Budakovo brdo – Velebit

Lokacija: VelebitDuljina: 13,3 kmVisinska razlika: 832 mTežina: TeškoOznaka težine: K2, T2, VR4

Teško bi se na Velebitu mogao izdvojiti neki vrh ili uspon i reći da je ljepši od drugih. Većina njih ima prekrasne poglede i na more i na unutrašnjost. Ova staza na Budakovo brdo (1317 m) nije iznimka, čak štoviše, pruža zanimljivu kombinaciju svega što Velebit čini posebnim – sveprisutnu Premužićevu stazu, spektakularne poglede na more i unutrašnjost, travnate pejzaže, mračne bukove šume, pogled na atraktivne stjenovite formacije (kukove) i uspon na jednog od njih, zanimljivu dionicu planinske makadamske ceste ukrašene nadrealističnim tunelima, te blizinu planinarskog doma Ravni dabar. Ako tome dodamo jednostavan pristup autom, lokacija je savršena za cjelodnevno uživanje na čistom planinskom zraku.

Budakovo brdo

Staza je osmišljena kao kružna i iako smo je doživjeli kao srednje tešku, visinska razlika od preko 300 m i više od 4 h hoda svrstali su je po našoj ljestvici u teške. To uključuje dionicu do pečata na Bačića kuku, ali ne i zadnji uspon na njega. Uspon na Bačića bi dobio ocjenu “vrlo teško”, ali kako je ova lokacija iznimna i pruža obilje varijacija, te se ruta može prilagoditi i početnicima i onim iskusnijim, uspon na Bačića smo izostavili iz ocjene da ne bismo obeshrabrili one manje iskusne. Oni željni adrenalina mogu se čak s Bačića zaputiti prema cesti strmijom stazom na koju se silazi ljestvama s prekrasnim pogledom na ponor ispod. Oprema za feratu ovdje nije obavezna, ali potreban je izniman oprez. Ovdje nema prostora za greške, jer na ovakvim dionicama svaka greška može biti kobna.

Staza je kružna, prepuna križanja s drugim planinarskim putevima, tako da je prilagodljiva i u njoj mogu uživati i početnici i iskusni planinari. Blizina planinarskog doma Ravni dabar je dodatni plus!

Ukoliko autom dolazite iz smjera Karlobaga ili Baških Oštarija, asfaltnom cestom možete doći sve do Dabarske kose na kojoj ima dovoljno mjesta za parkiranje. Cesta dalje nastavlja kao planinska makadmska čijih smo zadnjih 3,5 km koristili u povratku za završetak ove kružne staze.

Nemamo običaj stavljati svoj GPS trag, jer tu ima dosta skretanja na neke točke koje nam budu zanimljive, ali iznenadila nas je razlika mjerenja i “iscrtane” staze na AllTrails servisu. Naime, GPS nam je pokazao 16 prijeđenih kilometara i 1200 m visinske razlike. Planirano je bilo 13,5 km i 830 m visinske (s uključenim Bačića kukom). Kako smo već spomenuli, stazu je moguće skratiti i prilagoditi svojoj formi.

Na putu do Budakovog brda, prolazi se preko druga dva vrha – Visibabe (1160 m) i Prikinutog brda (1265 m). S oba se pružaju prekrasni vidici, tako da oni kojima se ne da prolaziti čitavu stazu, slobodno je mogu skratiti na polovinu ili čak četvrtinu.

Budakovo brdo

Staza s parkinga kreće put zapada Premuživevom stazom. Već tu možete uživati u pogledu na more i otok Pag. Staza je na ovom dijelu lagana i ravna. Nakon nešto malo više od jednog kilometra dolazimo do obilježenog skretanja za Visibabu. Tu uspon postaje oštar, a teren izrazito stjenovit. Završni uspon na Visibabu je travnat, a pogledi sa njega su prekrasni u svim smjerovima. Posebno su impresivni Dabarski kukovi koji završavaju Bačića kukom.

Dalje se nastavlja laganim spustom, uglavnom kroz travnate dijelove, te se samo nakratko prolazi kroz dio bukove šume prije dolaska do Bačića kose i ruševina starog đačkog planinskog doma Škole narodnog zdravlja. Naime, u prvoj polovici prošlog stoljeća, Andrija Štampar je pokrenuo veliku kampanju promicanja zdravog načina života, te je i ovaj dom bio dio tog projekta.

Nakon ruševina doma slijedi uspon na Prikinuto brdo. Pogled sa njega ne treba posebno hvaliti i sada se već vidi ostatak puta na Budakovo brdo. Staza ide duboko dolje, pa onda ravno gore do vrha s popriličnim nagibom i to sve kroz prekrasni travnati pejzaž.

