema.

Obilazak Brijuna

1. Pristanište sa popratnom infrastrukturom (hoteli, najam vozila…)
2. Šetnica kroz kamenolom
3. Muzej
4. Golf teren
5. Safari park
6. Okretište vlakića, okamenjene stope dinosaura
7. Mediteranski vrt
8. Rimska villa
9. Bizantski kastrum i crkva sv. Marije

Prihvat gostiju na Velikom Brijunu je dobro organiziran. Gosti se dijele na one koji otok žele razgledati u svom aranžmanu i one koji su u cijeni ulaznice kupili vođenu turu. Kako smo htjeli saznati što više informacija o destinaciji, odlučili smo se za vođenu turu u kojoj se otok obilazi dijelom električnim vlakićem, a dijelom pješke. Nakon vođene ture svatko može provesti koliko vremena želi u samostalnom obilasku, tako da smo i mi dalje nastavili obilaziti po našem planu.

U pristaništu koje se nalazi centralno, na strani otoka okrenutoj kopnu, preuzimaju vas vodići koji formiraju grupe za ukrcaj u vlakiće.

Glavno odredište je Safari park koji se nalazi na krajnjoj gornjoj točki otoka.

Na temelju informacija koje smo imali, očekivanja od safari parka bila su velika. I kako to obično biva, velika očekivanja često vode ka jednako velikom razočaranju. Razočaranje safari parkom, drugo je u nizu.

Safari park je ogromna ledina uokvirana borovom šumom s razbacanim “otočićima” lijepo formiranih velikih borova. Vizualno jako lijepo, ali prazno i monotono. Od životinja uglavnom ni traga ni glasa. Tu i tamo u kutevima livade, jako daleko, vidjeli smo par primjeraka zebri i magaraca. Također smo vidjeli i jednu ljamu, a u malom ograđenom vrtu smo vidjeli par nojeva.

Stara slonica, jedini preživjeli primjerak svoje vrste, u strogo je ograđenom omanjem vrtu uz okretište vlakića.

Okretište vlakića je najudaljenija točka do koje se dolazi vlakićem. Orjentirajući se od centra, nalazi se gore lijevo. Tu se radi pauza od 10-ak minuta. Premalo za bilo što smisleno. Uglavnom možete birati između čekanja reda za WC ili trčanja do hladovine uz cestu u kojoj se u međuvremenu skupilo par zebri. Uz razrađenu taktiku (trk do WC-a prije svih), uspjeli smo napraviti oboje, te čak uslikati i slonicu, ali smo jedva stigli do vlakića koji se pripremao za polazak.

Na ovom dijelu otoka, na samoj obali, nalazi se i tzv. Dino park sa okamenjenim otiscima stopa dinosaura, koje smo htjeli vidjeti, ali nismo uspjeli zbog nedostatka vremena. Voditeljica nam je rekla da se kasnije u vlastitom aranžmanu možemo vratiti za detaljnije pogledati ovaj dio otoka. Kako smo zebre već vidjeli i WC posjetili, okamenjene stope ipak nisu bile dovoljan motiv za ponavljanje posjeta ovako udaljene točke otoka. Imali smo osjećaj da smo na traci masovnog turizma u kojem se svaka minuta plaća. Petnaest dodatnih minuta bi činilo veliku razliku. Ovako, smo samo došli do trećeg razočaranja.

Povratak vlakićem vodi drugom rutom na kojoj otkrivamo sustavnu devastaciju otoka betonskim konstrukcijama raznih namjena koje su odavno napuštene. Ne samo da na Brijunima nismo osjetili ono iskonsko prirodno, mediteransko, što se propagira u lecima, nego je otok podbacio i kao park. Veliki Brijun je epitaf ljudskoj aroganciji i umišljenosti da se može napraviti ljepše i bolje od same prirode, a u čemu se podbacilo. Spomenik je to neuspjelom ljudskom eksperimentu koji je otok htio pretvoriti u multifunkcionalni prostor s kojim danas nitko ne zna što bi, osim da po njemu vodi ture turista koje će oduševiti jedino ako im je ovo prvi dodir s Mediteranom.

Kada smo kod mediteranskog ugođaja koji Brijuni često propagiraju, na Velikom Brijunu se nalazi Mediteranski vrt koji bi trebao biti najbolji promotor te ideje.

Od njega smo očekivali da bude bar na tragu onoga na Lokrumu, ali smo opet ostali razočarani.

