Golubinjak – čarobna šuma Gorskog kotara

Gorski kotar je čaroban gdje god da kroz njega krenete. Nacionalni park Risnjak, Bijele i Samarske stijene, kanjon Kamačnik, izvor Kupe, Vražiji prolaz, Zeleni vir, bezbrojne špilje, jezera i potoci, proplanci od kojih zastaje dah…

Park-šuma Golubinjak tu nije iznimka. To je jedno od najnevjerojatnijih mjesta u Hrvatskoj, ali na žalost opet je čovjek taj koji je oskvrnuo savršenost ovog mjesta. Autocesta prolazi odmah pored i morate stvarno duboko zagaziti u šumu da se riješite pozadinskog šuma. Mi uvijek preferiramo mjesta koja odišu divljinom i daleko su od civilizacije, ali Golubinjak je toliko poseban da bi se uvijek vratili u njega.

Skretanje za Golubinjak sa brze ceste D3 je ovdje 45.35603714558298, 14.76064243374336
Nakon skretanja se samo spustite cestom 200 m do parkinga. Kako autocesta prelazi preko parkinga, moguće je da se navigacija zbuni pa počne davati krive upute misleći da je na autocesti. Zato je lokacija na karti (“autom do”) data do kraja ucrtane ceste, ali slobodno nastavite do kraja te ceste kojom, prolazeći kroz rampu, dolazite do parkinga. Na rampi se plaća ulaz u park. Cijena je simbolična.

Park-šuma

Ulaz u Golubinjak izgleda “izletnički”. Ogromna livada, restoran, igralište za djecu, umjetničke instalacije… Sve to uokvireno prekrasnom šumom jela. Neki će i na ovom ulaznom dijelu pronaći sve što im treba, ali prava avantura tu tek počinje.

Kroz Golubinjak prolazi nekoliko staza. Jedna od najpoznatijih je Staza špilja. Ona počinje u Lokvama, mjestu s druge strane autoceste. Kako joj ime sugerira, obilazi sve špilje tog područja. Mi smo se ovaj put ipak odlučili za kraću stazu koja kružno prolazi kroz samo središte Golubinjaka i kojom se mogu vidjeti sve najveće atrakcije parka. Planirana krajnja točka je Ledena špilja.

Avanturu smo htjeli započeti “Kraljicom šume”, te smo od ulaza u park odmah išli lijevo. Mnogi su nam se žalili da je nisu uspjeli pronaći, jer su odmah išli put restorana. Ona je upravo na suprotnoj strani i postoji dovoljno putokaza koji vode do nje. Nalazi se doslovno 30-ak metara unutar šume.

“Kraljica šume” je jela visine preko 40 m, stara preko 200 godina. Da li je to stvarno najveća i najstarija jela ili je uzeta kao simbol svih jela, nismo sigurni. Nama se činilo da u šumi postoje i mnogo više od nje, ali možda je stvar perspektive.

Od “Kraljica šume” smo krenuli donjom stazom kroz šumu i tako sve do kraja livade. Tom dionicom prođete “Medvjeđi brlog”, a na krajnjoj točki dođe se do polušpilje ispod litice iz koje izbija hladnoća. Ako je ovdje tako hladno, kako je tek u Ledenoj špilji???

Staza se ovdje račva, lijevo uzbrdo i desno nizbrdo. Mi smo išli desno uz krajnji rub livade. Nakon kraće šetnje dolazi se do mjesta koje je teško opisati. Jele visoke do neba penju se uzbrdo, a litice iza njih tvore scenografiju najmaštovitije fantasy produkcije. Fotografije to ne uspijevaju dočarati, ali to je tako sa ovakvim mjestima.

Od tu počinje uspon koji vodi kroz Golubinju špilju. Da, staza baš prolazi kroz špilju, gdje se na kraju izlazi kroz otvor u stijeni. Možda ovo nekome zvuči strašno, ali riječ je o plitkoj špilji i laganoj stazi primjerenoj svim uzrastima.

Sljedeća dionica vodi kroz vrlo dramatičan krajolik prepun litica uokvirenih ogromnim jelama. Nakon kraćeg spuštanja, vrlo brzo dolazi uspon koji vodi kroz “Paklena vrata”, još jednu nevjerojatnu atrakciju. Ovdje nas je dočekala omanja gužva, jer su se svi htjeli uslikati baš na “vratima”. Imamo na pretek i vremena i strpljenja, tako da smo ovdje uzeli stanku za odmor.

Nakon kraće pauze krećemo dalje prema Ledenoj špilji koja više nije daleko. Izvana pomalo neugledna, kod mnogih izaziva skepsu, te niti ne ulaze unutra. Svakako uđite, jer takvo nešto nećete doživjeti prije Vijetnama. Strop špilje je otvoren, a pogled kroz otvor je nešto vrlo nesvakidašnje. Kod nas postoje mnoge špilje sa otvorenim stropom, ali ova je posebna na svoj način. Kada vas netko sa strane promatra tako obasjane svjetlom, ima dojam da nije u Hrvatskoj nego na nekoj od poznatih lokacija Dalekog istoka.

Povratak ide istim putem prema “Paklenim vratima”, a onda se nastavlja desno na kružnu stazu put nazad prema “Kraljici šume”.

Ako ćete protrčati, možda je za čitav krug dovoljno i 2 h, ali za stati uživati i malo istraživati krajolik, trebat će ipak 3 h. Uz posjet restoranu, dobro društvo i igru na livadi, nije teško zamisliti i cjelodnevni izlet u Golubinjaku, posebno u dijelu godine kada je dan kraći.