Modro jezero

Island je svjetska top destinacija, a osim po vodopadima, glečerima, ledenjacima, ledenim špiljama, gejzirima, vulkanima, polarnoj svjetlosti i ostalim čudima prirode poznat je i po jezerima. Ima ih više od nekoliko i vrlo su ponosni na njih. Niti jedno od njih se po ljepoti ne može mjeriti s našim Modrim jezerom u Imotskom.

Kada bi Modro jezero kojim slučajem bilo negdje van Hrvatske na zapadu, sigurno bi bilo vrhunska svjetska atrakcija. Da li to uistinu želimo? Kolone ljudi koje se gužvaju i čekaju satima za ulazak poput organizacijskog debakla na SkyWalku na Biokovu? Pa i ne baš. Nekako je ljepše ovako kako je sada. Jezero posjeti pokoji stranac željan nečega više osim mora, a većina naših ljudi, i ako je čula za njega, nekako nije sigurna da se isplati voziti čak do Imotskog za vidjeti ga. Kad god smo bili, nije bilo gužve i sretni smo zbog toga.

Postoji nekoliko vidikovaca sa južne strane, gdje se uz cestu nalazi i mali parking (43.44831017202871, 17.21001448884133). Neki od tih vidikovaca su uređeni, a neki su “divlji” i do njih se treba probiti kroz grmlje. Kako god, svakako preporučujemo i spust do jezera! Računajte nekih 30 min lagane šetnje, uključujući i stanke za slikanje i divljenje. Tek spustom prema jezeru možete doživjeti pravu fascinaciju krajolikom i impresivnim liticama koje vas okružuju!

U jeku turističke sezone možda će vam naplatiti ulaznicu simboličnog iznosa. Prvi dio staze je dosta zelen i ide kroz hladovinu. Kako se spuštate, stabala ima sve manje, a kamenja sve više. Modro jezero je vrlo stidljivo i ne otkriva odmah svu svoju raskoš, tako da je element iščekivanja prisutan tijekom spusta prilično dugo. Koliko dugo, svakako ovisi o vodostaju. Kroz godinu on varira. Maksimalan vodostaj je zabilježen 1914. godine, kada se jezero prelilo preko južnog ruba na cestu. To je 147 m. Sjeverna litica je viša i ukupna razlika, od dna jezera do vrha sjeverne litice, iznosi nekih 290 m. To je jako puno. Dok silazite pogled vam stalno bježi na litice. Prizor je vrlo impresivan i dramatičan i teško će bilo koga ostaviti ravnodušnim.

Staza je jako dobro uređena i spušta se lagano serpentinama. Ponekad ljeti jezero zna i presušiti, pa se tradicionalno na njegovom isušenom dnu odigravaju nogometne utakmice. Ako ne presuši, jezero je idealno za kupanje. Mi smo navikli da je slatka voda uvijek hladna, bilo da je riječ o jezerima ili rijekama. Ovdje je situacija obrnuta. Jezero zna biti bitno toplije nego more na isti dan, a ugođaj plivanja u tirkiznoj vodi, sa impozantnim liticama iznad, je stvarno nesvakidašnji!

Boja jezera varira. Bio sam nekoliko puta i svaki put je bila drugačija. Ovisi o vodostaju, godišnjem dobu i vremenskim uvjetima. Varira od sive i modre, preko plave do mliječno plave, tirkizne i zelene.

Na kraju, od atrakcija svakako valja spomenuti i tvrđavu Topanu na istočnoj strani jezera. Pretpostavlja se kako je građna na ostacima ranije ilirske utvrde u vrijeme hrvatskog kneza Trpimira u 9. stoljeću. Turci je osvajaju 1493. godine, a 1717. godine, Mlečani. Jedna je od najznačajnijih utvrda unutarnje Dalmacije, a s nje se pruža prekrasan pogled na jezero i okolicu.