Bojin kuk – Nacionalni Park Paklenica

Lokacija: Nacionalni park Paklenica, VelebitDuljina: 2,82 kmVisinska razlika: 288 mTežina: TeškoOznaka težine: K1, T3, VR2

Do Bojinog kuka (1110 m) vodi nekoliko planinarskih staza. Ovo je vjerojatno najkraća i najlakša od njih. Za sam uspon na njega postoje dva glavna smjera – južni, strmiji, penje se uz pomoć sajli i drugi, zapadni (Bablji) koji je lakši, na kojem nema sajli, ali koji također nije za svakoga. Staza bi u principu mogla biti težinski okarakterizirana kao srednja, međutim jedan dio uspona je malo strmiji i zahtjeva upotrebu ruku, a ukoliko su stijene vlažne ili ako ima tragova leda, i ovaj zapadni smjer može biti izuzetno opasan i pogibeljan. Zbog toga smo dali ocjenu “teško” da bi ljude upozorili na ozbiljnost.

Bojin kuk

Međutim, i sam dolazak do livade u podnožju Bojinog kuka je nesvakidašnje iskustvo. Staza nije ni duga ni teška, tako da je i to odličan odabir, posebno onima nesklonim penjanju po kukovima.

Bojin kuk

Kada se krene uskom asfaltnom cestom iz Starigrada put Velikog Rujna, visoravni na Velebitu s koje kreće ova planinarska staza, počinje “vatromet” stjenovitih formacija (kukova) koji tako nasumično razbacani daju dodatnu dozu surovosti ionako surovom okolišu. Kako se penjete, sve ih je više, a kulminacija tog “vatrometa” je područje Bojinca sa Bojinim kukom na vrhu. Dolazak na Bojin kuk je onaj trenutak vatrometa kada je najžešće i najbučnije i kada se saspe čitav arsenal s kojim raspolažete.
Ali, krenimo redom.

Bojin kuk
Područje Bojinca spada u najdramatičnije krajolike u Hrvatskoj

U Starigradu treba skrenuti s Jadranske magistrale prateći tablu za Veliko Rujno. Prvi dio ceste vodi kroz samo mjesto gdje uske uličice čine pravi labirint. Na kraju tog labirinta izlazi se na planinsku cestu koja dalje vodi uzbrdo kroz živopisan krajolik koji s jedne strane nudi prekrasan pogled na more i otok Pag, a s druge na, uglavnom travom obrastao, krš. Pri planiranju nikako ne treba podcijeniti informacije o trajanju puta koje sugerira navigacija, jer iako je riječ o tek 13-ak kilometara, zadnjih 7 kilometara je makadamski put po kojem će vam trebati malo više vremena. Put je relativno dobro održavan. Tu i tamo ima poneka rupa, kamenje na dijelovima jest oštro i grubo, ali čak ni niža auta ne bi trebala imati većih problema. Svakako treba biti oprezan, ali tko se spuštao autom u kanjon Čikole makadamom sa zapada, ovo će mu biti pjesma.

Veliko Rujno je visoravan na nekih 900 m nadmorske visine. Uglavnom je travnata, tu i tamo prošarana manjim šumarcima, torovima za stoku, te nekoliko imanja s planinskim kućicama.

Bojin kuk
Veliko Rujno na 900 m nadmorske visine

Prateći put kojim ste došli, doći ćete ispred crkve gdje se može ostaviti auto i odakle počinju planinarske staze.

Prvi dio staze vodi livadom da bi vrlo brzo ušla u šumarak nakon kojeg počinje uspon na prvo brdo. Srećom, Bojin kuk se ne nalazi iza sedam gora, već iza samo dvije. Iako nas je na prvom vidikovcu iznad Starigrada dočekala iznimno jaka bura, te smo bili skeptični po pitanju realizacije uspona, ovdje gore je situacija bila bitno drugačija. Iako je zrak bio oštar uz umjerenu buru sa sjevernih strana uspona, svaki put kada bi izbili na južnu, osunčanu stranu, uvjeti bi bili idealni.

Nakon prelaska drugog brda, kroz stjenoviti prolaz ulazi se u zemlju bajki. To nam je bila prva asocijacija. Kroz omanju šumu slijedi spust prema livadi u podnožju Bojinog kuka. Sa svih strana nas okružuju kukovi različitih veličina i krajolik izgleda čarobno.

Na rubu livade nalazi se mali izvor u stijeni, koji je uslijed dulje suše jedva kapao.

Bojinac je toliko lijep da su granice Nacionalnog parka Paklenica dodatno pomaknute na zapad kako bi ga obuhvatile!

Bojin kuk
Nevjerojatan krajolik Bojinca

Uspon na Bojin kuk počinje odmah strmo i zabavno. Ovakav tip uspona mi je najdraži. Nakon te prve strmine dolazi se na kameno polje procijepa gdje treba paziti da se u njih ne upadne. Kada se zađe za prvi greben, krajolik postaje još luđi. Nađete se u “amfiteatru” kukova! Od tu postupno raste strmina koja vodi kroz kameni klanac prema vrhu. Na jednom dijelu, strmina je tolika da se moraju koristiti ruke pri penjanju. Taj dio je dugačak možda nekih 20-ak metara i zahtijeva oprez. Nakon tog dijela uspon je i dalje strm, ali više na stepenasti način. Na jednom dijelu ima i nešto sipara.

Kada se izbije na vrh, pogledi se otvaraju prema istoku, moru i zapadu. Međutim to nije najviša točka. Ona se nalazi na sjeveroistoku i do nje treba još par minuta uspona. Od tu se pruža nesmetan pogled na sve strane. U daljini se vidi i polazišna točka ispred crkve u Velikom Rujnu. Reljef ispod je iznimno zanimljiv. Odmah ispod prema jugu oblikom se ističe poznati Jagin kuk i tek kada pored njega vidite stabla, shvatite na kojoj ste visini i kolike su sve te kamene skulpture koje vam se sa vrha čine minijaturama.

Bojin kuk
Pješaci uvijek imaju prednost!
Bojin kuk
Bojin kuk
Na putu prema Velikom Rujnu
Bojin kuk
Bojin kuk
Veliko Rujno
Bojin kuk
Zvonik crkve ima savršenu kamuflažu!
Bojin kuk
Nedaleko od početka staze
Bojin kuk
Pogled na masiv Velebita prema sjeveru
Bojin kuk
Stjenoviti ulaz u “Zemlju bajki”
Bojin kuk
Pogled na prolaz “iznutra”
Bojin kuk
Bojin kuk
Bojin kuk
Bojin kuk
Bojin kuk
Čarobna livada u podnožju Bojinog kuka
Bojin kuk
Početak uspona na Kuk
Bojin kuk
Bojin kuk
Krajolici su vrlo dramatični
Bojin kuk
Bojin kuk
Kada pomisliš da ne može bolje…
Bojin kuk
Bojin kuk
Jagin kuk, velika stijena falusnog oblika dolje lijevo
Bojin kuk
Bojin kuk
Završni uspon
Bojin kuk
Bojin kuk
Bojin kuk
Bojin kuk
Bojin kuk