Vrt je dosta velik (17 000 m2). Prije je služio kao rasadnik za potrebe čitavog parka, a onda je promoviran u zaseban vrt unutar parka. U usporedbi s arboretumom u Trstenom ili Lokrumom, poprilično je sterilan i dosadan. Fali mu bar suptilna nota divljine i nesputanosti koja je inače obilježje Mediterana.

Veliki Brijun nije velik otok, ali taman je toliko velik da ga je poprilično teško obići pješke. Od svibnja do rujna otegotna okolnost je i sunce koje nemilice prži i obilazak otoka pretvara u hvatanje sljedeće hladovine. Većina staza je asfaltna i poprilično monotona za pješačenje. Pod ovim “monotona” ne mislimo da je okoliš nezanimljiv, ali dosta dugo pješačite kroz isti tip okoliša u kojem se ništa ne događa, osim povremenih naleta električnih vozila pred kojima se morate sklanjati. Ako Veliki Brijun shvatite kao golf teren s dodatnim sadržajima, jurcanje u električnim vozilima po njemu može biti vrlo zabavno.

Jedna od glavnih atrakcija koja se na otoku propagira je Titova ostavština. Politiku ćemo ostaviti sa strane i pokušati muzej Titove ostavštine doživjeti očima prosječnog stranog turiste.

U muzeju ćete vidjeti svjedočanstvo jednog vremena koje s ove distance izgleda smiješno i nakaradno. Vidjet ćete kako razdragana jugoslavenska mladež i radništvo na sve moguće načine veliča lik i djelo voljenog vođe. U isto vrijeme voljeni vođa punim plućima živi ideju klasne ravnopravnosti, skromnosti i drugih socijalističkih načela. Tako Tito, po zanimanju bravar, lovi, pjeva, svira klavir i pokazuje zanimanje za sve vidove znanstvenog, kulturnog i javnog života. To samo pokazuje da koncept cjeloživotnog obrazovanja nije izmišljotina modernog doba.

Međutim, iz izloženih fotografija se stječe dojam da mu je od svih tih aktivnosti ipak nekako najdraže bilo kapitalističkim (američkim?!) autima i luksuznim plovilima raznih veličina, razvoziti hihotave, razgolićene starlete, očito uz svesrdno odobravanje svoje supruge.

Drugi dio muzeja izgleda još strašniji. Tu su izložene brojne preparirane životinje koje su svjetski državnici poklanjali Titu. Naime, njegova strasta za lovom i skupljanjem egzotičnih životinja bila je općepoznata, tako da je bilo uvriježeno pravilo prilikom posjeta Titu pokloniti mu nekakvu životinju koja je uobičajena u podneblju iz kojeg se dolazi. Tako tu možemo vidjeti povijest pokušaja aklimatizacije životinja iz svih klimatskih zona, od polarnih krajeva do tropa. Mnogim turistima, koji ne shvate kontekst, sigurno će biti zanimljivo razgledati sve te uginule životinje. Nama nije bilo. Na mnogim eksponatima se vidi da su za vrijeme života patili, bili bolesni, neuhranjeni i da su uginuli u ranoj dobi.

Je li Titova papiga potvrda uspješne aklimatizacije ili je se svako toliko zamijeni novom ne znamo, ali eto ona ili bar njen lik su živuće konstante na otoku.

Da ne bude sve tako crno, dio muzeja posvećen je dr. Robertu Kochu, velikanu svjetske mikrobiologije, koji je boraveći na Brijunima u više navrata pomogao u borbi protiv malarije koja je u to vrijeme bila veliki problem na otočju.

Također je bitno spomenuti Paula Kupelwiesera, austrijskog industrijalca koji je zaslužan za transformaciju Brijuna iz malaričnih, močvarnih otoka u turističku oazu europske elite.

Godine 1893. Paul Kupelwieser kupuje Brijune koji su bili u vrlo lošem stanju. Uz pomoć dr. Roberta Kocha, velikana svjetske mikrobiologije, uspjeva riješiti problem malarije, a uz veliku pomoć labinskog šumara Alojza Čufara, kreće u transformaciju samog otoka. Za vrijeme njegove vlasti na otoku je sagrađeno hotelsko naselje s pet hotela, bazenom s grijanom vodom, te popratnim sadržajima. Uređene su šume i parkovi, arheološki lokaliteti, te zoološki vrt i farma nojeva.

Iako nismo ljubitelji austrijske vizije Mediterana, činjenica je da je Kupelwieser u dobroj mjeri oplemenio ovaj nekoć zapušteni otok.

Šta nam se svidjelo?

Rimska villa, Bizantski kastrum, crkva sv. Marije i šetnica kroz kamenolom nešto su stvarno poesebno što bismo svakako ponovo voljeli vidjeti. Skoro sve ove atrakcije nalaze se južno od pristaništa.