Budakovo brdo
Odredište – vrh Budakovog brda

Pogled s Budakovog brda je specifičan i vrlo prepoznatljiv. Prema jugoistoku se vidi valovita linija staze koja prolazi preko svih do sada ispenjanih vrhova na način da je svaki slijedeći za stepenicu niži, a vizurom dominira Bačića kuk sa lijeve strane.

Nakon kraćeg odmora slijedi spust nazad prema Prikinutom brdu, ali se ne penjemo ponovo na njega, već na Solinama skrećemo lijevo nizbrdo u šumu. Ovdje je šuma već ozbiljnija. Sve je puno oborenih stabala koja treba preskakati, a granje razmicati rukama. Na predjelu Ripinovca je raskrižje na kojem se opet skreće lijevo prema Bačića kuku. Na ovo raskrižje ćemo se kasnije vratiti i nastaviti nizbrdo kroz dolinu do makadamske ceste koja vodi nazad na Dabarsku kosu.

Već do podnožja Bačića kuka povremeno se pomažemo rukama pri usponu, ali staza nije posebno teška. Dolaskom pod litice, u podnožju na stijeni lijevo vidimo kutiju sa pečatom. Sada slijedi uspon na Bačića. Gore sam krenuo sam što nikako ne bih preporučio, jer su ovakvi usponi uvijek lakši u paru. Najteži dio je onaj sa sajlom. U početku sajla nije bila od nikakve pomoći, jer je “vukla” u kontra stranu pa je uspon njome bio nemoguć. Zato sam krenuto bez nje po samoj litici, opirući se između dvije suprostavljene. Onda sam uočio klin u stijeni desno koji sam iskoristio za navući jedan od krugova na sajli. Uspon je očito ovako i zamišljen, ali netko je nespretno otkačio sajlu sa klina i ostavio da tako visi. Sada je bilo dosta lakše iako je uspon i dalje težak i rizičan. Na vrhu je nezgodno što se izlazi na zaobljenu stijenu s ponorom s desne strane pa treba pripaziti. Nakon ovog dijela, preostaje lakši dio uspona za koji se treba malo pomoći rukama.

Pogled s Bačića kuka je spektakularan, nesmetan na sve strane. Kamene formacije djeluju vrlo impresivno, a u daljini dominiraju ostali Dabarski kukovi koji se protežu prema Baškim Oštarijama.

Bačića kuk
Klin bez kojega je sajla neupotrebljiva. Ovdje je oprez nužan, a penjanje u paru preporuka!

Povratak ide preko Ripinovca kojim smo već bili prošli u dolasku. Tu se skreće lijevo dalje nizbrdo. Ovdje se već zalazi u duboku šumu i imali smo osjećaj da bi u svakom trenutku mogli naletjeti na medvjeda 🙂

Nakon šume se izlazi na vrlo grub kamenjar koji se dalje spušta prema makadamskoj cesti. Teren je surov i uzima dosta vremena, posebno kada su noge već umorne pa je koncentracija nužna. To je onaj osjećaj “skoro smo tu, a nikako da stignemo”.

Kada se dokopate ceste, idućih 3,5 km je lagana šetnja do parkinga. Ovaj dio cestom je također vrlo atraktivan u što se možete uvjeriti fotografijama na dnu stranice.

Budakovo brdo je svakako preporuka za cjelodnevni izlet u prirodu!

Premužićeva staza
Početak staze kreće Premužićevom
Budakovo brdo
Skretanje na Visibabu
Budakovo brdo
Jedan dio uspona na Visibabu je izrazito kamenit i malo strmiji
Budakovo brdo
Pogled na Pag i okolne otoke
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Visibaba
Visibaba je osvojena!
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Ruševine nekadašnjeg planinarskog đačkog doma
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Prepoznatljiva scenografija Budakovog brda
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Na vrhu Budakovog brda
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Dovitljivost u službi šumarskog nemara ili kreativnog izričaja?
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Prilaz Bačića kuku
Bačića kuk
Bačića kuk
Pogledi s Bačića kuka se pružaju na sve strane
Bačića kuk
Za one željne dodatne doze adrenalina strmiji put s Bačića kuka prema cesti kreće od tu!
Budakovo brdo
Cestom se vraćamo prema parkingu na Dabarskoj kosi – 3,5 km
Budakovo brdo
Slikoviti tuneli
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Pogled prema Dabarskim kukovima s ceste
Budakovo brdo
Budakovo brdo
Na Velebitu su i obične stvari neobične
Budakovo brdo
Budakovo brdo