Iako više volimo prirodni krajolik, ovaj kultivirani isto ima svoju draž. Kombinacija velikih livada i otočića starih borova specifičana je i svojstvena Brijunima. To je slika Brijuna kakvu svi znamo.

Stara maslina se nalazi odmah južno od pristaništa i ne možete je promašiti. Prekrasna je, ali ako želite pravi doživljaj na tu temu trebate se zaputiti do Lunskih maslinika.

Gradina je dokaz života na ovom otoku još od brončanog doba. Nalazi se južno od pristaništa, a sjeverno od uvale Verige. Na mjestu gradine i oko nje pronađeni su brojni arheološki nalazi.

Šetnica kroz kamenolom

Na Velikom Brijunu postoji više kamenoloma iz koji se kroz povijest vadio kamen za potrebe gradnje. U samoj blizini pristaništva uređena je šetnica kroz jedan od njih. Šetnica je uređena na vrlo zanimljiv način i tijekom vrućih dana predstavlja idealno mjesto za odmor u hladovini.

Kameni reljefi i kipovi u i oko šetnice upotpunjuju doživljaj i daju nekakav poseban štih.

Rimska villa

Rimska villa u uvali Verige, veličanstvena je građevina iz 1. stoljeća prije Krista. Iako su danas samo blijeda sjena nekadašnje veličanstvenosti, njeni ostaci, savršeno inkorporirani u krajolik, pravi su primjer pomnog arhitektonskog promišljanja u doba antike. Kameni ostaci i dan danas privlače istinske ljubitelje estetike, a omiljena su kulisa mondenih vjenčanja i sličnih događanja.

Villa je bila popločana mramorom i bogato ukrašena mozaicima i freskama. Sastavni dio kompleksa bili su i hramovi boga Neptuna i božice Venere, a na sjevernoj strani uvale bile su smještene terme, ribnjak i gospodarski dio kompleksa. Obala ispred ville građena je od velikih kamenih blokova, a pristup luci regulirao se lanacem (verige) razapetim između suprotnih obala uvale, prema kojem je i dobila ime.

Ako kompleks zamislimo u onom dobu, bez okolnih naselja, modernog prometa i buke, riječ je o istinskom hedonističkom raju.

Kastrum

Kastrum je također fascinantan lokalitet. Njegovoj slojevitosti svjedoče nalazi iz doba antike, Rima, Gota, Bizanta, Karolinga, pa sve do Venecije. Smješten je južno od pristaništa u uvali Dobrika na zapadnoj obali otoka. Površina lokaliteta je veća od jednog hektara.

Kastrum svoj život počinje u vidu raskošne rimske ville. Nakon pada Rimskog carstva, villa se naseljava, pregrađuje i poprima konture zbijenog naselja. Naselje ima sve građevine potrebne za funkcioniranje lokalne zajednice. Tako se tu mogu naći ostaci kovačnice, prostorija za obradu maslina, krušnih peći, skladišta i redionica. Naselje se kasnije širilo, te se radi zaštite podigao i ogradni zid visine 5 m.

Crkva sv. Marije

Crkva sv. Marije još je jedna fascinantna građevina na Velikom Brijunu. Nalazi se nekih stotinjak metara sjeverno od Kastruma, čiji su je stanovnici izgradili u 6. stoljeću. Na Brijunu postoji još crkava, ali ova je nastarija i arhitektonski najzanimljivija. Riječ je o dosta velikoj građevini za to doba. Trobrodna crkva površine 11 x 24 m, okružena je ranokršćanskim grobljem, a o bogatstvu uređenja svjedoče i kamene rešetke koje su čuvale otvore prozora.

Uz baziliku se u 9. stoljeću gradi benediktinski samostan, a u 13. stoljeću sve potpada pod vlast templara. Crkva je bila u uporabi sve do 18. stoljeća.

Zaključak

Brijuni (ili bar Veliki Brijun) drugačiji su od drugih hrvatskih otoka i svakako zavrjeđuju posjet. Čudna su interpolacija vizije raja na zemlji različitih ljudi i sistema koji su se kroz mnoga razdoblja povijesti uporno iznova trudili ovaj otok transformirati u nešto drugačije.

S mnogim stvarima smo ostali razočarani ili nam se jednostavno nisu svidjele, ali isto tako ima i dosta stvari koje su nam se svidjele, pa čak i oduševile.

Vjerojatno će svatko na Brijunima pronaći nešto što će ga oduševiti i što će dalje nositi kao lijepu uspomenu na ovo jedinstveno mjesto sjevernog Jadrana.